Nedavna odluka Kine da odustane od stroge politike nulte stope COVID-a navela je mnoge da vjeruju da će se njezino gospodarstvo oporaviti. Primjerice, analitičari Economist Intelligence Unita, revidirali su svoju prognozu rasta kineskog BDP-a u 2023. naviše, na 5,2 %.

Međutim, oporavak rasta nije automatski i Kina se mora boriti s nekoliko izazova, uključujući smanjenje povjerenja među poduzećima i kućanstvima kratkoročno u pogledu njihovih budućih prihoda, nedovoljan rast produktivnosti u srednjoročnom razdoblju i dugoročno nepovoljnu demografsku tranziciju.

Vraćanje povjerenja moglo bi biti važnije od kratkoročne kreditne ekspanzije. Nakon kontinuiranog razdoblja opetovanog ograničenja kretanja, mnogi mali poduzetnici i radnici u tradicionalnim uslužnim sektorima koji su se bojali za svoja radna mjesta i prihode nerado kupuju.

Isto tako, mnoge su tvrtke oprezne u ulaganju, nakon nedavnih poremećaja prihoda i strožeg regulatornog nadzora u obrazovanju, tehnologiji i drugim sektorima. U nedavnom istraživanju domaćih i stranih tvrtki koje posluju u Kini, Međunarodna poslovna škola Kina Europa sa sjedištem u Šangaju pokazala je da je kinesko poslovno povjerenje potonulo do nove najniže razine.

Povjerenja i potrošnja
Pesimizam može biti samoispunjavajući. Ako dovoljno poduzeća i kućanstava izgubi povjerenje i smanji potrošnju, bit će manja potražnja drugih poduzeća za proizvodima i uslugama. Međutim, niži prihodi naposljetku bi naštetili dobavljačima s uzlaznog tržišta sestrinskih tvrtki. Da bi prekinuli ciklus pesimizma, kineski tvorci politika moraju kratkoročno vratiti povjerenje. Ali njihove opcije su ograničene.

Za jačanje povjerenja bilo bi vrlo korisno učiniti buduće politike predvidljivijima, ali predvidljivost politike ne može se postići jednostavnim vladinim proglasom. Iako bi kreditna ekspanzija potaknula agregatnu potražnju, mogla bi imati nepoželjan učinak povećanja inflacije. U međuvremenu, skupo testiranje na COVID-19 i karantene opteretili su kineski fiskalni kapacitet.

Jedna od politika koju treba razmotriti je vremenski ograničeno smanjenje poreza na promet i dobit. Samo privremenim smanjenjem tih poreza Kina bi mogla smanjiti teret državnog duga i potaknuti potrošnju kućanstava. Slično tome, smanjenje poreza na dobit poduzeća u ograničenom razdoblju moglo bi potaknuti više ulaganja u privatnom sektoru nego trajno smanjenje.

Kako bi se povećao tempo rasta produktivnosti u srednjoročnom razdoblju, kineskom gospodarstvu potrebno je više od dodatnih patenata i softvera. Potrebna mu je bolja raspodjela resursa među pojedincima, poduzećima i sektorima.

Primjerice reformom sustava registracije kućanstava (hukou) Kina bi mogla učinkovitije primijeniti istu količinu ljudskih resursa uz istodobno povećanje društvene jednakosti. Drugi korak koji bi mogao pomoći u povećanju produktivnosti je izjednačavanje uvjeta između državnih tvrtki i tvrtki iz privatnog sektora u dobivanju bankarskih kredita i državnih dozvola.

Kako bi poboljšala srednjoročni rast, Kina mora poslušati pouke iz vlastite povijesti i usredotočiti se na uklanjanje prepreka ulasku na tržište i poduzetništvu. Stopa rasta gospodarstva proizlazi iz kombinacije povećanja prosječne veličine postojećih poduzeća (rast intenzivne marže) i povećanja broja poduzeća (rast ekstenzivne marže).

Sve manje radnika
Studija kineskog proizvodnog sektora, čiji sam koautor s Xiaobo Zhangom, upućuje na to da je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća rast ekstenzivne marže činio oko 70% ukupne ekspanzije BDP-a.

Dugoročno gledano, najveći gospodarski izazov s kojim se Kina suočava je smanjenje radne snage u zemlji. Za razliku od gospodarskih konkurenata poput Vijetnama i Indije, radno sposobno stanovništvo Kine bilježi silaznu putanju već gotovo desetljeće. Čak i ako rast produktivnosti ostane konstantan, taj demografski pomak doveo bi do sve manjeg rasta BDP-a.

Neke političke mjere, poput masovnog uvoza strane radne snage, mogle bi funkcionirati, ali će vjerojatno dovesti do društvenih ili političkih komplikacija. Ostale, kao što su pokušaji povećanja nataliteta, podizanje dobi za umirovljenje ili jačanje sudjelovanja žena u radnoj snazi, ne izgledaju baš obećavajuće.

Međutim, povećanje kvalitete radne snage realniji je cilj. Primjerice, Kina bi mogla povećati prosječnu razinu obrazovanja svoje radne snage povećanjem stope zadržavanja i završetka u srednjim i strukovnim školama u ruralnim područjima.

Sveprisutnost pametnih telefona i tableta nudi novi potencijalni put za poboljšanje vještina radnika. No, nakon razdoblja pooštravanja propisa o uslugama internetskog obrazovanja, to može iziskivati popustljivije političko okruženje koje potiče poduzetništvo na tom području.

Naposljetku, Kina ne bi trebala biti previše opsjednuta brzim rastom BDP-a. Umjesto toga, mora se usredotočiti na povećanje prihoda po glavi stanovnika i poboljšanje kvalitete života. Oni su Kinezima suštinski važniji od rasta BDP-a i ne ovise toliko o veličini stanovništva.