Čak i uz nedavno djelomično smanjenje dugoročnih realnih i nominalnih kamatnih stopa, one su i dalje znatno iznad ultraniskih razina na koje su se donositelji politika navikli i vjerojatno će ostati na takvim razinama čak i dok se inflacija povlači.

Dug nije besplatan ručak
Ideja da će kamatne stope zauvijek biti niske čini se da podupire stajalište da svaka zabrinutost zbog duga znači podržavanje “strogih mjera štednje”. Mnogi su počeli misliti da bi vlade trebale imati velike deficite u recesiji i samo nešto manje deficite u normalnim vremenima.

Čini se da nitko nije bio zabrinut mogućim rizicima, posebno po pitanju inflacije i kamatnih stopa. Ljevica je zagovarala ideju da bi se državni dug mogao koristiti za proširenje socijalnih programa, nadilazeći ono što bi se moglo generirati smanjenjem vojne potrošnje, dok je desnica izgleda vjerovala da porezi postoje samo da bi se smanjili.

Najpromašeniji pristup uključivao je korištenje središnjih banaka za kupnju državnog duga, koji se činio besplatnim kada su kratkoročne kamatne stope bile nula. Na ovoj se ideji temelji moderna monetarna teorija i “helikopterski novac”.

Posljednjih godina čak su i istaknuti makroekonomisti iznijeli ideju da američke Federalne rezerve otpišu državni dug nakon što su ga financirale kvantitativnim popuštanjem, što je naizgled jednostavno rješenje svakog potencijalnog problema državnog duga. Ali evo nas sada: Fed, koji je ranije plaćao nula kamata na te pričuve, sada plaća više od 5%.

Osim nekoliko značajnih iznimaka, oni koji su zagovarali ideju da je dug besplatan ručak nisu priznali vjerojatnost nove stvarnosti. Na nedavno održanoj konferenciji slušao sam poznatog financijskog komentatora koji je bio nepokolebljiv zagovornik narativa “niže zauvijek” i činilo se da ne zna da se tu sve razotkrilo.

Kada su ga pritisnuli, priznao je da bi, ako se kamatne stope brzo ne vrate na ultraniske razine iz 2010-ih, proračunski deficiti ipak mogli biti važni. Međutim, nije želio priznati da bi postojeći prekomjerni dug mogao predstavljati problem, jer bi to dovelo u pitanje potpore koju je prethodno dobivao za svoju rasipničku fiskalnu politiku.

Slično tome, u nedavnom radu o rekordnim razinama globalnog duga, predstavljenom vodećim svjetskim središnjim bankarima na ovogodišnjoj konferenciji Jackson Hole, Serkan Arslanalp i Barry Eichengreen činili su se suzdržanima u razgovoru o implikacijama sadašnjeg prekomjernog duga ili povezanosti visokog državnog duga i usporenog rasta u zemljama poput Japana i Italije.

Ostanite živi do 2025.
Sljedeća recesija, kad god se dogodi, vjerojatno će dovesti do značajnog smanjenja kamatnih stopa, potencijalno nudeći privremeni predah mahnito prezaduženom američkom tržištu komercijalnih nekretnina, gdje je mantra danas “ostanite živi do 2025”. Ako vlasnici nekretnina mogu izdržati još jednu godinu pada najamnina i povećanja troškova financiranja, kaže ta teorija, nagli pad kamatnih stopa u 2025. mogao bi značiti kraj njihovih velikih minusa koji bi im mogli zatvoriti tvrtke.

Međutim, čak i ako inflacija padne, kamatne stope vjerojatno će ostati više u sljedećem desetljeću nego što su bile u desetljeću nakon financijske krize 2008. To odražava različite čimbenike, uključujući rastuće razine duga, deglobalizaciju, povećanu potrošnju na obranu, zelenu tranziciju, populističke zahtjeve za preraspodjelom dohotka i postojanu inflaciju.

Čak i demografski pomaci, koji se često navode kao opravdanje za trajno niske kamatne stope, mogu različito utjecati na razvijene zemlje jer povećavaju potrošnju zbog ubrzanog starenja stanovništva.

Iako se svijet svakako može prilagoditi višim kamatnim stopama, tranzicija još traje. Taj bi pomak mogao biti poseban izazov za europska gospodarstva, jer su iznimno niske kamatne stope ljepilo koje drži eurozonu na okupu. Politika spašavanja Europske središnje banke s motom “što god je potrebno” činila se besplatnom kada su kamate bile blizu nule, ali nije jasno može li EU preživjeti buduće krize ako realne kamate ostanu visoke.

Kao što sam ranije tvrdio, Japan će se namučiti da se pomakne sa svoje politike kamatnih stopa čiji je moto “zauvijek nula”, jer su se njegova vlada i financijski sustav navikli tretirati dug kao besplatan. U SAD-u rizici za komercijalni sektor nekretnina, zajedno s povećanim zaduživanjem, mogli bi izazvati još jedan val inflacije. Štoviše, iako su se velika gospodarstva u nastajanju dosad uspjela nositi s visokim kamatnim stopama, suočavaju se s ogromnim fiskalnim pritiscima.

U novom globalnom okruženju, donositelji politike i ekonomisti, čak i oni koji su prije pripadali taboru “niže zauvijek”, možda će morati preispitati svoja uvjerenja s obzirom na trenutnu tržišnu stvarnost.