Glavna priča u odnosima Kina-Europska unija-SAD na početku jeseni posjet je Europi američkog državnog tajnika Mikea Pompea.

Iako mu je agenda bila prilagođena svakoj od država koju je posjetio, jedan je zajednički nazivnik. Riječ je o američkom pokušaju ograničavanja kineske moći u Europi.

Zasad, čini se kako je Pompeo u najboljem slučaju ostvario tek polovičan uspjeh.

Prije ovog posljednjeg posjeta, američki državni tajnik je sredinom kolovoza posjetio Poljsku, Češku, Austriju i Sloveniju čijim je čelnicima objasnio američki stav prema Kini i Rusiji te ih upozorio na opasnost energetske i tehnološke suradnje s njima. Slovačka i Mađarska nisu bile dio turneje zbog toga što obje zemlje imaju dobre odnose s Pekingom.

Drugi dio europske turneje doveo je Pompea krajem rujna i početkom listopada u Italiju, Vatikan, Grčku i Hrvatsku. Talijanski premijer Conte izrazio je razumijevanje za američke argumente i uvjerio je državnog tajnika da će pripaziti na telekomunikacijsku sigurnost 5G mreža, što ne mora značiti da će Huawei biti zabranjen već prije “miriše” na njemački pristup.

Pri tome je Italija članica inicijative Pojas i put, što znači da je realno stanje stvari puno složenije a budućnost talijansko-kineskih odnosa nije predodređena. Kineske investicije u Italiji itekako su prisutne, planovi u lučkoj infrastrukturi veliki, a ne treba smetnuti s uma niti činjenicu da je Kina na početku pandemije Italiji obilato pomagala u medicinskoj i zaštitnoj opremi.

Fijasko u Vatikanu

Pompeov najveći fijasko dogodio se u Vatikanu. Sveti Otac odbio je primiti Pompea zbog toga što bi se u kontekstu izbora to moglo protumačiti kao podrška aktualnom predsjedniku Trumpu. Vatikan s Kinom želiprodužiti sporazum o imenovanju biskupa koji je bio postignut prije dvije godine.

Budući da je taj sporazum jedan od najvećih uspjeha vatikanske diplomacije u novije doba i garancija opstanka katoličanstva u Kini, Sveti otac ne kani ulaziti u političke dijaloge i igre koje mogu naštetiti krhkoj ravnoteži.

U Hrvatskoj je Pompeo imao dvojaki cilj. S jedne strane promovirati američku ponudu borbenih aviona F-16. S druge strane, ne manje važno, pritisnuti hrvatsku Vladu kako bi u pitanjima nacionalne sigurnosti, točnije 5G tehnologije, ograničili utjecaj Huaweija.

Važno je reći da je Huawei u Hrvatskoj itekako prisutan u segmentu prodaje, no s obzirom na to da Hrvatska kasni s uvođenjem 5G tehnologije, nije niti imao biti priliku biti ponuđačem na nekom takvom tenderu. Stoga, Pompeova se upozorenja mogu shvatiti samo preventivno.

Donekle je hrvatsku situaciju otežala Slovenija koja je očito pristala eliminirati Huawei. Slovenska vlada idućih bi tjedana kineski Huawei mogla proglasiti “visokorizičnim dobavljačem”, objavili su slovenski mediji temeljem uvida u nacrt zaključka o kojemu vlada još nije odlučivala.

Uvid u spomenuti neslužbeni dokument imala je Slovenska tiskovna agencija (STA), a u njemu piše kako je ocjena da je Huawei visokorizičan dobavljač tehnologije za 5G mrežu pripremljena na osnovi “europskih sigurnosnih kriterija”.

Čekaju se američki izbori

Što se tiče tehnoloških i energetskih pitanja, u transatlantskim odnosima više ništa nije isto. Svrha posljednjeg Pompeova posjeta Europi bila je održavanje američkog monopola na području visoke tehnologije i energije. Pompeova politika pritiska nalikuje politici bivšeg državnog tajnika Johna Fostera Dullesa, koji je na sličan način održavao svijet u stalnom strahu.

Što Pompeo podrazumijeva pod “tehnološkom neovisnošću”? Za početak, niti SAD nisu tehnološki neovisne. A ako uzmemo Europu kao primjer, brojne hardverske komponente, oprema i dijelovi softvera pretežno su u vlasništvu tvrtki sa sjedištem izvan EU-a. Mnoge europske telekomunikacijske tvrtke i dalje su visoko zainteresirane za jačanje suradnje s Huaweijem, uključujući Deutsche Telekom.

Dakle, na razini pojedinih članica EU, ali i Unije u cjelini, američka politika nije naišla na veliko odobravanje. Štoviše, početkom listopada, europski čelnici zatražili su od Europske komisije da identificira industrijska područja u kojima je Unija previše ovisna o trećim državama poput Kine ili Sjedinjenih Američkih Država i predloži mjere za smanjenje ovisnosti. Dakle, u ovom slučaju EU potpuno jednako tretira Kinu i SAD – kao strateške konkurente.

Europljani su itekako svjesni da je Kina izuzetno važan partner, prijeko potreban kada je riječ o globalnom odgovoru na pandemiju i gospodarski oporavak. Tijekom posljednjih 45 godina zdravi odnosi između Kine i EU bili sko potreban kada je riječ o globalnom odgovoru na pandemiju i gospodarski oporavak.

Tijekom posljednjih 45 godina zdravi odnosi između Kine i EU bili su temelj međunarodne stabilnosti i razvoja, navode kineski diplomatski izvori uz dodatak da većina država članica Europske unije uvažava upravo takve stavove.

Čini se da bi u cijeloj priči važnu ulogu mogli imati skori američki izbori i njihov ishod. Ako dođe do promjene, koliko god američka politika bila stabilna, odnos SAD-a prema svijetu bit će drukčiji.

Zasad se može reći kako je hrvatska diplomacija ovaj zadatak odradila relativno uspješno, nije podlegla američkom pritisku. Plenković je kupio malo vremena. Sada čekamo rezultate američkih izbora.