Vlada bi na današnjoj sjednici napokon trebala usvojiti nacrt Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) s razradom projekata za koje se u razdoblju 2021. do 2026. namjeravaju iskoristiti sredstva iz EU-ova Mehanizma za oporavak i otpornost.

Točnije, trenutačno su u prvom planu 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava, s tim da EU Fond za oporavak za Hrvatsku predviđa i mogućnost 3,6 milijardi eura povoljnih zajmova. No, taj dio u fokusu će biti kasnije; za nj ima još dovoljno vremena.

Plan je da se na završno usuglašavanje i evaluaciju NPOO Europskoj komisiji proslijedi zajedno s Planom konvergencije do kraja ovog mjeseca, što je i okvirni rok za taj korak.

Nacionalni planovi oporavka stoga su ovih dana tema i u drugim državama članicama. Talijanski premijer Mario Draghi, primjerice, u parlamentu je predstavio čak 248 milijardi eura ukupno težak plan njegove vlade nazivajući ga “sudbinski” važnim za zemlju.

S obzirom na rekordan iznos europskog novca koji je Hrvatskoj ukupno na raspolaganju u idućih desetak godina u odnosu na veličinu ekonomije, i kod nas se u vezi sa značajem plana oporavka biraju jaki atributi.

Jedan od onih koji ga možda ponajbolje opisuju je da je to, kako je ovih dana rekao ministar financija Zdravko Marić, “generacijska prilika za Hrvatsku”. Koja se može iskoristiti, ali i propustiti.

Pored tzv. grantova i zajmova u okviru EU-ova fonda za oporavak, Hrvatskoj je na raspolaganju i 12 milijardi eura iz redovnog višegodišnjeg financijskog okvira, a tu je i Fond solidarnosti (potresi).

Sve u svemu, kroz mjere i fondove EU, računajući i još neiskorištena sredstva iz dosadašnjih programa, u idućih deset godina Hrvatska ima priliku za bespovratna sredstva reda veličine oko 30 posto BDP-a.

Jesmo li naučili na greškama 

To su ogromna sredstva za Hrvatsku i pitanje je hoće li ih uopće moći sve iskoristiti, upozorila je ovih dana i Judita Cuculić Župa, ekonomska savjetnica u predstavništvu EK u Hrvatskoj.

Osim što se u povlačenju novca iz europskih fondova dosad nismo pokazali “odlikašima”, Mehanizam za oporavak i otpornost predviđa i pomne kontrole trošenja sredstava za projekte za koje se dobije zeleno svjetlo.

Prema već iznesenim elementima nacrta NPOO-a, Hrvatska će njime predložiti projekte u šest područja vrijedne 49 milijardi kuna. Više od polovice (54%) odnosi se na projekte u gospodarstvu (kroz javne i privatne investicije).

Od preostalog dijela 15 posto planira se za projekte u obrazovanju, znanosti i istraživanju, 12 posto u obnovi zgrada, 10 posto javnoj upravi i pravosuđu, pet posto zdravstvu te četiri posto tržištu rada i socijalnoj zaštiti.

Predstavnici poslovnog sektora u više su navrata iskazali nezadovoljstvo zbog nedovoljne uključenosti u proces krojenja Plana. I politička oporba negodovala je ograničenim uvidom u njegov sadržaj, jer im je u Saboru predstavljen samo sažetak dokumenta.

No, iz Vlade su poručili da je Hrvatska u pripremnom razdoblju imala i širu komunikaciju nego većina drugih članica, a odbacuju i primjedbe da se premali dio grantova namjerava skrenuti prema ulaganjima privatnog sektora.

Za ministra Marića razdvajanje privatnog i javnog sektora u tom kontekstu je bespredmetno. Osim što plan izravno predviđa oko 34 posto za projekte privatnog sektora, podsjeća da ni javne investicije nisu bez implikacija i za privatni sektor.

Cuculić Župa na neki je način ipak dala za pravo nezadovoljnicima konzultativnim procesom. Ukratko, bilo bi bolje da su socijalni partneri imali priliku za više uvida nego što to omogućuju predstavljeni sažetak i prezentacije.

No, negodovanja pojedinih dionika ima i drugdje. Tako su se i talijanski parlamentarci požalili da su dobili manje od 24 sata za proučavanje više od 300 stranica vladina plana oporavka.

Ulaganja u infrastrukturu

Kad su posrijedi projekti koji se kandidiraju za grantove, fokus na javne više je pravilo nego iznimka. U Italiji je npr. poseban naglasak na ulaganja u prometnu infrastrukturu za jačanje prometne veze između sjevera i juga, potom u digitalizaciju, okoliš i strukturne reforme usmjerene na unaprjeđenje javne uprave.

Odabiri projekata u planovima oporavka dijelom pripisuju i velikim proračunskim troškovima dosadašnjih protukriznih mjera za ublažavanje posljedica pandemije i pratećim rastom deficita i javnog duga. No, spektar varijabli seže sve do npr. kalendara izbora u pojednim državama.

Kako bilo, grantovi po nacionalnim planovima oporavka snažno se vežu uz poticanje reformi jer osim oporavka cilj je i povećanje otpornosti gospodarstava. A nakon što se odobre već do kraja ljeta se očekuju prve uplate sredstava na ime  13-postotnog predfinanciranja. Hrvatska tako za koji mjesec računa na avansnih šest milijardi kuna ili oko 800 milijuna eura.

Prethodno Plan treba zadovoljiti pravila igre. “Nije dovoljno samo reći da će se reforme provesti, Komisija želi točno znati što će se napraviti, odnosno koje će se mjere poduzeti i u kojem roku”, naglasila je Cuculić Župa za svog predavanja o tome što Hrvatska može očekivati od EU Mehanizma za oporavak i otpornost.

On, među ostalim, podrazumijeva kontrolne mehanizme s ciljem  sprječavanja korupcije, prijevara i sukoba interesa. Sve u svemu, milijarde eura za projekte iz NPOO-a po putu idućih godina čeka dosta izazova i prepreka koje treba savladati. Ministar Marić smatra da je to prilika da zažive neki (reformski) projekti za koje nije bilo dovoljno političke volje i da se potakne rješavanje kroničnih problema u gospodarstvu i društvu.

Dio ekonomista reći će da takvih problema imaju i neke važnije i utjecajnije članice EU, s rastom dugova i deficita koji, kažu, više vuče na “novo neodrživo” nego “novo normalno”. To bi moglo biti izvorom novih tenzija unutar Unije, što bi izgledno imalo utjecaja i na ukupnu dinamiku Fonda za oporavak i otpornost EU. No, neki opasnost vide i u mogućnosti da taj instrument  u konačnici posluži (i) kao poluga za oblikovanje političkih procesa u pojedinim državama članicama.