Bioplinska su postrojenja tijekom proteklih nekoliko kriza kroz koje smo globalno prošli – u kojima su se energetski i sektor burzovnih poljoprivrednih roba, izrazito važan za sirovine bioplinskih postrojenja – upala su u tržišne izazove.

Dakako, radilo se o krizi opskrbe i krizi opskrbe žitaricama, koji su utjecali na cijene energenata, ali i cijene poljoprivrednih sirovina. Njihovo nerješavanje dovelo je velik dio njih na rub propasti, a neka su i ugašena. Ipak, čini se da je tome sada kraj. Nova administracija resornog ministarstva za energetiku, na čelu s novim ministrom Damirom Habijanom, posjeduje puno veću razinu volje, kazuju za sada neslužbene informacije, ne bi li se neriješeni izazovi riješili, najvjerojatnije iz dva razloga.

Ulazimo u zadnji dio predizborne kampanje pred sam njen finiš, ali vanjskopolitičke neuralgične točke, koje utječu na troškove bioplinara, daleko su od riješenih, barem u srednjem roku.

Šteta u broju glasova
No, zadržat ćemo se na unutarnjem planu. Kada govorimo o unutarnjoj politici, niti jednoj administraciji pri zdravoj pameti nije u interesu imati nemire poljoprivrednika na ulicama, ako je mogla nešto konkretno učiniti kako bi im pomogla.

Ako poljoprivrednici na ulice izlaze radi solidarnosti s francuskim i njemačkim kolegama, logično je za pretpostaviti kako bi na ulice izašli i iz solidarnosti s propalim bioplinskim postrojenjima, od kojih svaki za sobom “vuče” nekoliko kooperanata iz sektora poljoprivrede. Svakom zabrinutom za broj glasova nije teško izračunati perceptivnu, ali i štetu u broju glasova.

Za razliku od prošle ministarske administracije koja se prema medijskim napisima više bavila partikularnim političkim i osobnim interesima negoli sektorom, sad se pregovara o promjenama uredbe o obnovljivim izvorima energije i kogeneracije, ali i o primjeni modela koji je u uvjetima cjenovne krize sirovina i rada primijenjen na građevinski sektor, promjenom Zakona o obveznim odnosima.

Građevinarima se, naime, uslijed objektivnih okolnosti, priznavala promjena cijene izvođenja radova. Takvo bi rješenje za bioplinare, kojima je posljednjih godina cijena poslovanja porasla i do 170%, značila mogućnost kompenzacije za cijenu do kraja ugovrnog odnosa koji imaju s Hrvatskim operatorom transportnog sustava (HROTE) Međutim, takvih je, koji su u prijeporu s bivšom ministarskom administracijom ostali u ugovornoj obvezi, a električnu energiju nisu prodali na potpuno tržišnim osnovama, tek jedna trećina.

Stoga će se u cilju cjelovitog rješenja sektorskog problema postaviti pitanje rješavanja problema u kojima su se našli ostali dionici tržišta. A njih je blizu 70% te postoji velika bojazan od napuštanja tržišta, što bi bila velika šteta.

U Hrvatskoj je, naime, još 41 plinsko postrojenje, a u bioplinski je biznis uloženo više milijardi kuna. Kada bi 70% posto njih propalo, to bi prouzročilo vrlo veliku štetu. Kako za energetski, za poljoprivredni, ali i zdravstveni sektror. Ponovno pokretanje napuštenih postrojenja, ukoliko bi došlo do gašenja tolikog dijela postojećih, stajalo bi neusporedivo više nego li je do sada uloženo, kroz privatne inicijative, ali i izravne i neizravne poticaje proračuna.

Obvezali se na nulti otisak
Hrvatska se s jedne strane, u sklopu europskih energetskih i zelenih politika, obvezala na postizanje niskog, pa i nultog otiska ugljičnog dioksida u atmosferi do 2050. Europske su politike u tu svrhu predložile dobar i održiv energetski miks u kojemu su bioplinska postrojenja dobila veliku ulogu zbog toga što proizvode i plin i struju. Struju u dijelu godine kada je manjka, a plin u ostatku godine. Također, ova postrojenja mogu raditi gotovo neprestance, za razliku od postrojenja koja proizvode energiju iz sunca i plina.

Ne samo što su nezamjenjivi dio energetskog miksa, bioplinska su postrojenja, s druge strane, vrlo važan dio poljoprivrednog, ali i zdravstvenog sustava. Poglavito u pogledu zbrinjavanja nus proizvoda prerađivačke i stočarske proizvodnje, u cilju postizanja visokog udjela samodostatnosti i samoodrživosti, što su teme koje su, kao i plinski cjenovni i opskrbni izazovi, postale iznimno važne od početka agresije na Ukrajinu.

Koliki je doprinos sektor dao u Europi, ali i Hrvatskoj, u tom smislu, mogli smo vidjeti tijekom pandemije afričke svinjske kuge. Svaka poljoprivredna pandemija stvara veliku količinu poljoprivrednog otpada koje treba zbrinuti, struka bi korektnije istaknula da se radi o nus proizvodima, u ovom slučaju u stočarskom fondu. Ti su nusproizvodi zbrinjavani na jedini učinkovit način za zdravlje stočnog fonda i okoliša – kao sirovina u bioplinskim postrojenjima.

Sve su to razlozi zbog kojih ohrabruju neslužbene informacije kako napokon postoji volja za prestankom projektiranog šuma u komunikacijskom kanalu na relaciji aktualna administracija – bioplinski sektor.

Za nadati je se i da se novi vjetrovi neće zaustaviti izborima i da će nova dobra volja obje strane značiti dugoročnije stvaranje politika i preduvjeta za nove investicije u proizvodnju energije iz bioplinskih postrojenja, skladištenje te energije i sirovina za proizvodnju, ali i transport prema postrojenjima i energetskim sustavima.

Možda ne bi bilo zgorega oživjeti ideju o interministarskom tijelu, energetike i poljoprivrede, koje će se baviti ovim sektorom?