Prošlog siječnja moji kolege Starješine Mary Robinson i Ban Ki-moon sudjelovali su u objelodanjenju sata Sudnjeg dana, godišnjeg pokazatelja globalnih katastrofalnih rizika koje je objavio Bilten atomskih znanstvenika. Prošle godine kazaljke tog sata pomaknule su se bliže “ponoći” nego što su ikad bile – udaljene su samo 100 sekundi – i tamo će ostati tijekom 2021.

Slaba je utjeha da se ove godine nismo još više približili ponoći. Pandemija bolesti Covid-19 poslužila je kao neugodan i smrtonosan prikaz neizvjesnosti našeg načina života. Postigli smo izuzetan napredak na području cjepiva, a nova američka administracija ulijeva nadu o obnovi multilateralne suradnje. No nema sumnje o tome da će budućnost biti prožeta egzistencijalnim prijetnjama kao što su nova pandemija, klimatska kriza, nuklearni sukob i ostali rizici koje ne možemo zanemariti.

Političko vodstvo nakon pandemije bit će presudan test sposobnosti svijeta da se nosi s tim izazovima. Utvrđeno je da je previše vođa manjkavo. Virus je odnio oko dva milijuna života i prouzročio ekonomsko razaranje diljem svijeta. Dok masovno cijepljenje nudi tračak nade nekima, većina svjetskog stanovništva još će dosta vremena ostati nezaštićena.

Odluka američkog predsjednika Joea Bidena da se ponovno poveže sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom dobrodošla je naznaka ponovnog američkog opredjeljenja za multilateralizam, kao i njegovo potpisivanje inicijative COVAX za pravičnu distribuciju cjepiva. Glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus upozorio je da ako ne učinimo više kako bismo osigurali da se cjepiva protiv bolesti Covid-19 proizvode i distribuiraju u skladu s načelima univerzalnog zdravstvenog osiguranja (UHC), rezultat će biti “katastrofalni moralni neuspjeh”.

Solidarna distribucija cjepiva

Prema novom izvješću Starješina, potpuno prevladavanje bolesti Covid-19 i naše opremanje za hitne zdravstvene situacije u budućnosti iziskuje preoblikovanje globalne politike javnog zdravstva oko tri ključna stupa, a to su: priprema za buduće pandemije; osiguranje univerzalnog zdravstvenog osiguranja na nacionalnoj i globalnoj razini te promicanje zdravijih društava kroz holističke politike i društveni razvoj.

Ni jedan dio ovog programa nije revolucionaran ili prekompliciran za brzu i opsežnu realizaciju. Neke od zemalja koje su se dobro nosile s pandemijom – uključujući Tajland i Vijetnam, koje su izvijestile o jedva 100 smrtnih slučajeva od bolesti Covid-19 zajedno – već primjenjuju taj tip strategije. Kao i uvijek, izazov je potkrijepiti riječi djelovanjem i osigurati da naši napori budu adekvatno financirani i osmišljeni na način da ne previde potrebe siromašnih i marginaliziranih.

To nije nigdje toliko bitno kao u politici cijepljenja. Brzi razvoj ne samo jednog već nekoliko cjepiva u manje od godine dana nevjerojatno je postignuće i trijumf ljudske domišljatosti, inovativnosti i suradnje. Ali bilo bi neoprostivo da ta dragocjena cjepiva ne budu ravnopravno distribuirana širom svijeta. U pandemiji se ne možemo nadati potpunom oporavku ili poboljšanju svog društvenog tkiva ako ne afirmiramo i primijenimo načela multilateralizma i solidarnosti.

Sve ovisi o političkoj volji

Jedna od najvažnijih lekcija iz krize uzrokovane bolešću Covid-19 jest da su kratkoročno razmišljanje i nacionalizam oslabili globalnu zdravstvenu politiku. Sada je jasno da nacionalni potezi u smjeru univerzalnog zdravstvenog osiguranja moraju ići paralelno s multilateralnim naporima na globalnom jačanju sustava javnog zdravstva.

Da bismo opremili ove sustave za buduće pandemije, svi dionici trebali bi definirati spremnost i reakciju na pandemiju kao “globalno javno dobro” koje iziskuje multilateralni pristup, dok bi države i globalne institucije trebale udružiti resurse, kapacitete i ekspertizu. Jednako je važna podrška (i poštivanje) kontinuiranom radu Svjetske zdravstvene organizacije i ostalih tijela koja su posebno zadužena za pripravnost za pandemiju, uključujući Odbor za nadzor i praćenje globalne spremnosti (kojem supredsjedam) i Neovisni panel za pripremljenost i odgovor na pandemiju.

S aspekta ekonomije, ulaganje u spremnost za jačanje zdravstvene sigurnosti pruža izvrsnu vrijednost za novac. U slučaju Odbora za nadzor i praćenje globalne spremnosti, godišnji globalni izdaci od oko 5 dolara po osobi mogli bi spriječiti ponavljanje katastrofe Covid-19, koja je svjetsko gospodarstvo već stajala više od 11 bilijuna dolara. Slična visoka stopa povrata može se naći u reformama univerzalnog zdravstvenog osiguranja, za koje se ispostavilo da donose zemljama brzu zdravstvenu, ekonomsku i društvenu korist na svim razinama dohotka.

Moramo djelovati poučeni lekcijama krize uzrokovane bolešću Covid-19 kako bismo stvorili novi “trenutak Bretton Woodsa” inovacija i kreativnosti u svrhu globalnog upravljanja. To je jedini način da dugoročno zaštitimo naš zajednički planet i njegovo stanovništvo.

Nema sumnje da imamo sposobnost rješavanja kolektivnih izazova s kojima smo suočeni. No sada je potrebno da Biden i ostali globalni čelnici iskoriste ovu priliku i potpuno se obvežu na kontinuiranu multilateralnu suradnju. Sada, kao i uvijek, pomicanje kazaljki sata Sudnjeg dana dalje od ponoći pitanje je političke volje.

*Autorica je bivša premijerka Norveške i bivša glavna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije, članica je Starješina