Eurostat je nedavno objavio detaljne podatke o investicijama u fiksni kapital po državama članicama Europske unije u 2019. godini.

Premda je riječ o prvim privremenim podacima, oni su vrlo zanimljivi te stoga zavređuju barem kratku analizu i komentar. Posebno su zanimljivi podaci o ulaganjima u gospodarske zgrade i strukture te strojeve i opremu. Prije toga, međutim, potrebno je ukratko objasniti ekonomsku važnost proizvodnih investicija.

Ulaganja u proizvodni fizički kapital veoma su važna za gospodarski rast. Naime, što je veća količina fizičkoga kapitala po radniku, to je veća i produktivnost rada, a time i realne plaće radnika.

Osim toga, investicije omogućuju usvajanje novih tehnologija u mjeri u kojoj su one utjelovljene u novom kapitalu. Kvalitetno projektirana tvornička zgrada, na primjer, koja sadrži međusobno usklađene strojeve i opremu na razini najmodernije tehnologije pruža uvjete za postizanje maksimalne moguće produktivnosti rada.

Drugim riječima, investicije mogu utjecati ne samo na količinu akumuliranoga kapitala, već i na njegovu kvalitetu.

Eurostatovi podaci pokazuju da je najveći iznos ulaganja u gospodarske zgrade i strukture te strojeve i opremu, izražen kao postotak BDP-a, imala Mađarska (20,9%), nakon koje slijede Rumunjska (19,3%), Estonija (18,4%), Latvija (17,8%), Češka (16,8%) i Slovačka (15,2%).

Na dnu ljestvice po visini spomenutog pokazatelja nalazile su se Grčka (7,3%), Španjolska (10,6%) i Italija (10,8%). Uočljivo je, dakle, da između zemalja Europske unije postoje vrlo velike razlike u relativnom opsegu proizvodnih investicija.

Utjecaj domaće štednje

Može se pretpostaviti da spomenute razlike izviru iz razlika u opsegu štednje odnosno raspoloživih sredstava za ulaganja te iz razlika u isplativosti ulaganja u proizvodni kapital na koju vjerojatno negativno utječe oporezivanje dobiti.

U skladu s tom pretpostavkom, statistička analiza pokazuje da 75 posto razlika u proizvodnim investicijama objašnjavaju tri čimbenika: domaća štednja i neto priljev strane štednje te prihod od poreza na dobit ili dohodak tvrtki.

Opseg domaće štednje određen je kao razlika između BDP-a i ukupne potrošnje (osobne i državne), a vrijednost svakog od tri čimbenika izražena je kao postotak BDP-a.

Tako domaća štednja veća za jedan posto BDP-a, uz isti priljev strane štednje i isti prihod od poreza na dobit, povećava proizvodne investicije za 0,57 posto BDP-a. Sličan učinak ima i priljev strane štednje, mjeren deficitom na tekućem računu bilance plaćanja.

Što se tiče trećeg čimbenika, smanjenje prihoda od poreza na dobit za jedan posto BDP-a, uz isti opseg domaće štednje i priljeva strane štednje, donosi porast proizvodnih investicija za 2,4 posto BDP-a.

Usput rečeno, taj učinak još je veći ako manje oporezivanje dobiti privlači stranu štednju čiji priljev omogućuje povećanje investicija bez žrtvovanja dijela potrošnje.

Navedeni rezultati statističke analize u velikoj mjeri objašnjavaju položaj pojedinih zemalja na ljestvici prema opsegu ulaganja u proizvodni kapital. Mađarska je na samome vrhu jer ima relativno mali prosječni prihod od poreza na dobit u zadnje tri godine (1,4%) te vrlo velik opseg domaće štednje (31,3%).

Nasuprot tome, Rumunjska nema visoku stopu domaće štednje (19,1%), ali ističe se po velikom priljevu strane štednje (4,6%).

Nadalje, Estonija ima nisku stopu prihoda od poreza na dobit (1,8%) i visoku stopu domaće štednje (31,1%), ali i značajan odljev štednje (2,6%). Latvija se ne ističe osobito visokom stopom domaće štednje (21,5%), ali ima najnižu stopu prihoda od poreza na dohodak tvrtki (1,1%).

Češka ima najveći opseg domaće štednje (32,9%) čiji je pozitivan utjecaj na proizvodne investicije u znatnoj mjeri poništen visokom stopom prihoda od poreza na dobit (3,4%).

Naposljetku, premda se ne ističe ni osobito visokom stopom domaće štednje (24%), a ni niskim oporezivanjem dobiti (3,3%), Slovačka se našla među zemljama s najvećim opsegom proizvodnih investicija zahvaljujući značajnom priljevu strane štednje (2,9%).

RH bez usporedivih podataka

Nasuprot navedenim zemljama stoje, kao što je već spomenuto, Grčka, Španjolska i Italija koje se nalaze na dnu ljestvice prema relativnom opsegu ulaganja u proizvodni kapital.

Grčku obilježava izrazito niska stopa domaće štednje (11%), a nedostatak domaće štednje neznatno ublažava priljev strane štednje (2,1%).

Stopa domaće štednje viša je u Italiji (21,1%) i Španjolskoj (23,8%), ali njezin pozitivan utjecaj na proizvodne investicije djelomično poništava značajan odljev štednje, nešto veći u Italiji (3%) nego u Španjolskoj (2%).

Podaci o spomenutim zemljama zanimljivi su, ali kako stoji Hrvatska u pogledu opsega ulaganja u gospodarske zgrade i strukture te strojeve i opremu? Na to pitanje nije moguće odgovoriti jer Eurostat ne objavljuje takve podatke za Hrvatsku.

Državni zavod za statistiku posjeduje i objavljuje neke podatke o investicijama, ali izgleda kako oni nisu usporedivi s podacima drugih zemalja. Nije jasno zašto Hrvatska ne raspolaže međunarodno usporedivim podacima o strukturi investicija u okviru nacionalnog računa.

Taj nedostatak još je izraženiji ako se ima u vidu činjenica da Eurostat objavljuje takve podatke za Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Albaniju.

Premda Hrvatska ne raspolaže međunarodno usporedivim podacima o opsegu proizvodnih investicija, zasigurno je potrebno njihovo poticanje. Stoga je nedavna odluka hrvatskih vlasti o snižavanju stope poreza na dobit za brojne tvrtke korak u ispravnom smjeru.

* Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima institucije u kojoj radi.