Rastuća inflacija rastrojila je Sjedinjene Američke Države. Iako se dosad s pravom najviše pozornosti pridavalo boli koju povećanje cijena nanosi običnim Amerikancima, mnogi su zabrinuti zbog dugoročnih političkih učinaka.

Budući da ankete pokazuju da će ljutiti birači vjerojatno predati republikancima kontrolu nad jednim ili oba doma Kongresa na američkim izborima na pola mandata sljedećeg tjedna, današnji nagli rast inflacije mogao bi utjecati na američku politiku dugo nakon popuštanja cjenovnih pritisaka.

No, bijes građana odražava temeljno nerazumijevanje sila koje pokreću inflaciju u SAD-u i šire. Za početak, iako se razina razlikuje od zemlje do zemlje, današnja inflacija globalni je fenomen.

Godišnja inflacija potrošačkih cijena u SAD-u iznosi 8,2%, 10,1% u Ujedinjenom Kraljevstvu, 10,4% u Njemačkoj i 11,9% u Italiji. Među gospodarstvima u nastajanju i razvoju u Aziji inflacija na godišnjoj razini iznosi 5,7% u Južnoj Koreji, 7,4% u Indiji i 85,5% (nije tipfeler) u Turskoj.

Gubitak kontrole
Iako su trenutni izgledi za svjetsko gospodarstvo nesumnjivo tmurni, ne smijemo pogubiti konce. Današnji inflatorni pritisci nisu nimalo slični hiperinflacijskim epizodama dvadesetog stoljeća.

Zanimljivo je da, iako su zemlje u razvoju u Latinskoj Americi i Africi doživjele razdoblja ekstremne hiperinflacije, najgore zabilježene epizode su ona u Mađarskoj 1946., a slijedi njemačka 1923. godine. Tada se inflacija tako brzo ubrzala da je cijena ručka posjetitelja restorana često rasla kako su jeli.

Tada su, kao i sada, rastuće cijene imale duboke političke posljedice. Zapravo, inflacija utječe na politiku više od bilo kojeg drugog ekonomskog pokazatelja. Kao što pokazuje nedavno izvješće The Economista, suprotno uvriježenom mišljenju, malo je korelacije između usporavanja gospodarstva i popularnosti političkih čelnika (vjerujem da isto vrijedi i za stopu nezaposlenosti).

Ali, na temelju mog iskustva kao ekonomista i savjetnika indijske vlade, pretpostavljam da bi rigorozna statistička studija pokazala da inflacija nerazmjerno utječe na ugled političkih vođa.

To je djelomično zato što ljudi ne trebaju podatke da bi instinktivno doživjeli inflaciju. Trgovinska bilanca samo je brojka koju čuju na vijestima, najnoviji podaci o zahtjevima nezaposlenih ne znače im puno ako nisu izgubili vlastita radna mjesta, a potrebno je toliko vremena da podaci o BDP-u odražavaju usporavanja u gospodarstvu da i ovaj pokazatelj može izgledati apstraktno.

Ali ne morate čekati vladine podatke ili novinska izvješća da biste saznali o inflaciji. Podaci su vam dostupni svaki put kada idete u kupovinu.

Stoga nije ni čudo da je rast inflacije pitanje koje se najviše tiče američkih birača. Ljudi su često dobro informirani o inflaciji i uvijek očekuju da vlada u potpunosti zapovijeda njome. To inflaciju čini ključnom korelacijom političke (ne)popularnosti.

Dok sam bio savjetnik indijske vlade i godišnja inflacija kretala se blizu 10%, sjećam se da me stariji ujak nazvao dok je kupovao namirnice kako bi iskreno pitao: “Zašto to radiš? Cijene su ponovno porasle.”

No, suprotno dojmu koji se stječe iz samouvjerenih izjava stručnjaka, naše razumijevanje inflatornih skokova još uvijek je samo osnovno. Znamo dovoljno da izbjegnemo pogreške iz 1946. i 1923., ali izvan toga, dramatična kretanja cijena i dalje su zbunjujući izazov za donositelje politika.

Administracija predsjednika Joea Bidena kritizirana je jer nije vidjela da bi američki plan za spašavanje gospodarstva vrijedan 1,9 bilijuna dolara mogao dovesti do povećanja cijena. Gotovo svakom ekonomistu bilo je očito da će ovaj ogromni paket pomoći zbog pandemije bolesti COVID-19 izazvati određenu inflaciju, ali lako je vidjeti zašto su američki donositelji politike bili oprezni u priznavanju rizika.

Visoka inflacija može se brzo pretvoriti u samoispunjavajuće proročanstvo. Ako vladin dužnosnik kaže kako će doći do inflacije, gotovo je zajamčeno da će povećati potrošačke cijene samim tim svojim riječima.

Paket pomoći
Mnogi dužnosnici unutar Bidenove administracije sigurno su mogli vidjeti da bi paket pomoći izazvao određenu inflaciju, čak i ako to ne bi mogli javno reći.

Međutim, ispravno su utvrdili da je pomaganje obiteljima s nižim primanjima da izdrže pandemiju vrijedno rizika. I, da ne zaboravimo, glavni pokretač današnjih rastućih cijena, u SAD-u i svijetu, je ruska invazija na Ukrajinu, koja je ozbiljno poremetila globalnu opskrbu energijom.

Iako su se napori za pomoć pandemiji u SAD-u mogli poboljšati nekim manjim preinakama, donositelji politike ispravili su to riskirajući umjereno povećanje inflacije kako bi zaštitili najugroženije Amerikance u najgoroj fazi krize.

Zanemarivanje toga kratkovidno je i moralno pogrešno. No, kao što republikanci mogu uskoro dokazati, to može biti pobjednička politička strategija.