Dok se napetosti na financijskim tržištima potaknute problemima nekolicine banaka danas nerijetko navode kao mogući faktor rizika u smislu očekivanog gospodarskog rasta za ovu godinu, s tržišta rada u pogledu ekonomske aktivnosti i (ne)izglednosti recesije zasad su obećavajući. To vrijedi za EU u cjelini, kao i za Hrvatsku. Početak godine obilježio je snažan porast prosječne plaće, a DZS-ovi podaci o broju zaposlenih za prva dva mjeseca ukazuju i na raniji početak sezonskog povećanja nego što je uobičajeno. Na istom tragu su i rastuće brojke o zapošljavanju stranaca koje odražavaju već kroničan manjak radne snage u pojedinim djelatnostima.

Prema nedavno objavljenim podacima, u Hrvatskoj je lani izdano rekordnih 124 tisuće radnih dozvola za strance, što predstavlja 8% prosječne lanjske zaposlenosti. Prva dva mjeseca nagovještavaju da će ih ove godine biti i više; u prvoj šestini 2023. izdano je oko petine prošlogodišnjeg broja tih radnih dozvola. U Hrvatskoj udruzi poslodavaca posebice naglašavaju potrebu za zapošljavanjem sezonaca u turizmu (oko 35 tisuća ili 10% više).

Slični trendovi iščitavaju se i iz recentnih vijesti koje prenosi portal Schengenvisa. Španjolska treba najmanje 60.000 dodatnih radnika, Portugal je osmislio 20 mjera s ciljem 20-postotnog povećanja broja zaposlenih u turističkom sektoru, Danska mijenja zakon o strancima nastojeći privući više stranih radnika i studenata… Isti portal ovih dana prenosi i da je šest zemalja EU kao odgovor na probleme nedostatka radne snage za strane tražitelje posla uvelo Job Seeker vize.

Podaci Eurostata pokazuju da je stopa nezaposlenosti u zemljama EU-a u siječnju iznosila 6,1%, a u eurozoni 6,7%. U Hrvatskoj je, pak, bila na 7,2%, ali usporedno s porastom broja zaposlenih u veljači stopa nezaposlenosti pala je na 6,9%o (snažnije nego u proteklim godinama). Dakle, tek je malo iznad prosjeka EU.

Rast kupovne moći

Uz i dalje izglednu značajnu potražnju za radnicima te predviđanja analitičara da bi zaposlenost ove godine mogla porasti oko 2%, a s obzirom na povišenu (premda usporavajuću) godišnju inflaciju, razumljivi su i pritisci na rast plaća. Prognoze u vezi s prosječnim plaćama, odnosno ukupnim primanjima zaposlenih, kreću se oko 7%. Kako se istodobno za 2023. očekuje nešto niža stopa inflacije, kupovna moć plaća bi u odnosu na 2022., obilježenu padom realne prosječne plaće, trebala porasti.

Značajan korak u tom smjeru dogodio se već u veljači, s isplatama siječanjskih plaća. Prosječna je u odnosu na mjesec prije zabilježila porast od čak 4,6%. S obzirom na kretanje cijena (u siječnju nulta mjesečna inflacija, a u veljači tek 0,2%), plaće isplaćene u veljači i realno su na mjesečnoj razini porasle približno koliko i nominalno.

Time se i u godišnjim usporedbama uvelike istopio pad realnih plaća; s još donedavnih 4-5% zaostatka rasta nominalnih plaća za inflacijom raskorak je sveden na tek 0,5%. Oporavak kupovne moći plaća, odnosno “približavanje nuli i prijelaz u zonu pozitivnih realnih stopa rasta u odnosu na isti mjesec prethodne godine bilo je realno za očekivati u drugoj polovici 2023.”, istaknuo je u osvrtu Ekonomskog laba na najnovije brojke Velimir Šonje. Skok plaća na početku 2023. sve je pomaknuo za nekoliko mjeseci prema naprijed, s tim da je prilično izvjesno i da se sličan rast neće tako skoro ponoviti, kaže ekonomist.

Pritom podsjeća i kako je početak godine obično vrijeme kada se jednokratno korigiraju minimalne plaće, a poslodavci su i inače skloniji mijenjati uvjete s novom godinom. Osim pritisaka uslijed inflacije i stanja na tržištu rada, dijelu poslodavaca prostor za povećanja otvorile su nesumnjivo i profitne marže. U međugodišnjim usporedbama izraženija su nominalna povećanja prosječnih plaća većinom zabilježena u djelatnostima u kojima su one ispodprosječne ili s većim udjelom minimalnih plaća koje su s početkom ove godine povećane za 12,5%, na 700 eura bruto ili 560 eura neto.

Posljedice rentijerstva

No, i s tim povećanjima u Hrvatskoj je minimalna plaća među najnižima u EU. Niža je u samo četiri članice. Primjerice, prije deset godina niži minimalac imalo je sedam država Unije.

Kad je riječ o tržištu rada, Hrvatska udruga poslodavaca nedavno je pak skrenula pažnju na podatke koji inače nisu često na radaru, a u uvjetima nedostatka radne snage su itekako važni. Upozorili su, naime, na pokazatelje podzaposlenosti, odnosno neiskorištene dostupne domaće resurse radne snage.

Podzaposlenost uključuje nezaposlene, part-time zaposlenost, te nedostupne i neaktivne, a Hrvatska po tom pokazatelju, kažu, otprije neslavno strši u odnosu na ostatak usporedivih zemalja EU iz Srednje i istočne Europe, premda smo u protekle dvije godine smanjili podzaposlenost.

“Prema udjelu neaktivne populacije, Hrvatska slijedi trendove mediteranskih članica EU. To je djelomično i posljedica rentijerstva”, zaključuju u HUP-u ističući kako taj podatak ujedno znači i potencijal za porast stope zaposlenosti bliže prosjeku EU. Krpanje nedostatka radne snage zapošljavanjem stranih radnika, kažu, skuplje je i dugotrajnije od zapošljavanja domaćih radnika. U cijeloj toj priči kao pozitivan iskorak vide najave projekta registra kućanstava, jer će transparentnija slika izvora zarada građana biti dobra podloga i za javnu raspravu o ujednačavanju poreznog tereta.