Sjedinjene Američke Države su u posljednjih desetak godina uvjerljivo nadmašile većinu drugih naprednih gospodarstava.

Kao što su mnogi, uključujući bivšeg predsjednika Europske središnje banke i talijanskog premijera Marija Draghija u njegovom utjecajnom izvješću o europskoj konkurentnosti, prepoznali, SAD svoje “iznimne” rezultate uglavnom duguje dominaciji velikih američkih tvrtki u visokotehnološkim sektorima. Međutim, Američka proizvodnja ima poteškoća.

Osnovne činjenice nisu sporne. Iako je američko gospodarstvo raslo zdravim tempom tijekom posljednjeg desetljeća, američka industrijska proizvodnja (koja uključuje proizvodnju i građevinarstvo) nije se povećala: indeks industrijske proizvodnje ostaje na gotovo potpuno istoj razini – oko 100 – danas kao i 2017., pa čak i 2014. godine.

Kupljen građevinski bum
Administracija američkog predsjednika Joea Bidena nastojala je to promijeniti uvođenjem velikih programa subvencija, uključujući Zakon o smanjenju inflacije (IRA) te Zakon o čipovima i znanosti, oba su usvojena 2022. Od tada je građevinska aktivnost, posebno u slučaju industrijskih građevina, zabilježila rast, a potrošnja na izgradnju nestambenih objekata dosegla je rekordne razine u 2023.

Podaci OECD-a pokazuju da se građevinska aktivnost u SAD-u od 2015. povećala za oko 80 posto, dok je u EU-u iznosila manje od 20 posto. Službene se procjene Zakona o smanjenju inflacije i Zakona o čipovima i znanosti Bidenove administracije obično usredotočuju na takve brojke. Primjerice, katkada istaknu da je izgradnja nestambenih objekata sada 30 posto veća nego prije pandemije. Ali slabo se spominje proizvodnja ili zaposlenost.

Razlog tome nije teško razlučiti: proizvodnja je ostala nepromijenjena u SAD-u od 2015. godine, iako je porasla za (doduše malenih) četiri posto u eurozoni i osam posto u Europskoj uniji u cjelini. Isto tako, zaposlenost u proizvodnji nije rasla od kraja oporavka nakon pandemije sredinom 2022. i nastavila je padati kao udio u ukupnoj zaposlenosti.

Dakle, iako stotine milijardi dolara subvencija za proizvodnju mogu kupiti građevinski bum – posebno kada nagrađuju izgradnju novih postrojenja, kao što to čini većina programa subvencija u Zakonu o smanjenju inflacije i Zakonu o čipovima i znanosti – one ne moraju nužno dovesti do ponovnog oživljavanja proizvodnje.

Netko bi mogao doći u iskušenje tvrditi da će kontinuirani rast izgradnje novih građevina dovesti do veće proizvodnje; samo je potrebno neko vrijeme. No, prošli nagli porasti građevinske aktivnosti u SAD-u, kao primjerice, neposredno prije financijske krize 2007.-2008. i 2018., nisu bili praćeni snažnim rastom industrijske proizvodnje.

Da je situacija ovaj put bila drukčija, proizvodnja je već trebala početi rasti. Činjenica da je velik dio novih ulaganja u posljednje dvije godine otišao u podatkovne centre, a ne u tvornice, dodatno pojačava dojam da to neće dovesti do preporoda proizvodnje.

Neuspjeh programa subvencija Bidenove administracije da podignu proizvodni sektor, čak i neznatno, mogao bi pomoći objasniti zašto je toliko američkih radnika glasalo za Donalda Trumpa, a ne za potpredsjednicu Kamalu Harris, na predsjedničkim izborima prošlog mjeseca.

U svakom slučaju, to bi trebalo poslužiti kao upozorenje svima koji vjeruju da bi druga gospodarstva, poput EU-a, trebala slijediti američko vodstvo u provedbi aktivnije industrijske politike.b Kako stvari stoje, većina industrijskih subvencija u Europi, poput onih u SAD-u, podupire izgradnju novih tvornica. Ali ako su troškovi proizvodnje previsoki da bi opravdali tvornicu, subvencioniranje njezine izgradnje neće se pretvoriti u veću industrijsku proizvodnju.

Carine kao subvencije
Može li Trump biti uspješniji od Bidena u jačanju američke proizvodnje? Iako je nejasno hoće li ispuniti obećanje da će ukinuti Zakon o smanjenju inflacije prvog dana na dužnosti – ponajviše stoga što mnoge subvencije Zakona o smanjenju inflacije idu državama koje vode republikanci – on nesumnjivo daje prednost carinama nad subvencijama. Problem je, kao što ekonomisti vole isticati, što carina predstavlja subvenciju za proizvodnju i porez na potrošnju.

Ako Trump uvede sveobuhvatne carine koje je obećao, on će zapravo subvencionirati većinu američke proizvodnje – daleko više od Bidena, čije su se subvencije usredotočile na nekoliko odabranih sektora. Ali netko mora platiti te subvencije za proizvodnju. Zagovornici carina tvrde da će strani dobavljači snositi te troškove, jer će biti prisiljeni sniziti cijene. No, većinu tereta carina koje je Trump uveo tijekom svog prvog mandata snosili su američki potrošači, koji su bili prisiljeni plaćati više cijene za uvezenu robu. Zašto bi ovaj put bilo drukčije?

Trump vjerojatno neće biti uspješniji od Bidena u oživljavanju američke proizvodnje. Pokušaji EU-a da oponaša njegov ili Trumpov pristup vjerojatno će također propasti. U Europi, nimalo manje nego u Americi, odupiranje sekularnom trendu raspada proizvodnje izgubljena je bitka.

© Project Syndicate 2024.