Većina radnog stanovništva u ekonomski razvijenijim zemljama svijeta uvelike ovisi o mirovinskom sustavu kad je u pitanju štednja za njihovu mirovinu, a glavnu ulogu tu igraju mirovinski fondovi.

Osiguranici periodičnim uplaćivanjem sredstava financiraju mirovinske fondove koji ta sredstva dalje ulažu na tržištu kapitala s ciljem osiguravanja prinosa koji omogućuje isplatu mirovina osiguranicima u budućnosti.

Osnovni princip funkcioniranja mirovinskih fondova svugdje je podjednak, ali fondovi se međusobno mogu razlikovati po veličini, broju osiguranika i strukturi ulaganja, a razlike se mogu očitovati i od države do države, s obzirom na to da državne regulacije bitno utječu na ulaganja fondova.

Pogledamo li hrvatski mirovinski sustav, možemo vidjeti kako veliki broj regulacija onemogućava mirovinskim fondovima da uplaćena sredstva plasiraju bilo gdje, već postoje striktno određena pravila koja određuju koji dio sredstava fondovi smiju plasirati u određene oblike ulaganja.

No, u razvijenijim zemljama fondovi nisu toliko ograničeni, zbog čega se mogu bolje prilagođavati prilikama na tržištu te prilagoditi portfelj novonastalim situacijama.

Upravo to ove godine rade brojni mirovinski fondovi u razvijenijim zemljama poput Kanade i Švicarske koji značajan dio portfelja ulažu u investicijsko zlato kako bi povećali sigurnost, ali i ostvarili više prinose u budućnosti.

Primjer takvog fonda je kanadski OPTrust koji upravlja imovinom od 22 milijarde dolara, a 2019. godine je počeo dio ulaganja u državne obveznice prebacivati u zlato zbog niskih povrata na obveznice.

Od pojave pandemije, sve je više takvih fondova i u Europi – nizozemski DSM fond odlučio je prebaciti 5% ukupnog portfelja u zlato, dok švicarski mirovinski fond kantona Vaud prebacuje sva ulaganja iz hedge fondova u zlato.

Nedavno istraživanje Global Palladium Funda obuhvatilo je 150 europskih mirovinskih fondova, a čak tri četvrtine njih je potvrdilo kako planiraju povećati zalihe zlata u narednih 12 mjeseci.

Zašto ulažu u zlato?

Glavni razlog zbog kojeg mirovinski fondovi povećavaju svoju izloženost zlatu isti je razlog zbog kojeg mnogi pojedinačni investitori ulažu u ovaj plemeniti metal i on se može svesti na jednu riječ – inflacija.

Zlato je poznato kao ulagački instrument koji pruža dobru zaštitu imovine od negativnog učinka inflacije, a trenutno ekonomsko okruženje stvara opravdani strah od inflacije kod mnogih upravitelja fondova.

SAD, glavno gospodarstvo svijeta, već treći mjesec za redom bilježi izrazito visoku stopu inflacije u odnosu na prošlu godinu, a podatak za lipanj koji je pokazao rast cijena od čak 5.4% iznenadio je mnoge.

Američka ministrica financija izjavila je kako su pred SAD-om “mjeseci ubrzane inflacije” pa je za očekivati nastavak dosadašnjeg trenda i u ostatku godine.

Mirovinski fondovi stoga se žele osigurati od visoke inflacije ulaganjem dijela imovine u zlato, a isplativost zlata posebno dolazi do izražaja u situaciji u kojoj su kamatne stope na obveznice niske, a ulaganje u dionice rizičnije nego inače zbog pandemije.

Naravno, fondovi i dalje većinu svoje imovine drže u obveznicama i dionicama zbog regulacija i sigurnosti, ali sve je češće vidjeti i zlato kao treći najveći oblik imovine na bilancama fondova.

Ruski državni fond

Zapadni fondovi nisu jedini koji se u zadnje vrijeme okreću zlatu, isti trend možemo vidjeti i na istoku, u Rusiji. Ruski suvereni fond bogatstva jedan je od najvećih državnih fondova na svijetu, a primarni cilj mu je ulaganje u financijske instrumente i valute diljem svijeta kako bi osigurao zaradu za isplatu mirovina ruskim umirovljenicima.

Prošli mjesec, ruski ministar financija Anton Siluanov šokirao je mnoge analitičare objavom kako će ruski suvereni fond u potpunosti odbaciti američki dolar te će ga zamijeniti zlatom i eurom.

Ukupni udio zlata u fondu nakon ove promjene iznosit će čak 20%, čime će zlato postati treća najveća stavka, nakon yuana i eura.

Navedeni fond u svome portfelju do sada nije uopće držao zlato, tako da ova vijest predstavlja veliki preokret u financijskoj politici ruske države koja se sve više odmiče od američkog dolara te se okreće zlatu, kineskom yuanu i euru.

Pogoršani geopolitički odnosi između Rusije i SAD-a zasigurno su jedan od bitnijih faktora koji su doveli do ruskog odbacivanja američkog dolara pa taj potez pretjerano ne čudi, ali ono što je mnogima iznenađujuće jest davanje zlatu čak 20% udjela u fondu, što je usporedivo s rezervama najvećih svjetskih središnjih banaka. I na zapadu i na istoku tako svjedočimo nekim novim trendovima kad su u pitanju mirovinski i državni fondovi te ulaganje u zlato.

Očito je da je sve zastupljenije mišljenje kako će zlato u ovim nesigurnim vremenima uspjeti zadržati svoju vrijednost, ali i donijeti određene prinose ulagačima koji će im omogućiti isplaćivanje adekvatnih mirovina u budućnosti