Uslijed manje od tri mjeseca vremena preostalog do summita Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) u studenome u Glasgowu, formalne i neformalne rasprave i pred-pregovori sada su u punom jeku.

Nova američka administracija prepoznaje hitnoću situacije i na globalnoj razini postoji mnogo šira politička potpora ambicioznim klimatskim politikama.

No kao što pokazuje velika nova procjena Međuvladina panela o klimatskim promjenama, utrka između klimatskih promjena i smanjenja emisija i dalje je tijesna. Ograničavanje već učinjene štete nalagat će upotrebu svih dostupnih alata i široko sudjelovanje na globalnoj razini.

Međutim, kao što pokazuju dva nedavna prijedloga povezana s određivanjem cijena ugljika, i dalje postoje važne razlike između pristupa za postizanje tih ciljeva.

Na summitu COP21 održanom 2015. u Parizu nije zatražen obvezujući međunarodni ugovor kojim bi se nametnule politike za zemlje.

U skladu s tim, pristup sadržan u Pariškom klimatskom sporazumu omogućio je zemljama da proglase vlastite dobrovoljne ciljeve smanjenja emisija – nacionalno utvrđene doprinose – i klimatske politike, uz dogovor da će one s vremenom postati ambicioznije.

Pa ipak, Europska unija sada je predložila mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika (CBAM) koji predstavlja odstupanje od dobrovoljnog duha Pariškog sporazuma.

Novim mehanizmom, koji je dio paketa klimatskih mjera najavljenog sredinom srpnja, uveo bi se ekvivalent carina na uvoz iz zemalja u kojima proizvođači plaćaju cijenu ugljika nižu od cijene u EU, utvrđenu izravno ili putem sustava trgovanja emisijama (ETS).

Isprva bi mehanizam EU za graničnu prilagodbu emisija ugljika obuhvaćao uvoz relativno jednostavnih proizvoda – električne energije, željeza i čelika, cementa, aluminija i nekih gnojiva – ali proširio bi se na drugu robu koja bi s vremenom uključivala složenije lance vrijednosti.

Uvoznici bi morali kupiti certifikate o graničnoj prilagodbi emisija ugljika (koji navode sadržaj ugljika) koji bi stajali koliko dopušta sustav EU za trgovanje emisijskim jedinicama domaćim proizvođačima, čime bi se učinkovito nametnula cijena ugljika na razini EU izvoznicima u zemljama obuhvaćenima mehanizmom EU za graničnu prilagodbu emisija ugljika (CBAM).

Veliko financiranje unaprijed

Europska unija primijenila bi mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika (CBAM) bez obzira na dohodak zemlje izvoznice po glavi stanovnika i bez obzira na načelo koje je općenito dogovoreno u Parizu da je zemljama u razvoju potrebno više vremena za usvajanje viših cijena ugljika ili njihove ekvivalentnosti. Nastavlja se unatoč činjenici da većina zemalja u razvoju ne može spremno mobilizirati veliko financiranje unaprijed koje je potrebno za velika zelena ulaganja.

Drugi nedavni prijedlog dolazi od više pozicioniranih zaposlenika Međunarodnog monetarnog fonda, koji predviđa međunarodne razine cijena ugljika (ICPF), diferencirane prema nacionalnim razinama dohotka.

Iako autori ne navode međunarodne razine cijena ugljika izričito kao alternativu mehanizmu za graničnu prilagodbu emisija ugljika, oni tvrde da bi dogovorene minimalne, ali diferencirane cijene ugljika, smanjile pritisak programa granične prilagodbe emisija ugljika i bile više u skladu s dobrovoljnim duhom Pariškog sporazuma.

Aranžman međunarodnih razina cijena ugljika mogao bi isprva uključivati samo nekoliko velikih emitera. Na primjer, prema MMF-u, ako bi se “klimatski klub” od samo šest sudionika mogao dogovoriti o minimalnim cijenama od 75 dolara po toni ugljikovog dioksida za SAD, Kanadu, EU i Veliku Britaniju kao zemlje s visokim dohotkom, 50 dolara po toni za Kinu kao zemlju s visokim srednjim dohotkom i 25 dolara po toni za Indiju kao zemlju s niskim srednjim dohotkom, to bi, uz trenutne politike, “moglo pomoći u postizanju 23% smanjenja globalnih emisija ispod osnovne vrijednosti do 2030.”

Različiti granični porezi na ugljik

Iako bi mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika (CBAM) i međunarodne razine cijena ugljika (ICPF) EU mogli istodobno djelovati, za prvi je potreban izračun intenziteta emisija određenih proizvoda.

Dakle, izvoznici iz zemlje koja je stranka sporazuma o međunarodnim razinama cijena ugljika (ICPF) i dalje bi morali stjecati certifikate mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika (CBAM), osim ako EU ne izuzme tu zemlju iz svojeg sustava granične prilagodbe na temelju “dovoljno visoke” međunarodne razine cijena ugljika (ICPF).

Međutim, to bi pokrenulo pitanja u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, jer bi to značilo različite granične poreze na ugljik, a time i različite trgovinske politike, za različite zemlje.

U Svjetskoj trgovinskoj organizaciji vjerojatno bi se moglo pregovarati o “novom” izuzeću mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika povezanim s klimom za zemlje s niskim dohotkom, ali slična odredba za zemlje sa srednjim dohotkom poput Kine ili Indije suočila bi se s čvrstim protivljenjem naprednih gospodarstava.

Ipak, bez takvog izuzeća mehanizma EU za graničnu prilagodbu emisija ugljika (ili slične granične mjere drugih kao što je SAD) i dalje će izazivati snažne primjedbe zemalja srednjeg i nižeg srednjeg dohotka i mogao bi se ugroziti konsenzusni globalni sporazum na summitu u Glasgowu.

S druge strane, opći pristup MMF-a ima izgleda dobiti univerzalnu potporu. Sporazum o međunarodnim razinama cijena ugljika (ICPF) ne bi se suočio s preprekama povezanima sa Svjetskom trgovinskom organizacijom jer ne uključuje trgovinske ili s njima povezane politike, a pridruživanje “klubu” bilo bi dobrovoljno i moglo bi se odvijati u različito vrijeme.

Nije nimalo očito, na primjer, bi li Indija pristala na cijenu od 25 dolara po toni CO2 niti bili ta cijena bila prihvatljiva SAD-u i EU.

U konačnici, univerzalni sporazum u Glasgowu zahtijevat će od naprednih gospodarstava prihvaćanje nacionalnih razlika u klimatskim ambicijama.

Obveze Kine, s obzirom na razinu emisija u zemlji i njezin tehnološki i gospodarski kapacitet, bit će, naravno, ključne za postizanje zadovoljavajućeg globalnog sporazuma.

© Project Syndicate 2021.