Realnost je da se Schengen mijenja u zavisnosti od okolnosti. Takva je i cijela Europska unija, nije klisurina, monolit, nego se steže i rasteže prema okolnostima. Schengenski dogovor o slobodnom kretanju ljudi i roba, sklopljen je 1995. godine, a podrazumijeva i vrlo široku i važnu mrežu razmjene podataka, što sigurno neće biti abolirano, iako bi ta kompleksna mreža razmjene podataka trebala ići pod ruku sa slobodnim kretanjem preko granica.

Isključivo suverena odluka

Istina je da članice nekad koriste Schengen kao polugu za pritisak oko neke druge teme. Tu i tamo, to Francuska napravi Italiji. Sa svoje strane, Italija, uostalom kao Grčka, tu i tamo pušta migrante da pređu cijelu čizmu i pređu granicu Francuske, jer želi upozoriti EU da se ne može sama brinuti o migracijskom pritisku.

Prošle je godine Europski sud pravde naložio zemljama koje provode dubinske kontrole povratak na status quo ante, što je, kombinacijom pritisaka i uvjeravanja, trebala u djelo provesti Europska komisija, ali nije. Odluka jakih članica, zato što je riječ o percepciji sigurnosti zemlje, jača je od slova na papiru.

Kad je situacija mirna, zajedničke politike zemalja članica EU bujaju i ne dozvoljava se soliranje. Danska je, primjerice, 2011. godine, htjela uvesti starinske kontrole na granicama s Njemačkom i Švedskom, sve s kućicama i skeniranjem putovnica i pitanjima što imate u prtljažniku, ali je ekspresno odustala kad se suočila s reakcijom iz Bruxellesa. Ali, to je bilo davno. Sad je posve druga priča.

Kad je kriza, članice se povlače u sebe i najviše vjeruju samima sebi. Nije se rodio taj koji bi zaustavio migracije, i to svi znaju, ali, nastoje barem uvesti kakvu takvu kontrolu. Migranti će prestati dolaziti u EU kad Europa prestane biti privlačna, kad neće više biti izdašnih socijalnih politika niti dobrog života, ali onda to neće biti ni za koga.

Što se tiče Hrvatske, evo, na najslušanijem francuskom radiju, Europe 1, na dan primanja Hrvatske u Schengen, u jutarnjim vijestima, hrvatski stav prema migrantima koji nastoje ući u Europu opisan je kao vrlo tvrd, orbanovski. “Hrvati bacaju migrante u hladnu rijeku, nalijevaju im ledenu vodu u cipele, tjeraju ih da do iznemoglosti pješače do bosanske granice…”. Tih minutu i pol komentara pokazalo je i mračnu fantaziju jezgre Europe prema svojoj periferiji gdje se gase svjetla i počinje džungla. U biti, takva “džungla” počinje, što se tiče balkanske rute, na bosansko-hrvatskoj granici. I tako smo sad na drugom motivu koji je uveo slovenski ministar unutarnjih poslova Boštjan Poklukar kad je rekao da je isključivo hrvatska suverena odluka hoće li pozvati Frontex u pomoć na granici, jer da “Schengen u ovom trenutku ne funkcionira”. Frontex je 2004. godine, osnovan zato da pomogne članicama u čuvanju vanjskih granica Unije, odnosno, da čuva šengenski prostor. Ovlasti Frontexa proširene su 2016. godine, i sad uključuju i upravljanje vanjskim granicama.

To znači da se jedan od glavnih znakova suvereniteta – sposobnost čuvanja vlastitih granica dijelom delegira na zajedničku europsku agenciju. Iako snagama Frontexa, sastavljenim od policajaca iz zemalja članica, zapovijeda zemlja na čijem se teritoriju nalaze, ipak to nije posve isto kao da su na terenu samo domaći policajci.

EU u Dodikovoj zamci

Točno je da je Frontex u Grčkoj i u Italiji, ali tamo pomaže u kontroli mora. U Hrvatskoj, trebalo bi kontrolirati migracijske valove koji dolaze balkanskom rutom. Osim Bosne i Hercegovine, sve zemlje na balkanskoj ruti potpisale su statutarne sporazume s Frontexom, a na mnogim mjestima Frontex je i raspoređen. Sve su zemlje pristale, jer nema toga što je Europi važnije na Balkanu nego kontrola neželjenih migracija i organiziranog kriminala. Frontex je na granici Makedonije i Srbije, Albanije i Grčke, Albanije i Crne Gore, ali nije tamo gdje je najvažnije – u Bosni i Hercegovini. Iako je hrvatske Vlade jako dugo tvrdila kako uspješno kontrolira svoje granice, nedavno su ipak počeli govoriti kako je tisuću kilometara duga granica prema BiH porozna. Naravno da jest. Je li to najava da će Hrvatska pozvati Frontex?

Da je Frontex u BiH, uspostavio bi se kakav takav red, prekinuli barem neki krijumčarski lanci, jer se tamo, što se tiče migranata, ne zna tko pije, a tko plaća. Frontex bi nastojao uvesti reda na ruti između Srbije i Bosne i Hercegovine, te BiH i Hrvatske.

Bosna i Hercegovina je sada dala do znanja da bi bila voljna potpisati ugovor s Frontexom – kakav imaju i druge zemlje u regiji. Problem je srpski entitet u BiH. Frontex potpisuje ugovore s državama, a Milorad Dodik želi da potpišu ugovor s Republikom Srpskom. Ako EU potpiše ugovor s Banja Lukom, to znači svojevrsno priznavanje državnosti, što Dodik želi, ali Federacija i BiH ne žele.

Najizglednije se čini da će Frontex doći u Hrvatsku, a to i ne bi bilo loše. Barem će se dio odgovornosti za suzbijanje krijumčarenja – što se sada redovito tumači kao kršenje ljudskih prava, što nije korektno – ali i stvarna odbijanja migranta (pushbacka), podijeliti s Europskom unijom kao što to se već godinama čini u Grčkoj.