Suncem okupani koraljni otoci i grebeni Maldiva u egzistencijalnoj su opasnosti. Budući da 80 posto stanovništva zemlje živi samo jedan metar iznad razine mora, mnogi otoci mogli bi postati nenastanjivi jer klimatske promjene uzrokuju porast razine oceana.

Do kraja ovog stoljeća pola milijuna ljudi moglo bi biti raseljeno. Maldivi se suočavaju s ovom prijetnjom nizom inovativnih inicijativa za prilagodbu, od obnove koraljnih grebena do plutajućih solarnih sustava. Ali preživljavanje nije jeftino.

Sukob sjevera i juga
Oporavak nakon pandemije prekinut je dvama uzastopnim smanjenjima kreditnog rejtinga – prvo je to učinio Moody’s, a zatim Fitch – što je uzrokovalo nagli rast troškova zaduživanja.

Posljednje obveznice koje su Maldivi izdali 2021. nosile su kuponsku kamatnu stopu od 9,875 posto i prinos od 10,5 posto. Otada su prinosi na obveznice premašili 20 posto, što je odraz percepcije ulagača o većem riziku. Kao posljedica toga, Maldivi su praktično isključeni s međunarodnih tržišta. Od 2021. nisu izdali obveznicu za financiranje svojih razvojnih programa.

U pandemiji, 11 od 16 malih otočnih država u razvoju (SIDS) posebno osjetljivih na klimatske promjene, koje su ocijenjene, suočile su se sa smanjenjem ili negativnim izgledima za kreditni rejting barem jedne od tri velike agencije za kreditni rejting: Moody’s, Fitch i Standard & Poor’s. To je katastrofalno za gospodarski razvoj i prilagodbu klimatskim promjenama.

Upotreba kreditnog rejtinga kao krajnje mjere kreditne sposobnosti zemlje odavno je prepoznata kao prijetnja financijskoj stabilnosti, posebno na globalnom jugu. Smanjenje rejtinga ima ogroman utjecaj, što pokreće rasprodaje i nestabilnost tržišta upravo u trenutku kada si zemlje to najmanje mogu priuštiti. Ipak, sama industrija kreditnog rejtinga nije ni transparentna ni konkurentna.

Studija koju je nedavno proveo UN-ov Odjel za ekonomska i socijalna pitanja pokazala je da je u pandemiji kreditni rejting gospodarstava u nastajanju i razvoju smanjen za ukupno 125 razina, dok je naprednim gospodarstvima, koja su se brže smanjivala i akumulirala dug, smanjen za samo šest razina. To vjerojatno djelomično odražava činjenicu da većina zaposlenika tri velike agencije za kreditni rejting dolazi s globalnog sjevera gdje se i donose propisi.

Nadalje, na odluke o rejtingu često utječu ideološke predrasude, kao što je uvjerenje da državna intervencija u gospodarstvu automatski potkopava rast i učinkovitost, umjesto čimbenika koji su važni za održivost duga: gospodarskog i socijalnog razvoja, kao i otpornosti na klimatske promjene.

Državnim kreditnim procjenama neizravno su obuhvaćeni rizici povezani s klimom kroz ocjene za okoliš, društvo i upravljanje (ESG), ali se zanemaruju napori za izgradnju otpornosti na klimatske promjene, unatoč njihovim važnim posljedicama za održivost duga.

Za kamate još 40 mlrd. dolara
Male otočne države u razvoju su među najzaduženijim zemljama svijeta: njihov udio javnog duga u BDP-u prosječno je iznosio 82,5 posto u 2020., a do 2025. trebao bi ostati iznad 70 posto. Klimatske promjene važan su razlog zašto je tome tako.

Kao što je pokazala studija Programa UN-a za okoliš iz 2018., ranjivost gospodarstava na klimatske promjene povećala je prosječni trošak duga za uzorak gospodarstava u razvoju za 117 baznih bodova u prethodnom desetljeću te su bile primorane platiti 40 milijardi dolara za dodatne kamate. Neki su predvidjeli da će se u sljedećem desetljeću taj teret povećati za 146 do 168 milijardi dolara.

Bilo bi to katastrofalno za male otočne države u razvoju. Ako te zemlje ne žele (doslovno) potonuti, moraju moći ulagati u sastavnice održivog rasta i razvoja: ljude, infrastrukturu, energiju i sigurnost opskrbe hranom. Međutim, njihovi troškovi servisiranja duga već su golemi, daleko veći od ograničenog financiranja borbe protiv klimatskih promjena koje se ostvaruje globalnim sporazumima.

Što je još gore, zemlje koje sudjeluju u Zajedničkom okviru skupine G20 za obradu duga izvan Inicijative za obustavu servisiranja duga suočavaju se s prijetnjom smanjenja rejtinga. Stoga nije čudo da su samo tri zemlje koje ispunjavaju uvjete do sada podnijele zahtjev za pomoć unutar Zajedničkog okvira.

Smanjenje kreditnog rejtinga zemljama dok pokušavaju ponovno pregovarati o svojim dugovima, od kojih gotovo polovicu drže vlasnici obveznica iz privatnog sektora, predstavlja razoran udarac jer time rastu već ionako visoke prepreke između njih i međunarodnih kreditnih tržišta.

Agencije za kreditni rejting trebale bi objaviti smjernice o tome kako se klimatski rizici i napori za prilagodbu uklapaju u njihove metodologije, osobito kada je riječ o ocjenjivanju država.

Kao što je sustav kreditnog rejtinga u SAD-u reformiran nakon globalne financijske krize 2008., kroz Dodd-Frankov zakon, agencije za kreditni rejting moraju se poboljšati kao odgovor na izazove s kojima se male otočne države u razvoju sada suočavaju. Pogođene požarima i poplavama povezanim s klimatskom krizom u čijem stvaranju nisu sudjelovale, te zemlje zaslužuju potporu, a ne kaznu.

© Project Syndicate 2023.

* Koautorica članka je Kanni Wignaraja, pomoćnica glavnog tajnika UN-a i regionalna  direktorica programa UN-a za razvoj Azije i Pacifika