Kada su suočeni s velikom prijetnjom, ljudi se obično obraćaju religiji ili državi za pomoć. Danas se klimatska kriza ubrzava, dio Europe je u ratu, Sjedinjene Američke Države duboko su polarizirane i pogođene rastućim oružanim nasiljem, COVID-19 je još uvijek s nama, a razvijena gospodarstva suočavaju se s mogućnošću stagflacijske recesije.

No, dok milijuni ljudi širom svijeta pate ekonomski i emocionalno, religija je uglavnom izgubila svoj moralni autoritet i praktični utjecaj, a mnoge države ili sputavaju ili kontroliraju autokrati.

Privatni sektor ne može sam riješiti sve te probleme, naravno. No, može li svijet barem biti bolje mjesto ako se tvrtke i investitori dosljedno pridržavaju ekoloških, socijalnih i upravljačkih kriterija?

Otišli predaleko
Ne tako brzo, kažu neki. Ideja da tvrtka ima obvezu izvještavati i raspravljati o ESG metrici s istom strogošću koju trenutno primjenjuje na svoje financijske rezultate kontroverzna je. Neki političari nastojali su učiniti razmatranja ESG-a stranačkim pitanjem.

Veliki ulagači tvrde da prezasićenost preskriptivnim prijedlozima ESG-a u ovogodišnjoj proxy sezoni godišnjih sastanaka dioničara pokazuje da je pokret održivih ulaganja otišao predaleko. Izvršni direktor Tesle Elon Musk nedavno je na Twitteru objavio svoje protivljenje tom konceptu nakon što je proizvođač električnih automobila uklonjen iz S&P 500 ESG indeksa.

Ipak, kapital još uvijek može biti kritična poluga za pozitivne globalne promjene – ali možda ne na način na koji bi se moglo pomisliti. Kapital koji teče svjetskim privatnim tržištima, a ne javnim burzama, može igrati ključnu ulogu u tome da ESG koncept poslovanja postane uvriježen.

Uostalom, globalno, devet od deset ljudi zaposlenih u korporativnom sektoru radi za privatnu tvrtku. A na svaku tvrtku kojom se trguje javno ima 200 privatnih tvrtki. Privatna poduzeća čine srce kapitalizma. A glavna arterija kroz koju najvažnije tvrtke dobivaju resurse za rast su privatna tržišta – a posebno privatni kapital.

Svakako privatni kapital tradicionalno nije prva stvar na koju ljudi misle kada raspravljaju o tome kako poboljšati svijet. No, iako ova industrija postoji u sadašnjem obliku tek od 1980-ih, danas upravlja imovinom vrijednom više od 9 bilijuna dolara i posjeduje mnoge tvrtke o kojima ovisimo za svakodnevni život. Štoviše, uskoro će doživjeti epohalnu promjenu, jer se osnivači mnogih vodećih privatnih dioničkih društava povlače, a mlađa generacija preuzima uzde.

Ova kohorta, sada u tridesetim i četrdesetim godinama, dobro je svjesna neuspjeha baby-boomer investitora nadahnutih Gordonom Gekkom i ograničenja stajališta Miltona Friedmana da je jedina društvena odgovornost poslovnih čelnika maksimiziranje vrijednosti dioničara.

Novi val čelnika privatnog kapitala u osnovi vjeruje da kapitalizam može proizvesti zajednički i trajni prosperitet. Smatraju da generiranje dobrih financijskih povrata zahtijeva prepoznavanje da su održivost, okoliš i dostojanstvo radnika ključni za izgradnju trajnih poduzeća.

Naglašavanje ovog gledišta ideal je svrhe: uvjerenje da uspješne organizacije stvaraju uzajamno pozitivnu dinamiku između svojih vlasnika, zaposlenika, kupaca i dobavljača i zajednica u kojima posluju.

U tom okružju višedimenzionalnih povrata neophodno je razviti ključne nefinancijske, ali materijalne mjerne podatke te utvrditi referentne vrijednosti i standarde uspješnosti. Guru menadžmenta Peter Drucker vjerojatno nikada nije rekao: “Ako ne možete nešto izmjeriti, ne možete time upravljati.” Ali to ne znači da je manje istinito.

Izbor ESG metrike za mjerenje može varirati, ovisno o regiji, industriji, veličini tvrtke i ciljevima vlasnika. Ali to nije razlog za odustajanje od uspostavljanja standarda. Mnogo je važnih pokazatelja koje svako poduzeće može redovito mjeriti kako bi ispunilo dio o činjenju ispravne stvari.

Mjerni podaci
Primjerice, sva poduzeća trebala bi pratiti svoju uporabu slatke vode, stvaranje otpada, izravne i neizravne emisije te pratiti uzrokuje li neka od njihovih aktivnosti prekrivanje tla. Ostali ključni mjerni podaci uključuju raznolikost upravljačkog tima i upravnog odbora, odlazak zaposlenika, ozljede povezane s radom i povrede podataka.

Ne postoji univerzalni pristup prikupljanju ESG podataka, ali postoji minimum koji odgovara svima. Pozdravljamo rad Inicijative za konvergenciju podataka ESG-a na razvoju osnovnih mjernih podataka o izvješćivanju, kao i napore Odbora za međunarodne standarde održivosti da ažurira i globalizira standarde temeljene na industriji.

Ove informacije treba odmah pratiti. Na globalnoj razini postoji više od 8.000 investicijskih društava na privatnom tržištu, a velika većina još nije prihvatila ESG kriterije. To se mora promijeniti.

Regulatori će to uskoro zahtijevati jer na snagu stupaju pravila i standardi kao što su Uredba o objavljivanju održivih financija i oni koje preporučuje Radna skupina za financijske objave povezane s klimom. I ulagači će to zahtijevati – i već jesu, kao što pokazuje značajan rast broja prijedloga vezanih uz klimu u ovogodišnjoj proxy sezoni.

A društvo treba ulagače da posvete veću pozornost ESG čimbenicima suočenim s povećanim društvenim napetostima i neviđenom ekološkom nestabilnošću. Jednostavno rečeno, moramo prijeći s “vjeruj mi” na “pokaži mi”.

Prije gotovo 90 godina u SAD-u, Kongres je osnovao Komisiju za vrijednosne papire i burze, a računovodstvena industrija uspostavila je općeprihvaćena računovodstvena načela. Poduzeća čija su financijska objavljivanja bila neravnomjerna i nejednaka počela su redovito i transparentno izvješćivati.

S druge strane, tržišta kapitala ojačana su širim sudjelovanjem ulagača i pojavom demokracije među dioničarima. Sada moramo učiniti isto za izvješćivanje o ESG-u i demokraciju među dioničarima. I nova generacija igrača na privatnom tržištu može voditi glavnu riječ.

* Koautor članka je Alex Friedman, bivši glavni financijski direktor Zaklade Billa & Melinde Gates, suosnivač i glavni izvršni direktor Novate

© Project Syndicate 2022.