Nakon što uz mnogo diplomatskih napora i unatoč otporima europske zemlje polako otvaraju granice turistima, bitka za turističku sezonu među konkurentima na Mediteranu i šire nastavlja se u samom sektoru, različitim prodajnim i oglasnim alatima koji su turističkim subjektima manje-više poznati, ali u situaciji koja nikad nije viđena.

I kao u svakoj borbi, i tu će presuditi najniže strasti, a u svakoj kupoprodaji to je cijena. Pandemija nam je, uz opće prisutan protekcionizam i ograničavanje kretanja u zemljama članicama, vrijednostima koje su u suprotnosti s osnovnim postavkama Europske unije, donijela i dubok jaz u očekivanjima između ponude i potražnje.

To se dogodilo i u nekim drugim segmentima gospodarstva u Hrvatskoj, kao što je recimo tržište nekretnina na kojem s jedne strane imamo prodavatelje koji se prave da se nisu dogodili ni korona niti zagrebački potres, a s druge kupce koji očekuju da se zbog okolnosti cijene stanova trebaju prepoloviti. Njihova očekivanja se nimalo ne podudaraju i zato nema dinamike, tržište stoji.

Slastičarnica jeftinih kolača
Sudeći prema brojnim javnim objavama i istupima očekivanja domaćih turista ove godine skoro da se podudaraju s očekivanjima kupaca stanova, a njihovi su protekcionistički stavovi vrlo prizemni i gotovo da se ne dovode u pitanje.

Pa se tako smatra da bi smještaj ove godine trebao biti jeftin, kako bi si hrvatski građani konačno mogli priuštiti ljetovanje u hotelu, kada već neće biti toliko stranaca kao inače. Neki otvoreno zagovaraju i različite cijene za domaće i strane turiste, te zaboravljaju da je zabranjena diskriminacija primatelja usluga na osnovu državljanstva ili prebivališta.

Kupci s jedne strane imaju pravo. Hoteli su još uvijek prazni, vrlo je neizvjesno hoće li im se otkazati i onaj dio rezervacija za ljeto iz jednostavnog razloga što su ti gosti u moru ponude našli nešto povoljnije. Neki gosti prvi put u životu uživaju u punoj slastičarnici u kojoj mogu birati najbolji kolač po sjajnoj cijeni.

Onima koji su presjekli i putuju unatoč strahu i riziku od zaraze ili karantene presudna će biti cijena. Tko želi na toplo more, ima cijeli Mediteran, a ako Lufthansa obeća da će kući vratiti svakog Nijemca s Mallorce i Baleara, onda ni prijevoz više nije problem. Ako Italija ili Ibiza ponude svaku drugu noć gratis, ili svakog drugog gosta gratis, a to su ponude koje su aktualne na tržištu, a hotel u Poreču odigra kao da je 2019., Nijemac će otići u Španjolsku.

A što rade naši pružatelji smještaja? To ćemo bolje vidjeti za dva tjedna kada se granice otvore i krene prava borba između konkurenata, ali čini se da se trenutno jako puno čeka i kalkulira, što neće nužno biti i najpametnije.

Najviše gostiju trenutno je u kampovima, to su uglavnom paušalci kojima je svejedno gdje su u vrijeme pandemije, uživaju u jutarnjoj travarici bez brige do kraja ljeta. Najpopunjeniji je nekomercijalni smještaj u apartmanima, vikendaši uživaju u ranom ljetu. Privatni apartmani na Bookingu i dalje drže cijene, pitanje je koliko rezervacija će se na kraju realizirati, a mnogi i dalje kalkuliraju bi li se otvorili.

Hoteli drže cijenu
Slično je s hotelima, trenutno je otvoreno tek oko 360 hotela od njih ukupno 1200 u Hrvatskoj, i nisu vidljive neke značajne akcije u cijenama. Većina velikih hotelskih kuća otvorila je tek po jedan ili dva objekta, i čini se kao da baš na taj način žele održati cijenu. Ako je otvoren samo jedan objekt u destinaciji, taj će imati manje praznih soba nego da je otvoreno pet hotela, i potražnja će se činiti većom, pa onda i cijena.

Hotelijeri se nalaze pred velikom dilemom, hoće li otvoriti sve hotele i oglasiti akcije u vidu bolje vrijednosti za novac (tu ulazi čitav niz popusta koji se ne moraju nužno tako i zvati), ili će držati jedan pun hotel u kojem će držati cijenu, ali na štetu destinacije koja će umjesto pet otvorenih hotela imati jedan.

Naime, hrvatski turizam i dalje se temelji na modelu “jedna destinacija, jedna velika hotelska kuća”, koja vedri i oblači čitavu destinaciju. Ako otvore sve hotele, to im znači veće troškove osoblja, hladnog pogona, održavanja, svega, ako zatvore većinu ove godine gdje će za sljedeću naći radnike koji će im otići onom tko je otvoren?

Kakvu ponudu će svojim gostima pružiti uz jedan ili dva hotela, a oni su baš željeli onaj drugi koji je zatvoren? To su pitanja koja mora rješavati krizni menadžment, što hrvatskim hotelijerima već niz godina nije bilo potrebno, i nije im lako “prešaltati” poslovanje.

Da bi mogli odgovoriti na ova i još brojna druga pitanja o poslovanju i potezima u idućim tjednima hoteli više nego ikad trebaju jako dobro pratiti i što rade konkurenti, ne samo na Mediteranu, jer ove godine u izravnu konkurenciju ulaze sve one zemlje koje se trude zadržati svoje građane unutar granica, i navesti ih da pune proračun. Neke stvari sada su više nego jasne, last minute ove godine će se brojati doslovce u minutama, a ponuda se vagati u eurima.