Na 20. Nacionalnom kongresu Komunističke partije Kine prošlog mjeseca, vlast jednog čovjeka tijekom vladavine Xi Jinpinga potpuno se ukorijenila. Iako komunistička Kina nikada nije bila demokracija, njezini vođe nakon Maoa budno su pratili sve događaje oko sebe, obraćali pozornost na glasove odozdo i tako su uspjeli promijeniti neuspješnu politiku prije nego što su postali katastrofalni.

Xijeva centralizacija vlasti predstavlja drukčiji pristup i ne sluti na dobro u smislu kako će se zemlja nositi sa svojim rastućim problemima – propadanjem gospodarstva, skupom politikom nulte stope tolerancije prema bolesti COVID, sve većim kršenjem ljudskih prava i političkom represijom.

Američki predsjednik Joe Biden značajno je pridonio tim izazovima pokretanjem onoga što je Edward Luce iz Financial Timesa prikladno nazvao “potpunim gospodarskim ratom protiv Kine”.

Neposredno prije stranačkog kongresa, SAD je najavio širok spektar novih ograničenja prodaje naprednih tehnologija kineskim tvrtkama.

Kao što Luce primjećuje, Biden je otišao mnogo dalje od svog prethodnika Donalda Trumpa, koji je ciljao pojedine tvrtke poput Huaweija. Nove mjere zapanjujuće su u svojim ambicijama, s ciljem ništa manje do sprječavanja uspona Kine kao visokotehnološke sile.

SAD već kontrolira neke od najkritičnijih čvorova globalnog lanca opskrbe poluvodičima, uključujući “uska grla” poput naprednog istraživanja i dizajna čipova.

Kako kaže Gregory C. Allen iz Centra za strateške i međunarodne studije, nove mjere podrazumijevaju “dosad nezabilježen stupanj intervencije američke vlade kako bi se ne samo očuvala kontrola uskih grla, već i započela nova američka politika aktivnog davljenja velikih segmenata kineske tehnološke industrije – davljenja s namjerom ubijanja”.

Četiri dijela
Kako objašnjava Allen, Bidenova strategija ima četiri međusobno povezana dijela, ciljajući na sve razine lanca opskrbe. Ciljevi su uskratiti kineskoj industriji umjetne inteligencije pristup vrhunskim čipovima; spriječiti Kinu da dizajnira i proizvodi u zemlji čipove umjetne inteligencije ograničavanjem pristupa američkom softveru za dizajn čipova i opremi za proizvodnju poluvodiča izrađenoj u SAD-u; i blokiranjem kineske proizvodnje vlastite opreme za proizvodnju poluvodiča zabranjujući isporuke američkih komponenti.

Taj pristup motiviran je stajalištem Bidenove administracije, o kojem postoji širok dvostranački sporazum da Kina predstavlja značajnu prijetnju SAD-u. Ali prijetnju čemu? Evo kako to Biden izražava u predgovoru svoje nedavno objavljene Strategije nacionalne sigurnosti: “Narodna Republika Kina potiče namjeru i, sve više, sposobnost preoblikovanja međunarodnog poretka u korist onoga tko naginje globalne uvjete u njezinu korist.”

Dakle, da budemo jasni, Kina je prijetnja ne zato što potkopava bilo kakve temeljne američke sigurnosne interese, već zato što će htjeti vršiti utjecaj na pravila globalnog političkog i ekonomskog poretka dok postaje bogatija i snažnija.

U međuvremenu, “Sjedinjene Američke Države ostaju predane odgovornom upravljanju konkurencijom između naših zemalja”, što zapravo znači da SAD želi ostati neosporna sila u oblikovanju globalnih pravila u tehnologiji, kibernetičkoj sigurnosti, trgovini i gospodarstvu.

Reagirajući na ovaj način, Bidenova administracija još je dvostruko predanija očuvanju američke supremacije umjesto da se prilagodi stvarnosti postunipolarnog svijeta.

Kao što nove kontrole izvoza jasno pokazuju, SAD je odustao od razlikovanja između tehnologija koje izravno pomažu kineskoj vojsci (i stoga bi mogle predstavljati prijetnju američkim saveznicima) i komercijalnih tehnologija (koje bi mogle donijeti ekonomske koristi ne samo za Kinu, već i za druge, uključujući američke tvrtke). Pobjeđuju oni koji tvrde kako je nemoguće odvojiti vojsku od komercijalne primjene.

SAD je pretjerao. Takav općeniti pristup nosi znatne opasnosti, čak i ako se djelomično može opravdati isprepletenošću kineskog komercijalnog i vojnog sektora. Ispravno promatrajući nova američka ograničenja kao agresivnu eskalaciju, Kina će pronaći načine za odmazdu, podizanje napetosti i daljnje jačanje međusobnih strahova.

Mrtve točke
Novi pristup SAD-a Kini stvara i druge mrtve točke. Strategija nacionalne sigurnosti naglašava “zajedničke izazove”, poput klimatskih promjena i globalnog javnog zdravlja, gdje će suradnja s Kinom biti ključna.

Međutim, ne priznaje da gospodarski rat protiv Kine potkopava povjerenje i izglede za suradnju u tim drugim područjima. Također narušava domaći gospodarski program podizanjem cilja nadmašivanja Kine u odnosu na vrjednije ciljeve.

Ulaganje u visoko kapitalno intenzivne i kvalificirane lance opskrbe poluvodičima, na koje se trenutno usredotočuje američka industrijska politika, upravo je najskuplji način otvaranja dobrih radnih mjesta u američkom gospodarstvu za one kojima su najpotrebniji.

Kineska vlada svakako nije nevina žrtva. Postala je sve agresivnija u projiciranju svoje gospodarske i vojne moći, iako su njezini postupci uglavnom ograničeni na vlastito susjedstvo. Unatoč prethodnim uvjeravanjima, Kina je militarizirala neke od umjetnih otoka koje je izgradila u Južnom kineskom moru.

Uvela je gospodarske sankcije Australiji kada je ta zemlja pozvala na istragu podrijetla bolesti COVID-19. A njezina kršenja ljudskih prava u zemlji svakako opravdavaju osudu demokratskih zemalja.

Problem s hiperglobalizacijom bio je taj što smo dopustili velikim bankama i međunarodnim korporacijama da pišu pravila svjetskog gospodarstva. Dobro je što se sada udaljavamo od tog pristupa, s obzirom na to koliko je on bio štetan za naše društveno tkivo.

Imamo priliku oblikovati bolju globalizaciju. Nažalost, čini se da su velike sile odabrale drukčiji, još gori put. One sada predaju ključeve globalnog gospodarstva svojim ustanovama nacionalne sigurnosti, ugrožavajući globalni mir i prosperitet.

© Project Syndicate 2022.