Rekordan rast obnovljivih izvora energije, koji predstavljaju više od 80% svih novih proizvodnih kapaciteta prošle godine, najjasniji je znak do sada da energetska tranzicija ubrzava.

Međutim, nedavni događaji pokazali su da isključivanje postojećeg energetskog sustava prije nego što izgradimo dovoljno snažnu alternativu ugrožava i gospodarski i klimatski napredak i dovodi u pitanje možemo li osigurati pravednu tranziciju, nepristranu za sve.

Uspješna energetska tranzicija mora se temeljiti na zajedničkom napretku na području gospodarstva i klime. Mora se temeljiti na znanstvenim, ekonomskim i inženjerskim činjenicama, cijeniti višestruke dileme i zahtjevne kompromise te ubrzati uvođenje praktičnih rješenja.

A za to nam je potreban inkluzivan pristup koji koristi iskustvo svih sektora društva i, najvažnije, ne isključuje energetski sektor.

Svijet se već našao u dubokom zastoju u opskrbi energijom kada su se gospodarstva počela oporavljati od pandemije bolesti Covid-19. Uslijed sukoba Rusije i Ukrajine marža je na tržištu još postala još manja i zemlje su primorane preispitati svoje hitne kratkoročne strateške energetske potrebe.

Dakle, poruka za vlade trebala bi biti jasna: politike usmjerene na prerano odricanje od ugljikovodika, bez odgovarajućih održivih alternativa, samoporažavajuće su. Njima će se ugroziti energetska sigurnost, narušiti gospodarska stabilnost i ostaviti manje prihoda na raspolaganju za ulaganje u energetsku tranziciju.

Potrebna je realna nova strategija, praktična, za rast i za klimu. Ta strategija treba cijeniti složenost energetskih i industrijskih sustava te da je opseg potrebne tranzicije kolosalan, što zahtijeva veće usklađivanje i suradnju u svemu, od raspodjele kapitala do dizajna proizvoda, javne politike i promjene ponašanja.

To znači prvo ispitati aspekt potražnje u energetskom sustavu. Energija vjetra i sunca ostvaruje veliki napredak, ali većina energije koristi se u teškoj industriji, proizvodnji, građevinarstvu, transportu i poljoprivredi. Ti sektori koji se teže smanjuju imaju najveći utjecaj na klimu i stoga zahtijevaju veća ulaganja, počevši odmah.

Nedovoljna ulaganja
Iako su ulaganja u obnovljive izvore energije na globalnoj razini prošle godine premašila 365 milijardi dolara, kombinirana ulaganja u skladištenje energije, hvatanje ugljika i vrijednosni lanac vodika iznosila su samo 12 milijardi dolara. To nije ni približno dovoljno. Procjenjuje se da će za energetsku tranziciju biti potrebno više od 250 bilijuna dolara ulaganja u sljedećih 30 godina. Očito, nijedna zemlja, a kamoli tvrtka, ne može to podmiriti.

Ali financiranje nije jedini problem. Energetske tranzicije zahtijevaju vrijeme. Iako su vjetar i solarna energija činili veliku većinu svih novih proizvodnih kapaciteta u 2021. godini, na njih i dalje otpada samo 4% današnjeg energetskog miksa. S rastom svjetskih energetskih potreba, održavanje globalne energetske sigurnosti nalagat će da nafta i plin ostanu značajan dio mješavine u predstojećim desetljećima.

Zato sada moramo učiniti više kako bismo smanjili utjecaj nafte i plina na klimu. Proizvođači, vlade i privatni sektor moraju surađivati kako bi osigurali da svaka nova jedinica proizvodnje bude manje ugljično intenzivna od prethodne. Za to će biti potrebne potporne fiskalne politike putem poreznih poticaja, operativna učinkovitost putem tehnologije, veće obveze za smanjenje metana i njegovog spaljivanja te znatno veća ulaganja u tehnologije hvatanja ugljika.

Te stvarnosti usmjeravaju pristup Ujedinjenih Arapskih Emirata energetskoj tranziciji, koji uključuje nastavak zadovoljavanja globalnih potreba danas uz ulaganje u nove energetske sustave sutrašnjice.

Ujedinjeni Arapski Emirati imaju tri najveće svjetske solarne elektrane s jednom lokacijom, uložili su u projekte obnovljivih izvora energije u više od 40 razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, a do 2030. planiraju povećati svoj portfelj obnovljivih izvora energije na 100 gigavata.

Također smo uložili u nuklearnu energiju i postavljamo temelje vrijednosnog lanca vodika, koji je ključan za postizanje nulte neto stope emisija.

Racionalna rasprava
Iako su Ujedinjeni Arapski Emirati i dalje pouzdan dobavljač nafte i plina među najmanje ugljično intenzivnima, smanjit ćemo njegov intenzitet za dodatnih 25% prije kraja ovog desetljeća. I, kao prva zemlja na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi koja je najavila stratešku inicijativu nulte neto stope do 2050., dekarboniziramo svoje gospodarstvo sektor po sektor.

Uspostavili smo prvi industrijski program hvatanja ugljika u regiji, a sva električna energija koju troši naša nacionalna naftna tvrtka sada dolazi od nuklearne i solarne energije s nultom stopom emisija ugljika.

Kako se bliži ovogodišnja Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP27) i dok se Ujedinjeni Arapski Emirati pripremaju za domaćinstvo konferencije COP28 2023., moramo se usredotočiti na praktična rješenja koja će pomoći u rješavanju trileme osiguravanja dostupne, pristupačne i održive opskrbe energijom.

Ako proces COP želi ispuniti obećanja Pariškog sporazuma, potreban nam je inkluzivni dijalog o okviru za realnu energetsku tranziciju. Taj bi dijalog trebao dovesti sve za stol, od vlada i civilnog društva do znanstvenika i privatnog sektora.

Mora uključivati stručnjake iz cijelog energetskog sektora jer racionalna rasprava o praktičnosti energetske tranzicije kojom se smanjuju emisije bez ometanja gospodarskog napretka nije moguća ni na koji drugi način.

Ali nemojmo odgađati započinjanje ovog razgovora. Ako želimo ispuniti obećanja Pariškog sporazuma, moramo odmah imati rezultate na području klime i gospodarstva. Naš krajnji cilj trebao bi biti ograničavanje emisija, a ne napredak.

© Project Syndicate, 2022.