Moj se posjet Izraelu poklopio s razdobljem neviđenih političkih previranja. Počeo se usvajati paket zakona radikalne desničarske vlade o oduzimanju ovlasti pravosuđu, što je mnoge navelo na zabrinutost da je snažna liberalna demokracija ove sjajne zemlje narušena.

Budući da Izrael nema službeni pisani ustav, ključno je da zadrži neovisni Vrhovni sud i pravosuđe. To je, naposljetku, ono što demokraciju čini liberalnom – ne samo slobodni i pošteni izbori, već i vladavina prava, zaštita manjina te odgovarajuće provjere i ravnoteže izvršne i zakonodavne vlasti.

Bijeg u inozemstvo

Vladine “reforme” postupno će približiti Izrael neliberalnoj demokraciji kakvu nalazimo u Turskoj i Mađarskoj. Dugoročna šteta za gospodarstvo mogla bi biti toliko ozbiljna da bi se, ako se nastavi pravosudni udar vladajuće koalicije, ova hvaljena “start-up nacija” mogla pretvoriti u “posrnulu naciju” s ozbiljno smanjenim gospodarskim izgledima.

Protivljenje “reformama” ne obuhvaća samo polovicu stanovništva ljevice i na lijevom centru, već i mnoge unutar vladajuće konzervativne stranke Likud. Također uključuje najdinamičnije segmente izraelskog gospodarstva: tehnološke tvrtke čiji je udio u izvozu 50%, u državnim prihodima 25%, pružaju 400.000 dobro plaćenih radnih mjesta, a udio u BDP-u im je iznad 20% (kada se uzmu u obzir njihovi učinci na druge sektore).

Većina izraelskih tehnoloških čelnika i radnika sekularni su liberali, a mnogi sada planiraju s vremenom preseliti svoje poslovanje u inozemstvo. Istodobno, strane tvrtke rizičnog kapitala povukle su nova ulaganja u Izrael, pa čak i mnogi obični građani razmišljaju o preseljenju svoje ušteđevine iz zemlje. “Reforme” će također vjerojatno odvratiti mnoge Židove u Sjedinjenim Američkim Državama, Europi i širom svijeta od preseljenja u Izrael ili umirovljenja u njemu – a mnogi Izraelci koji rade ili studiraju u inozemstvu mogli bi odlučiti da se neće vratiti. Ali najviše zabrinjava to što vladin program čak ugrožava sigurnost Izraela. CNN izvješćuje da “tisuće rezervista izraelske vojske, okosnice izraelske vojske, prijete da se “neće pojaviti na poslu” u znak prosvjeda.

Sastav tih prosvjeda je važan, jer ekstremni ultra-ortodoksni muškarci koji podržavaju vladajuću koaliciju ne služe u oružanim snagama, ne proučavaju znanstvene predmete, nisu važni članovi radne snage i jedva da plaćaju porez. Naprotiv, primaju velike uplate koje rastu s veličinom njihovih obitelji. Kad bi Izrael imao pravilan, pravedan sustav prijenosa koji se financira progresivnim sustavom oporezivanja, korisnici bi bili potaknuti na sudjelovanje u civilnoj službi (ako ne i vojsci), nastavak sa studijskim programima koji dobro kotiraju na tržištu, pridruživanje radnoj snazi i tako plaćanje poreza. Mnogo bi članova Likuda podržalo takve razumne reforme. No, kako stvari stoje, većina ultra-ortodoksnih zarobljena je u ciklusu siromaštva i ovisnosti o državi.

Rejting na tempiranoj bombi

Izrael je također ekonomski podijeljen između tehnoloških i drugih velikih i srednjih poduzeća i lokalnih vlasti i manjih poduzeća. Iako u prvoj skupini općenito nema korupcije, potonja je prepuna korupcije i nepotizma u dozvolama za izgradnju, poslovanju i drugim lokalno reguliranim aktivnostima. Još gore, druge bi predložene reforme imale za posljedicu zamjenu sposobnih državnih službenika nesposobnim, korumpiranim lakejima, čime bi se dodatno ugrozila ekonomija dinamizma i inovacija. Vladini planovi stoga predstavljaju tempiranu bombu, jer bi rejting agencije uskoro mogle smatrati prikladnim smanjiti kreditnu sposobnost Izraela. Ako se tehnološke i druge tvrtke presele u inozemstvo, smanjit će se vladina osnovica prihoda, čime će sve veće isplate ultra-ortodoksnima postati neodržive. S vremenom će pogoršanje izgleda za fiskalni i javni dug, u kombinaciji s erozijom vladavine prava, pridonijeti trenutačnom iskušenju osporavanja neovisnosti središnje banke, tako da se rastući deficiti mogu unovčiti. Ako Izrael krene ovim putem, ishod će biti predvidljiv. Pogledajte samo što se događa u autokratskoj Turskoj, gdje se očekuje da će inflacija dosegnuti 58% ove godine.

Svi će ti čimbenici ograničiti rast, što će možda dovesti do ekonomske stagnacije, pa čak i eventualne recesije. Najviše će patiti ekstremističke siromašne zajednice koje glasno zahtijevaju radikalne zakonske reforme vlade. Ako burza padne, povećat će se trošak kamata za javni i privatni sektor, a pad valute potaknut će inflaciju, koja već raste.

Izraelu će možda trebati neke pravosudne reforme. Međutim, s obzirom na nepostojanje službenog ustava, takve promjene trebale bi zadobiti potporu velike koalicije snaga, a ne tijesnu parlamentarnu većinu koju kontroliraju ekstremističke protudemokratske i teokratske stranke. Nadamo se da će Likud i njegov vođa, premijer Benjamin Netanyahu, prepoznati da potkopavaju ne samo izraelsku demokraciju, već i njegovo gospodarstvo, tržište rada, nacionalno bogatstvo i sigurnost.

Šteta je tek počela, tako da još ima vremena za promjenu stajališta. Međutim, ako vladajuća koalicija nastavi usvajati ekstremne zakone u sljedeće tri i pol godine svojeg mandata, “start-up nacija” će zaglibiti.

*autor je profesor emeritus ekonomije u poslovnoj školi Stern School of Business sveučilišta u New Yorku, glavni je ekonomist u Atlas Capital Teamu i autor knjige Megaprijetnje: deset opasnih trendova koji ugrožavaju našu budućnost i kako ih preživjeti (Little, Brown and Company, 2022.)