Proljetni sastanci Grupacije Svjetske banke (GSB) i Međunarodnog monetarnog fonda, koji su započeli 10. travnja u Washingtonu, pružaju priliku za razmišljanje o kontinuiranom razvoju Banke.

Stoga, potrebno je GSB reformirati na načine koji joj omogućuju pružanje ambicioznijih rješenja. Globalni napredak zaustavljen je 2020., nakon pet godina pada dobiti, jer je pandemija gurnula 70 milijuna ljudi u ekstremno siromaštvo. Bez nadzora, klimatske promjene mogle bi učiniti isto još 132 milijuna ljudi do 2030.

Iako smo zadovoljni napretkom Banke po pitanju unutarnjih reformi, najmanje četiri područja iziskuju više posla prije godišnjih sastanaka u listopadu.

Usklađenje prioriteta
Prvo, GSB mora ponovno potvrditi svoju predanost promicanju održivog, uključivog i otpornog gospodarskog rasta. Poticanje rasta i dalje je najbolji način za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i mogućnosti i postizanje dvostrukih ciljeva Banke u pogledu okončanja ekstremnog siromaštva i poticanja zajedničkog prosperiteta.

Međutim, kako pokazuje vlastito istraživanje Banke, “gotovo sve gospodarske snage koje su pokretale napredak i prosperitet u posljednja tri desetljeća blijede”. Uslijed usporavanja globalnog rasta, GSB sada procjenjuje da međunarodna zajednica vjerojatno neće ispuniti cilj okončanja ekstremnog siromaštva do 2030.

Rješavanje temeljnih uzroka siromaštva i gospodarskog usporavanja zahtijevalo bi usvajanje novih instrumenata i načina rada, povećanje ljudskih resursa i postavljanje ciljeva koji bi Banci omogućili veću ulogu u poticanju zdravog poslovnog okruženja i privatnih ulaganja. To bi nalagalo pristup koji je manje sklon riziku i poboljšanu koordinaciju s podružnicama privatnog sektora GSB.

Drugo, GSB mora se pobrinuti da zemlje s niskim prihodima mogu imati više slobode izbora u oblikovanju razvojnog programa. Ključno načelo na kojem se temelji operativni model GSB-a jest angažman vođen zemljama: vlada koja se zadužuje predvodi u koordinaciji i praćenju vlastitog portfelja.

Ovaj model usmjeren na klijenta pomogao je osigurati da se strategije Banke za zemlje koje se zadužuju usklade s nacionalnim prioritetima i da one imaju političku potporu koja im je potrebna za održavanje ulaganja.

Jedan od prijedloga koji se trenutačno razmatra jest stvaranje snažnijih poticaja zemljama za ulaganje u globalna javna dobra, kao što je smanjenje emisija stakleničkih plinova. Iako je to pozitivan korak, Banka se mora suzdržati od ugrožavanja “polaganja prava” zemalja na politiku nametanjem prekomjernih ili opterećujućih uvjeta.

GSB se mora pobrinuti da povlašteni krediti ili bespovratna sredstva usmjerena na poticanje takvih ulaganja ne dovedu do većih troškova zaduživanja ili kompromisa između zemalja sa srednjim dohotkom i zemalja s niskim dohotkom. Ne bi se trebalo ni ići na štetu službene razvojne pomoći.

Preustroj prijenosa troškova
Ako je cilj promicanje ulaganja koja koriste međunarodnoj zajednici, onda bi ta zajednica, posebno napredna gospodarstva, trebala snositi troškove. Treće, da bi se postigli ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda, dioničari GSB-a moraju učiniti više kako bi povećali financijsku sposobnost Banke.

Vlade s dionicama i drugi partneri moraju ispuniti svoje obveze, poput obećanja razvijenih zemalja da će osigurati 100 milijardi dolara godišnje za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama, obveza privatnog sektora da mobilizira bilijun dolara za djelovanje u području klime i predanosti skupine G7 prikupljanju 600 milijardi dolara za globalna infrastrukturna ulaganja.

Ali potrebno je više od toga. Prve procjene upućuju da bi prilagodba okvira za adekvatnost kapitala GSB-a mogla staviti na raspolaganje 50-200 milijardi dolara u sljedećem desetljeću. Iako su se neke financijske inovacije pokazale obećavajućima, važno je uzeti u obzir njihove pune učinke. Povećanje hibridnog kapitala moglo bi povećati troškove zaduživanja Banke u vrijeme kada se klijenti suočavaju s povijesno visokim kamatama i neodrživim teretom duga.

Povećanje kapitala moglo bi biti jedan od načina iskorištavanja dostupnih resursa i najjasniji znak snažne potpore dioničara. Međutim, to mora biti popraćeno preustrojem modela prijenosa troškova Banke kako bi joj se omogućilo da u većoj mjeri iskoristi dugoročne dužničke instrumente s niskim kamatama, čime bi se omogućilo da se zemlje mogu uhvatiti u koštac s razvojnim izazovima bez neodrživog duga.

Potrebno je ispuniti potrebu za ambicioznijim nadopunama službene razvojne pomoći u sljedećim godinama. Istodobni pokušaj borbe protiv siromaštva i klimatskih promjena mogao bi navesti neke vlade na donošenje skupih i kontraproduktivnih odluka. Umjesto toga, bilo bi učinkovitije i pravednije da dioničari GSB pronađu pravu ravnotežu između usmjeravanja na smanjenje emisija u zemljama s višim srednjim i visokim dohotkom i usmjeravanja na prilagodbu kako bi se ranjivim zajednicama i zemljama pomoglo u izgradnji otpornosti na klimatske promjene.

* Stavovi autora su njihovi vlastiti i ne odražavaju nužno stavove GSB-a ili zemalja članica.

* Koautori članka su Erivaldo Alfredo Gomes, izvršni direktor GSB-a za Brazil, Kolumbiju, Dominikansku Republiku, Ekvador, Haiti, Panamu, Filipine, Surinam te Trinidad i Tobago i Abdoul Salam Bello, izvršni direktor Afričke skupine II u Upravnom odboru GSB-a koji predstavlja 23 afričke zemlje.