U Šri Lanki događa se tragedija. Građani moraju čekati u redu za hranu i lijekove, vlasnici vozila ne mogu napuniti spremnike gorivom, a došlo je i do uvođenja dnevnih prekida struje. Gospodarstvo je paralizirano, a budući da su dugovi zemlje već neodrživi, ne može se zadužiti. Zemlja trpi najtežu gospodarsku krizu na svijetu od Drugog svjetskog rata.

Situacija je toliko strašna da su milijuni ljudi izašli na ulice. Predsjednik je pobjegao iz zemlje, a sada je parlament izabrao novu, ali nepopularnu zamjenu. Ako sve prođe glatko (što je jako upitno uzevši u obzir događaje posljednjih tjedana), Međunarodni monetarni fond može priskočiti u pomoć Šri Lanki paketom kredita za spašavanje (koji omogućuje kupnju osnovnog uvoza) i programom za postizanje održive fiskalne, monetarne i tečajne politike.

Nevolja u Šri Lanki služi kao lekcija drugim vladama. Kada gospodarski problemi zemlje očito postaju nepremostivi, odgađanje obračuna kroz različite djelomične mjere samo će na kraju pogoršati stvari.

Godinama je Šri Lanka bila “miljenica donatora”, zbog relativno visokog životnog standarda, dobrih socijalnih usluga i snažnog gospodarskog rasta.

U prvoj polovici prošlog desetljeća hvalila se prosječnom godišnjom stopom rasta od 6,5% – jednom od najviših na svijetu – i vrlo niskim rastom stanovništva. Iako je gospodarski rast usporio nakon 2015., i dalje je u prosjeku iznosio više od 3 % do 2019.

Smanjenje poreza
No, krajem te godine na vlast je došla nova vlada i odmah najavila veliko smanjenje poreza. I u 2020. i u 2021. godini vlada je imala fiskalni deficit veći od 10% BDP-a. Godišnja stopa inflacije porasla je s prosječno ispod 5% u prethodnim godinama na 39,1 % u svibnju, a zatim na 54,6 posto u lipnju.

Što je još gore, čak i uz ubrzanje inflacije, vlada je u proljeće 2021. objavila da zabranjuje sav uvoz kemijskih gnojiva. Predvidljivo, proizvodnja riže pala je za 20%, izvoz čaja pao je na najnižu razinu u više od dva desetljeća, a više od trećine poljoprivrednog zemljišta u zemlji ostalo je na ugaru.

Pandemija COVID-19 došla je povrh tih samonanesenih rana, uzrokujući nagli pad turističkih prihoda, što je zatim produbilo devizni manjak Šri Lanke i dodatno ograničilo njenu sposobnost kupnje uvoza. Do kraja 2021. situacija je izmicala kontroli; a u svibnju vlada nije mogla podmiriti svoj inozemni dug.

Šri Lanka ne može dobiti bitne inpute za ponovno pokretanje gospodarstva dok ne restrukturira svoj dug i uspostavi funkcionalnu vladu. Restrukturiranje duga zemlje bit će neuobičajeno složeno jer se značajan dio duguje Kini, koja ne sudjeluje u multilateralnom restrukturiranju prezaduženih državnih zajmoprimaca pod vodstvom Zapada.

Opet je lekcija za ostale zemlje pogođene dugovima jasna. Iako gospodarske vlasti zemlje mogu odgoditi neke od posljedica nepromišljene politike na neko vrijeme kroz racionalizaciju uvoza i zabrane, kontrolu cijena, fiskalne deficite, inozemno zaduživanje i tiskanje novca, glazba će na kraju utihnuti.

Kada je jedini preostali izbor vlade provedba ozbiljnih reformi ili provođenje očajnih i ekonomski iracionalnih mjera, činjenje potonjeg samo će produbiti bijedu i ljudsku patnju uzrokovanu ranijim političkim pogreškama.

Bolne reforme
Da se Šri Lanka obratila MMF-u krajem 2021. (ili čak i ranije) i provela bolne reforme potrebne za obuzdavanje inflacije i smanjenje i fiskalnog deficita i deficita tekućeg računa platne bilance, moglo se izbjeći najmanje šest mjeseci patnje.

Vanjski dug zemlje ne bi porastao tako visoko, a put ka oporavku ne bi bio tako dug. Štoviše, upadanje zemlje u potpuni politički kaos moglo se u cijelosti izbjeći.

Od početka pandemije međunarodna zajednica na odgovarajući način usmjerava više pozornosti na položaj prezaduženih zemalja u razvoju, pri čemu je skupina G20 uvela Inicijativu za obustavu servisiranja duga kojom je u razdoblju 2020.-21. produljeno oko 13 milijardi dolara pomoći za 48 zemalja, ali to je bila kap u moru u odnosu na potrebe.

Što je još gore, bilo je vrlo malo razlike između zemalja čije su temeljne ekonomske politike bile održive i onih čije bi politike postale neodržive bez reformi, čak i bez bolesti COVID-19.

Kreditiranje zemlje u potonjoj kategoriji bez osiguravanja da ima ili da će provoditi održive ekonomske politike ne radi joj nikakve usluge. Naprotiv, takva “podrška” samo odgađa dan naplate duga i ostavlja joj još veći teret servisiranja duga kada za to dođe vrijeme.

Donositelji politika u drugim gospodarski problematičnim zemljama trebali bi obratiti pozornost na priču Šri Lanke. Pouke se mogu usporediti s onima iz Brazila, koji je nakon dužničke krize 2002. brzo usvojio potrebne političke reforme i nastavio uživati u godinama kontinuiranog rasta.

Brazil je također imao izbor između brze bolne akcije za stvaranje uvjeta za oporavak i poricanja i odgađanja neizbježnog. Njegovi vođe pokazali su se mudrijim od onih koji su od tada pobjegli iz Šri Lanke.

© Project Syndicate 2022.