Kad sam pred više od dva desetljeća sa skupinom istomišljenika osnivao lokalni ogranak međunarodne nevladine udruge koja, na žalost, više ne djeluje u Hrvatskoj organizirali smo konferenciju za novinare.

Nakon što smo ispričali da imamo namjeru suzbijati korupciju i naveli da ćemo to raditi prvenstveno unapređivanjem legislative prvo pitanje je bilo: “Koliko ukradenog novca mislite vratiti u zemlju?”.

S obzirom da je bila riječ o nevladinoj organizaciji pitanje je bilo vrlo, vrlo pretjerano, no na neki način i očekivano. Glavna asocijacija na prvo desetljeće naše države za mnoge je grabež dotad društvene imovine u kojem je privatizacija zauzela centralno mjesto i jednostavno se tražilo nekog tko bi mogao učiniti nešto na smanjivanju razmjera pljačke i kažnjavanju nedodirljivih vinovnika

. Slično je bilo kad je pet godina kasnije iz drugog pokušaja formirano prvo kompletno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Premda smo bili ponajprije etičko tijelo, s gotovo nikakvim ovlastima, bili smo zatrpani najrazličitijim prijavama, od neovlaštenog korištenja službenog automobila, preko pronevjere proračunskih sredstava do notornih otimačina uz blagoslov politike.

Mnogi prijavitelji bili su vrlo razočarani kad ni u prvom niti u drugom slučaju nismo skočili na vrance pa ognjem i mačem rastjerali zlikovce. A to nismo učinili ne samo zato jer nismo imali ništa od toga već i zato jer nismo imali ingerencije, a nije bilo niti propisa na temelju kojih bi se dugoprstiće uvjerilo da ne stavljaju šape na zajedničke resurse.

Kako je počelo približavanje naše zemlje Europskoj uniji bilo je sve više i više propisa koji su ograničavali mogućnosti zloporabe javnih dobara.

Hrvatska je u nešto više od 12 godina, od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju do pristupanja Europskoj uniji, napravila ogromne korake u kreiranju propisa za suzbijanje korupcije.

Međutim, nakon što smo postali dio EU naše vlasti počele su se ponašati kao loši đaci na kraju školske godine – jednostavno se zaboravilo na sve dotad naučeno i nije se više radilo na suzbijanju korupcije, koja je po dojmu mnogih naprosto bujala. No, dolazeća godina mogla bi značajno promijeniti taj dojam.

Provjera imovinskih kartica
Na Badnjak je stupio na snagu novi Zakon o sprečavanju sukoba interesa. U procesu kreiranja i donošenja bilo je jako puno rasprave hoće li se novim zakonom eutanazirati Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i gotovo potpuno previdjelo neke iznimno bitne odredbe koje su stupile na snagu.

Novim zakonom obuhvaćeno je nekoliko tisuća novih obveznika, od predsjednika i članova uprava velikih tvrtki i institucija u vlasništvu države, poput HBOR-a i Fine, preko ravnatelja zdravstvenih ustanova i HRT-a, do članova predstavničkih tijela lokalne samouprave.

Sve skupa zakon ima oko osam tisuća novih obveznika koji u najmanju ruku moraju ispuniti imovinske kartice, morat će obavijestiti Povjerenstvo o stupanju u poslovni odnos s javnom tvrtkom na koju imaju utjecaj, proširuje se definicija primanja obveznika (to je primitak po bilo kojoj osnovi, ne samo plaća kao dosad), obveznici će morati deklarirati i otkloniti potencijalni sukob interesa, izuzeti su od donošenja odluka u svakoj situaciji koja bi mogla predstavljati sukob između privatnog i javnog interesa…

Posebno značajno je da će se uspostaviti sustav provjere podnesenih imovinskih kartica koji će prikupljati podatke iz javnih registara, poput zemljišnih knjiga, sudskog registra, upisnika plovila, čime će se dodatno otežati prikrivanje imovine.

Ako se utvrdi nesrazmjer između prijavljene i stvarne imovine Povjerenstvo će obavijestiti Poreznu upravu koja će nastaviti postupak. I, konačno, po isteku mandati svi obveznici neće moći prihvatiti imenovanje na upravljačke pozicije u tvrtkama koje su nadzirali ili tvrtkama s kojima je tijelo u kojem su imali mandat poslovalo.

Sve ove odredbe značajno će olakšati rad savjesnim dužnosnicima i članovima predstavničkih tijela, a onima koji dođu u napast iskoristiti svoju funkciju da poprave standard sebi ili svojima bitno smanjiti prostor za manipulacije. Ili, ako primijenimo analogiju s komarcima, bitno smanjiti površinu močvare.

Nužna je dosljedna provedba
A u tome ovaj zakon neće ostati sam – od 1. siječnja je na snazi Zakon o proračunu koji predviđa objavu svih proračunskih rashoda tijela lokalne samouprave na njihovim internetskim stranicama. Ako se netko od gradonačelnika, načelnika ili župana ogluši na zakon morat će platiti između 10 i 50 tisuća kuna iz vlastitog džepa.

Ovo je samo najzvučnija promjena, ima ih još podosta i odnose se na proračunsko planiranje i donošenje proračuna, izvršenje proračuna u dijelu kontrole izvršavanja rashoda, zaduživanje jedinica lokalne samouprave i uspostavu učinkovitijeg sustava financijskog i statističkog izvještavanja.

Naravno, ne treba biti euforičan – da bi ovi propisi imali učinka treba ih dosljedno provoditi. No, već sama činjenica da su doneseni smanjuje rizik od korupcije. Većina dužnosnika će ove propise provoditi, a one zaboravne će se imati na temelju čega podsjetiti i educirati.

I koliko god često bismo radije vidjeli neku krupnu ribu u zatvoru zbog korupcije ipak su ovakvi propisi daleko važniji za njeno suzbijanje. Zgodno je prignječiti komarca, no koliko god on velik bio ako se želim riješiti rizika od malarije daleko bolje je isušiti močvaru. A kad je riječ o korupcijskoj močvari upravo ovakvi propisi će je u velikoj mjeri isušiti.