Zašto smo svi ponovno tako naivno zagrizli isti mamac kao i na početku pandemije, isti kao i toliko puta u povijesti, posebno zapadne hemisfere?

Naime, možemo se mi prozivati i optuživati, vrijeđati i napadati – biti idioti ili pametni, ali sav naš jad prouzročen svjetskom pandemijom koronavirusa jednostavnim riječima krivo je kanaliziran i usmjeren na naše dojučerašnje prijatelje, sugrađane, pa ponekad i članove obitelji.

Ako zastanemo na trenutak i promislimo o dolasku novog soja korone, nazvanog omikron kao iz SF filmova, onda moramo zaključiti kako je poetska pravda da dolazi s afričkog kontinenta.

Jer dok se mi u Europi prepucavamo i međusobno prozivamo, ne oko toga ima li cjepiva ili ne već je li ono u domeni teorije urote ili stvarni lijek, u drugim dijelovima svijeta situacija je ponešto drukčija. Neke zemlje poput Kanade, Kine, Danske i Portugala imaju 75 posto ili više stanovnika koji su u potpunosti cijepljeni, dok druge zemlje, kao što je Nigerija, Etiopija, Sirija i Afganistan imaju manje od 5 posto cijepljenih.

To su zemlje u kojim će virus mutirati čak i ako se cijeli zapadni svijet od Amerike do istočnih granica Europe cijepi. Jer prema korona podacima New York Timesa, oko 49,7 posto svjetske populacije primilo je barem jednu dozu cjepiva, ali se u velikoj mjeri nalaze u razvijenim područjima svijeta, sigurno ne u Africi ili recimo Afganistanu.

Nedopustiva utrka za profitom
No ostavimo po strani sposobne i nesposobne vlade, stožere, znanstvenike i liječnike i postavimo pitanje koje se samo nameće – zašto cjepivo nije u podjednakoj mjeri distribuirano i dostupno svima na svijetu? Odgovor je toliko jednostavan da je pomalo smiješan.

Dok stojimo po trgovima i prosvjedujemo protiv Covid potvrda, dok stojimo u redovima na punktovima i čekamo svoje cjepivo, dok po lokalnim kafićima ili na Facebooku raspravljamo o stožeru i korona mjerama pomislimo li ikad što je s onima koji sve to ne mogu zato što im Pfizer, Moderna, AstraZeneca ili netko drugi uopće nije niti pružio mogućnost da se cijepe jer nemaju sredstava da cjepivo plate.

Sve se, čak i u pandemiji, svodi na novac, ali u ovom slučaju to bi trebalo biti nedopustivo. Jer ako polazimo od toga da će cijepljenje zaustaviti širenje i mutaciju virusa kako možemo u to vjerovati sve dok to isto cjepivo nije dostupno u cijelom svijetu?

Ili smo stvarno krenuli u smjeru pravih ograda koje će nas bogate odvojiti od onih drugih? Je li jedna nekad napredna i još uvijek razvijena Europa na to spala?

I svega ovog proizlazi sljedeće pitanje koje prosvjednici, bez obzira na kojoj strani bili, zaboravljaju postaviti – tko upravlja ovom krizom, oni koje smo legitimno izabrali na demokratskim izborima, nekakvi stožeri ili možda svime još uvijek upravlja multinacionalna farmaceutska industrija i profit?

Jer ako upravljaju oni koje smo birali ne bi li oni već sada, kada su svojim građanima omogućili (točnije našim novcem kupili) cjepivo, trebali upozoravati da mutirani sojevi ne dolaze iz SAD-a ili EU već upravo iz onih zemalja koje cjepivo nemaju?

Ako se vratimo svega godinu dana unatrag onda se možemo sjetiti masovnih dezinficiranja prometnica po gradovima razvijenih zemlja poput Njemačke. To je bio jedan od prvih pokušaja europskih vlastodržaca da nam pokažu kako upravljaju pandemijom.

Međutim, nekoliko mjeseci kasnije kada je AstraZeneca rekla da ipak nema cjepiva za one koji su platili, poput EU, jer eto malo moramo pričekati budući da kapaciteti proizvodnje, ili što već, nisu zadovoljavajući, tada su nam trebali zazvoniti alarmi.

Jer ako jedan, dva ili tri proizvođača odlučuju o tome hoćemo li ili nećemo imati spas u pandemiji, o čemu onda odlučuju oni koje smo birali?

Oni koje smo birali mogu jedino odlučivati o nizu logičnih i nelogičnih mjera samo da bi pokazali kako drže situaciju pod kontrolom, i da nitko ne bi pogledao u drugom smjeru – u pravcu korporacija i profita, kako se čini onih koji zapravo odlučuju.

Stati korporacijama na put
A sada malo i o nama. Alemka Markotić koju ovih dana puno ljudi razapinje zbog izjave o cijepljenu djece, nespretno i nenamjerno ukazala je na svo licemjerje svijeta u kojem živimo.

Mi koji imamo pravo na neslaganje i prosvjedovanje, na odlučivanje želimo li Modernu ili Pfizer, mi koji se gordo možemo dijeliti na antivaksere i pobornike Covid potvrda, razmaženo se zgražamo nad činjenicom da se cjepiva uvijek testiraju, a ona dječja često u nekim nama dalekim siromašnim i nerazvijenim zemljama.

Vratimo se na početak – sada nam te zemlje vraćaju i to tako da šalju omikron, pa će onda neki drugi soj i sve tako dok oni koje smo legitimno birali ne sjednu i stanu korporacijama na put. Jer ovo je trenutak kada svijet može krenuti u smjeru propitkivanja kapitalizma i jurenja profita ili u smjeru prosvjeda, svađa i podjele.

Ako učinimo ono prvo, stanemo na loptu i pogledamo gdje stvarno leži problem možda pronađemo i rješenje.

Ako nastavimo s postojećom praksom, ne samo u Hrvatskoj nego na cijeloj zapadnoj hemisferi, nećemo se pobiti međusobno već će nas sve ubiti neki soj iz afganistanskih brda, a profitirat će samo oni koje moramo i trebamo stalno javno prozivati i osuđivati, oni koji bi trebali cjepivo već sada besplatno dati svima – a onda neka prosvjeduje tko hoće.