Kada su za Donalda Trumpa raspisani predsjednički izbori u SAD-u, prinos na američke desetogodišnje državne obveznice porastao je s 4,3 posto na 4,4 posto, a prinos na 30-godišnje obveznice porastao je s 4,5 posto na 4,6 posto i oba su ostala na tim razinama deset dana nakon toga. Dok je tržište obveznica bilježilo pad, jer viši prinosi znače niže cijene, tržište dionica bilježilo je rast. Jasno je da ulagači očekuju da će sljedeća Trumpova administracija proizvesti veći državni proračunski deficit i više duga.

Nije teško shvatiti zašto. Tijekom prvog mandata, Trump je povećao nacionalni dug za osam bilijuna dolara, svi prethodni predsjednici zajedno su akumulirali 20 bilijuna dolara – unatoč tome što je obećao da će imati tako velike proračunske viškove da će eliminirati nacionalni dug u roku od dva mandata.

U kampanji je obećao da će smanjiti poreze naizgled svakoj skupini koja mu se svidjela. Odbor za odgovoran savezni proračun procjenjuje da Trumpovi porezni prijedlozi ukazuju na 10 bilijuna dolara izgubljenih prihoda u sljedećih deset godina. Ako uračunate i dodatni bilijun dolara kamata na nacionalni dug, gubici daleko premašuju 3 bilijuna dolara dodatnih prihoda koji bi bili ostvareni vrtoglavo visokim carinama koje je Trump obećao uvesti. Bit će potrebno da savezna vlada proda puno obveznica, a ta će praksa održati njihovu cijenu niskom, a kamatne stope visokima.

Spektakularno podbacili

Republikanska stranka smatra da će izgubljeni prihodi biti nadoknađeni smanjenjem potrošnje. Tu smo priču već čuli. Zapravo, Trump nastavlja 45-godišnju tradiciju republikanskih predsjednika koji daju neodređena obećanja da će smanjiti državnu potrošnju i tvrde da će to više nego pokriti gubitke prihoda od poreznih rezova. Od Ronalda Reagana do Georgea W. Busha – i, naravno, Trumpa – svi su spektakularno podbacili.

Trump također podržava još jednu republikansku tradiciju: imenovanje savjetodavnog povjerenstva poslovnih ljudi bez izvršnih ovlasti. Ovaj put, novi Odjel za učinkovitost vlade (DOGE), na čelu s Elonom Muskom i Vivekom Ramaswamyjem, trebao bi smanjiti rasipanje, prijevare i zlouporabe iz saveznog proračuna. Musk tvrdi da će DOGE moći smanjiti “najmanje 2 bilijuna dolara” iz proračuna godišnje. Ovaj cilj, koji iznosi 31 posto godišnje američke potrošnje i 7 posto američkog BDP-a, puka je maštarija.

Neka vas riječ “Odjel” ne zavara: DOGE je savjetodavno povjerenstvo, a ne službena vladina agencija. I, iako republikanci kontroliraju sve ogranke vlasti, malo je vjerojatno da će njegove preporuke biti provedene; možda se čak neće razviti u djelotvorne prijedloge politika. Ali čak i ako ostavimo po strani slabosti DOGE-a, da ne spominjemo masovne etičke sukobe koje bi njegove aktivnosti stvorile za Muska, najbogatijeg čovjeka na svijetu, brojka od dva bilijuna dolara ostaje apsurdna.

Kada republikanci kažu da žele smanjiti saveznu potrošnju, obično navode da neće smanjiti obvezne programe, takozvane odobrene rashode za socijalna prava. No, glavni programi odobrenih rashoda za socijalna prava – socijalno osiguranje, Medicare (zdravstvene usluge za starije osobe) i drugi programi zdravstvene skrbi, činili su polovicu ukupne savezne potrošnje prošle godine, ili 61 posto ako se uključe potpora cijenama poljoprivrednih gospodarstava i drugi programi potpore dohotku. S obzirom na to da umirovljenici čine sve veći udio stanovništva, odobreni rashodi za socijalna prava ubuduće će samo rasti.

Plaćanja kamata, čiji udio u ukupnoj potrošnji iznosi 13 posto, također se ne mogu smanjiti – osim ako SAD ne želi doći u situaciju nemogućnosti podmirenja obveza nacionalnog duga. (Iako je Trump uživao u svojoj sposobnosti nepodmirivanja dugova, s obzirom na to da je šest puta proglasio poslovni bankrot, većina republikanaca nema interesa da SAD to učini.) I ovaj će iznos vjerojatno nastaviti rasti, jer se dug obnavlja po kamatnim stopama koje su znatno više od najnižih stopa od prije pet ili 15 godina.

Diskrecijska potrošnja

Ostaje diskrecijska potrošnja, čiji udio u ukupnim rashodima iznosi oko 25 posto. Ali ako se potrošnja za obranu smatra nedodirljivom, što je stav većine republikanaca, govorimo o samo 12 posto ukupnog proračuna. Mogu li Trump i Musk ovdje pronaći željenu ušteđevinu? Recimo da postupe potpuno drakonski, počevši od potpunog ukidanja Ministarstva obrazovanja, kao što je Trump obećao učiniti. Time bi se ukupna potrošnja smanjila za četiri posto.

Što još? Možda inozemna pomoć. No, suprotno dojmovima mnogih birača, na pomoć otpada samo 1 posto ukupne savezne potrošnje. Vojna pomoć Izraelu, a to republikanci neće dirati, ima najveći udio. Možda bi Trump želio smanjiti humanitarnu pomoć, kao što je pomoć gladnima, ali to je samo jedna petina ukupnog iznosa.

Teško je zamisliti ukidanje Savezne uprave za zrakoplovstvo i drugih saveznih transportnih programa, na koju otpada 2 posto potrošnje, ali recimo da Trump to učini. Recimo također da ukine svu potrošnju na Ministarstvo unutarnjih poslova (uključujući Službu nacionalnih parkova) i Ministarstvo trgovine (uključujući Nacionalnu meteorološku službu). Zapravo, zamislimo da SAD ukine svu diskrecijsku potrošnju koja nije povezana s obranom. To još uvijek ne bi bilo dovoljno da američka savezna vlada uštedi dva bilijuna dolara godišnje, a kamoli da plati Trumpove porezne olakšice i uravnoteži proračun.

Ništa od ovoga ne znači da američki proračunski deficit, koji trenutno prelazi šest posto BDP-a – ne treba smanjivati. S obzirom na to da omjer duga i BDP-a stalno raste od 1981., isprekidan privremenim padovima 1994.-2000. i 2021.-22., nacionalni dug nedvojbeno je na putu prema neodrživosti. Od prošle godine omjer bruto duga i BDP-a oborio je rekord postavljen 1946., na kraju Drugog svjetskog rata, a njegov će se rast ubrzati.

Trumpova sljedeća administracija, s opsežnim smanjenjem poreza koje će sigurno uvesti, bit će snažan pokretač ovog trenda. Financijska tržišta sada možda jesu živahna, ali s vremenom će, a možda i prebrzo, početi povećavati neodrživost američkog duga. U tom trenutku, potrošnja na socijalno osiguranje i drugi odobreni rashodi za socijalna prava daleko će se oštrije srezati nego da se srežu sada ili da se ne smanje porezi.

Pristaše često kažu da će poslovni čovjek poput Trumpa ili Muska znati kako dovesti američke financije u red. Ali znalci kažu da oni nemaju pojma što čine.