Kada gospodarstvo dobro napreduje, siromašni imaju više koristi od drugih. Ali kada je situacija loša, siromašni su najoštećeniji. To se posebno odnosi na pandemiju Covida-19, koja je posebno teško pogodila siromašne zemlje i najsiromašnije ljude u njima.

Neke siromašne zemlje suočile su se s gospodarskim poteškoćama prije pandemije, što je pojačalo njihove probleme. Drugima se razumno dobro upravljalo, ali su se iznenada suočile s potrebom za nepredviđenim rashodima. Međunarodna podrška ovoj potonjoj skupini može biti vrlo produktivna. Međutim, za zemlje koje su već imale velikih problema, financijska pomoć mora biti popraćena reformama ekonomske politike ako se teži bilo kakvom uspjehu.

Među prezaduženim zemljama s nesmotrenim ekonomsko-političkim okvirima, Šri Lanka – zemlja sa srednjim dohotkom – trenutno bi mogla biti u najvećim problemima. Unatoč brzo rastućim fiskalnim deficitima i deviznoj krizi koja je uzrokovala ozbiljne nestašice hrane, lijekova i goriva, vlasti Šri Lanke dugo su nastavile inzistirati na tome da će pod svaku cijenu servisirati svoje dugove, umjesto da se za potporu obrate Međunarodnom monetarnom fondu.

Narušavanje politike Šri Lanke datira iz 2019., kada je nova vlada predsjednika Gotabaye Rajapakse donijela veliko smanjenje poreza bez odgovarajućeg smanjenja rashoda. Kada je prošle godine priljev deviza postao oskudan, uvoz pesticida i gnojiva bio je zabranjen, a berba je propala. Covid-19 naglo je smanjio prihode od turizma i povećao cijene najvažnijeg uvoza, što je dovelo do kritične nestašice u opskrbi i velikih uličnih prosvjeda. Uvjeti su se pogoršali do te mjere da je ranije ovog mjeseca Šri Lanka konačno obustavila plaćanje dužničkih usluga i obratila se MMF-u.

Ovisni o Kini i Indiji

Kao i mnoge druge visoko zadužene zemlje, Šri Lanki je potrebno restrukturiranje duga i političke reforme kako bi se osiguralo da gospodarstvo neće biti jednostavno slomljeno pod nekim novim teretom duga nakon što prođe neposredna kriza. Međunarodna zajednica bavi se restrukturiranjem duga od slučaja do slučaja. Vjerovnici koji posjeduju javni dug, surađujući preko Pariškog kluba, slijedili su okvir MMF-a za reformu politike, pružajući siromašnim zaduženim zemljama izvedive planove za poboljšanje gospodarskih rezultata i postizanje održivosti duga restrukturiranjem. Ovaj pristup je zdrav, ali njegova ad hoc priroda čini ga nepotpunim.

Iskustvo nakon Inicijative prezaduženih siromašnih zemalja ranije ovog stoljeća pokazuje zašto restrukturiranje duga mora biti uvjetovano provedbom snažnog programa reformi. Inicijativa prezaduženih siromašnih zemalja dopustila je ukidanje obveza servisiranja javnog duga bilateralnim i multilateralnim vjerovnicima nakon što je zemlja slijedila svoj dogovoreni program reformi najmanje godinu dana. Ako se procijenilo da je postignut “dovoljan napredak” prema ciljevima programa, nije bilo potrebno ispuniti daljnje uvjete.

Među ranijim zemljama u Inicijativi prezaduženih siromašnih zemalja, mnogo je onih koje su se ponovno snažno zadužile i prije pandemije. Gana, na primjer, trenutačno ima udio duga u BDP-u od 62%, iako je dobila novčanu potporu Inicijative prezaduženih siromašnih zemalja u razdoblju 2001.-2005. i ponovno u razdoblju 2015.-2018.

Gledajući unaprijed, neformalni napori za rješavanje problema duga vjerojatno će biti glomazniji i dugotrajniji nego u prošlosti jer se kreditiranje država povećalo – i apsolutno i kao postotak ukupne zaduženosti – i zato što sada ima toliko više zemalja vjerovnika. Kina se posebno nametnula kao glavni vjerovnik izvan Pariškog kluba.

U slučaju Šri Lanke procjenjuje se da 20% nepodmirenog duga drže Kina i Indija, od kojih nijedna nije članica Pariškog kluba (iako je Indija promatrač). Bez sudjelovanja ova dva velika vjerovnika, svi ostali državni i privatni vjerovnici jako bi riskirali ako bi pristali smanjiti njihove dugove prema sebi. Iako bi pristale na djelomičan oprost duga, Indija i Kina i dalje bi mogle inzistirati na tome da im međunarodna zajednica u cijelosti vrati sredstva koja su posudile Šri Lanki.

Problem kolektivnog djelovanja

Kako bi riješile taj problem kolektivnog djelovanja, sve zemlje vjerovnice (uključujući Kinu) morat će se okupiti kako bi postigle dogovor o aranžmanu kojim se ostvaruju i poboljšani gospodarski rezultati i buduća održivost duga u zemljama dužnicima. To bi trebalo učiniti u suradnji s MMF-om. Međunarodnoj financijskoj strukturi uvijek je nedostajao mehanizam za olakšavanje takvih aranžmana. No, u prošlosti su se privatni vjerovnici i oni u Pariškom klubu mogli sastati i pristati na restrukturiranje (u kontekstu programa MMF-a).

To danas više nije tako. Budući da su mnogim zemljama neminovna financijska sredstva i restrukturiranje duga, sve glavne zemlje vjerovnice hitno se trebaju okupiti kako bi pokrenule novi instrument za nadzor restrukturiranja duga u bliskoj koordinaciji s programima reformi MMF-a. Takav sporazum koristio bi zaduženim zemljama, zemljama vjerovnicama i svjetskom gospodarstvu.

Da, puno toga je pred međunarodnom zajednicom. Multilateralnim institucijama kao što je Svjetska trgovinska organizacija također su očajnički potrebne reforme. Međutim, dobro funkcionirajući međunarodni mehanizam restrukturiranja duga daleko je najhitnija potreba. Trebao bi biti na vrhu prioriteta međunarodne zajednice.

© Project Syndicate, 2022.