Tijekom vrućeg ljetnog dana u srpnju 2019., stotine su se skupile kako bi čule mađarskog premijera Viktora Orbána koji je govorio u regiji Transilvanija, dijelu Rumunjske naseljenom Mađarima.

“Mi smo kršćanski demokrati” rekao je okupljenima, u govoru u kojem je riječ “kršćani” spomenuo 31 put. Danas Orbán samog sebe i svoju Fidesz stranku vidi kao zamašnjak ‘nove europske kršćanske demokracije’. Ova je vizija tako popularna kod kuće i u inozemstvu da vrijedi provjeriti što pod tim misli – i razmisliti kako kršćanski demokrati zapadne Europe mogu to nadvladati.

Orbán je prošao dug put od mladog liberalnog političara do vođe kojeg je Europski sud pravde ovaj tjedan presudio kao osobu koja je ugrozila akademsku slobodu u Mađarskoj radi prisiljavanja na zatvaranje slobodnog sveučilišta.

Na desno je skrenuo nakon što je József Antall, prvi slobodno izabrani premijer Mađarske i konzervativac, umro 1993. Orbán je brzo preuzeo Antallov konzervativni profil kako bi privukao Antallove pristaše i, do 1998., postao šef vodeće stranke desnog centra u Mađarskoj. Isprva se činilo da Orbán slijedi Antallovu kršćansku demokratsku ostavštinu proširivanjem baze njegovih glasača.

Ali, nakon razorne financijske ekonomske krize, osvojio je ustavnu natpolovičnu u parlamentu, što mu je omogućilo da Mađarsku pretvori u autoritativni režim za 21. stoljeće.

Tijekom deset godina, ojačao je svoju moć centralizacijom države, slabljenjem višestranačja i vladavine prava te je paralizirao političku opoziciju. Ustav i zakoni koji pokrivaju medije i izbore su ponovno napisani. Državne su funkcije popunjene premijerovim prijateljima; neovisno sudstvo i podjela države i crkve stavljeni su pod znak pitanja.

Protjerivanjem vlasnika stranih medija iz Mađarske, Orbánovi ‘pajdaši’ akumulirali su stotine medijskih podružnica i pretvorili ih u stranačke propagandne strojeve. Fiskalni konzervatizam stranke Fidesz zasjenjen je obijesnom korupcijom i protekcionističkom ekonomskom politikom.

Oprečna definicija

Orbán je obećao Mađarsku učiniti ‘povijesnom pobjednicom’, povratkom na vremena nacionalne grandioznosti koja je izgubljena nakon Prvog svjetskog rata. Postoji zavjera protiv nacije, tvrdi, orkestrirana od strane kozmopolitanskih europskih liberala koje financira SAD, a oni organiziraju mase muslimanskih migranata u osvajanju Europe i uništavaju njen kršćanski identitet.

Orban tvrdi da je kršćanstvo, u stilu Fidesz jedina sila koja može odbaciti liberalnu dominaciju i “spasiti Europu”. On naglašava da su europski konzervativci izdali tradicionalne vrijednosti i prihvatili lijevi kozmopolitanizam te poziva na novi pokret nelibralnih kršćanskih demokrata.

Orbánova definicija kršćanske demokracije u opreci je s njenom tradicionalnom, časnom europskom tradicijom. Njegov “kršćanski identitet” je negativan kredo koji odvaja “dobre ljude” od “loših ljudi”. Ovo legitimizira diskriminaciju Židova, Muslimana, socijalista i liberala.

U ime kršćanstva, on opravdava napade na njegove kritičare i političke suparnike, što na kraju podriva demokratske institucije. Ovaj ’Kršćanizam’, pojam koji je prvi upotrijebio Andrew Sullivan, bloger iz SAD-a, znači kršćanstvo kao politički identitet lišen etičkog sadržaja.

Sve od Orbánovog preuzimanja 2010., njegov politički utjecaj proširio se Europom u ekstremno desnim i konzervativno političkim krugovima. Otrovna mješavina etno – nacionalizma i isključivanja u ime kršćanske demokracije doveli su do krajnje desnog populističkog kulturnog rata koji se odigrava diljem Europe.

U članku iz prošlog mjeseca, Orban je bio optimističan u vezi ideje da on može promijeniti europsku politiku u pobunu “protiv političke korektnosti” i “diktature poremećene liberalne ideje” (“libernijak”) Njegov kulturni rat, međutim, samo je krinka za autokraciju.

Koronavirus samo je pojačao socijalnu nervozu koja je već postojala radi globalizacije, tehnološke revolucije i klimatskih promjena. Orbán, koji je godinama vikao o egzistencijalnim prijetnjama, napokon može tvrditi kako se pokazalo da je imao ‘pravo’.

Jačanje moći

Kad je kriza pogodila Mađarsku, Orbán je dodatno ojačao svoju moć. Trinaest šefova stranaka iz stranačke obitelji kojoj pripada i stranka Fidesz, Europske narodne strane (EPP), izrazilo je duboku zabrinutost o vladavini prava i ljudskim pravima u Mađarskoj.

U travnu je Donald Tusk, vođa ove političke grupacije rekao kako je korištenje krize koronavirusa radi nametanja izvršne moći “politički opasno i moralno neprihvatljivo”.

“Uz dužno poštovanje, nemam za to vremena!” odgovorio je Orbán glavnom tajniku EPP-a. U isto vrijeme, pisao je predsjednici CDU Annegret Kramp-Karrenbauer te krivio Donalda Tuska za sijanje podjela u stranačkoj obitelji Europske narodne strane.

Njemački kršćanski demokrati dugo su oklijevali s načinom postupanja prema Orbanovoj problematičnoj politici. Njemačka tradicija dijaloga s partnerima i protivnicima te postavljanja neometanih ekonomskih odnosa na prvo mjesto zaustavila ih je u propitivanju ovog provokativnog ‘člana obitelji’.

Prije samo nekoliko dana, Europska je komisija objavila svoje prvo izvješće o Vladavini prava, osuđujući autoritativnu politiku i obijesnu korupciju u Mađarskoj. Nije jasno, ako se situacija ne popravi, je li EU spremna spriječiti buduće europske fiskalne transfere, tako važne za održavanje Orbanove moći.

Odluka o članstvu Fidesza u Europskoj narodnoj stranici (EPP) odgođena je za sljedeću godinu, što je stranku ohrabrilo za nastavak njenog kulturnog rata. Ali, postoji prilika za popravljanje oštećene europske demokracije.

Kako nam je pandemija omogućila da bolje cijenimo pragmatičnu politiku okrenutu djelovanju, ovo je savršeno vrijeme za pokazivanje kako u budućnosti želimo živjeti zajedno u pluralističkom društvu.

Kršćanske demokrate otvoreno izazivaju protu – liberalni pokreti ’Kršćanizma’ i oni ne mogu izbjeći izbor vrijednosti za koje se zalažu. Ako Europska narodna stranka propusti priliku, autokracija će nastaviti jačati pod imenom kršćanskih demokrata.