Zbog inertnosti vladajućih struktura u politici i institucijama, politici nezamjeranja, nedostatku transparentnosti i sličnim povezanim osobinama donositelja odluka, u Hrvatskoj nije prošla samo jedna baba s kolačima, nego cijeli starački dom. Evo tri recentna primjera, koliko nam stane u ovaj tekst.

Oko prvog se upravo lome koplja. Dogodilo se ono na što su upućeni upozoravali mjesecima, s uvođenjem eura porasle su cijene. Neki trgovci i pružatelji usluga uhvatili su krivinu i iskoristili mogućnosti koju im je dala država svojim ignorantskim ponašanjem i politikom nezamjeranja.

Naime, iako je u Nacionalnom planu zamjene kune eurom, objavljenom još u prosincu 2020. godine stajalo da će se javno objavljivati imena poduzeća koja će pokušati zlorabiti proces uvođenja eura da bi povećala cijene na štetu potrošača, država je naposljetku odustala od tog važnog alata za zaštitu potrošača. Iako su imali primjer Slovenije u kojoj se taj alat pokazao jako bitnim.

Zakasnile crne liste
Znali su pritom u Vladi da se ulazak Hrvatske u eurozonu događa pod značajno težim okolnostima na globalnom i europskom tržištu nego kad je euro uvodila Slovenija, od inflacije do posljedica pandemije, i da je nekontroliran rast cijena vrlo izgledan scenarij.

Čak i Slovenci unatoč crnim listama imali su neznatan rast cijena, no najviše se radilo o uslugama, ugostiteljskim prvenstveno.

Mi danas imamo situaciju da je na rast cijena zbog inflacije uslijedio novi s uvođenjem eura, i da je košarica nekolicine proizvoda u hrvatskom Lidlu skuplja za 40 posto u odnosu na slovenski, kako je to jučer pokazalo mini istraživanje novinarke Jutarnjeg lista.

Reakcije ministra gospodarstva Davora Filipovića koji sada optužuje sve trgovce da su nepošteni stoga su potpuno ‘pase’. Ono što će biti nepošteno je kazniti sve poduzetnike prilikom uvođenja novog paketa mjera oko ograničavanja cijena energenata, što je Filipović jučer kao mogućnost spomenuo na Hrvatskom radiju.

Pravovremena najava i objava crnih lista pohlepnika spriječila bi mnogo toga i pomogla toj istoj Vladi da bude vjerodostojnija, no prevagnuli su očito neki drugi motivi da se od toga odustane.

Lagano nestaje 82 milijuna eura
Druga baba s kolačima samo što nije prošla. Potiho se ovih dana odvija prava drama u zdravstvu, koje bi prema saznanjima Poslovnog dnevnika moglo ostati bez 82 milijuna eura novca iz NPOO-a za opremanje bolnica radiološkom opremom za liječenje malignih bolesti.

Ministarstvo zdravstva nikako da raspiše natječaj za opremu, što je osnova bez koje se ne može ni započeti vrlo složen proces izgradnje i opremanja bunkera za linearne akceleratore.

Španjolska i Italija te su natječaje raspisale još prošlog ljeta i tamo je proces nabavke vrijedne opreme već krenuo. Kako smo jučer pisali, radi se o nabavci radioterapijske opreme koja uključuje 23 linearna akceleratora, tri linearna akceleratora SBRT, pet HDR za brahiterapiju, šest simulatora CT-a, radioterapijsku mrežnu opremu, te dozimetrijsku i fiksacijsku opremu.

Opremaju se klinički bolnički centri i kliničke bolnice te jedna opća bolnica u Zadru, i ovo je jedinstvena prilika da kroz EU financiranje našim pacijentima u sljedećih 15 do 20 godina osiguramo dijagnostiku i liječenje malignih bolesti najmodernijom tehnologijom. No, ako građevinski, logistički i organizacijski užasno zahtjevan proces ne okončamo u manje od tri godine, koliko je ostalo do 31. prosinca 2025. godine, roka koji nam je propisala Europska Komisija, ode baba s kolačima.

Nije tu odgovornost samo na Ministarstvu zdravstva koje se mora boriti s upravama bolnica koje su dužne osigurati prostor za adaptaciju ili izgradnju bunkera za linearne akceleratore. Puno je tu ljudi i ego tripova u igri i potrebna je jako čvrsta ruka, a zasad se ona ne osjeti.

Zbog treće babe s kolačima navodno će odletiti još jedan ministar, ministar graditeljstva Ivan Paladina, jer je kao kriv što obnova nakon potresa ide sporo, iako je upao usred procesa za koji se skoro od početka znalo da će biti jalov. Dakle, njegov odlazak neće baš ništa promijeniti, a ova je priča primjer kako na terenu funkcionira splet osobina koje smo naveli na početku.

Spora obnova guta novac
Na Baniji još oko 4 tisuće ljudi živi u kontejnerima, od 1.139 zahtjeva za zamjensku kući izgrađeno je njih 6, od 767 zahtjeva za konstrukcijsku obnovu nije ispunjen nijedan. Većina radova su na nekonstrukcijskoj obnovi, dakle onom što ne zahtjeva puno papira. Sam ministar Paladina je priznao da otvaranje dvadesetak gradilišta mjesečno nije dobar rezultat, a kad je snimio stanje obećao je ubrzavanje procesa.

To još ne osjetimo, i teško je stoga očekivati da će Hrvatska na kraju uspjeti iskoristiti više od milijardu eura iz Europskog fonda solidarnosti, čak i nakon što nam je Komisija lani produžila rok od 18 mjeseci za iskoristiti novac za obnovu objekata.

Kako nam je ovih dana komentirao jedan sugovornik na temu nabavke radiološke opreme, novac nam stoji pred nosom, a mi ne znamo pokupiti. Štoviše, najbolje ga znamo raspuhati u vjetar.