Uoči ovogodišnje Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Glasgowu (COP26), sve veći broj tvrtki uskočio je u vagon održivosti, proglašavajući obveze za postizanje ugljične neutralnosti, neto nulte stope emisije ugljičnog dioksida, do sredine stoljeća.

Među brojnim ambicioznim najavama koje će proizaći s konferencije COP26 jest da je gotovo 500 poduzeća za financijske usluge “pristalo uskladiti 130 bilijuna dolara – oko 40% svjetske financijske imovine – s klimatskim ciljevima utvrđenima u Parizu, uključujući ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C.”

No mnogi komentatori bili su skeptični po pitanju takvih proglasa, sugerirajući da se oni svode na zeleni marketing. Kritičari ukazuju na veliko oslanjanje korporacija na “kompenzacije”, što je postalo sve važnije i kontroverznije pitanje u široj raspravi o klimi.

Zbrka oko toga što je stvarno, a što nije toliko je velika da je Radna skupina za dimenzioniranje dobrovoljnih tržišta ugljika, na čelu s posebnim izaslanikom UN-a za djelovanje na području klimatskih promjena i financije Markom Carneyjem, osnovala novi upravljački odbor koji će preispitati obećanja o korporativnim emisijama.

Skeptici su u pravu kada su zabrinuti zbog kompenzacija. Svijet treba doći do neto nule do sredine stoljeća, a to ne može učiniti s kompenzacijama.

Tvrtke kupuju kompenzacije upravo kako bi mogle nastaviti emitirati stakleničke plinove, tvrdeći da su njihove emisije nula, bez pomaka. Samo postojanje kompenzacija znači da emisije kupca nisu nula.

Neizvjesna sadnja stabala
Ali nisu sve kompenzacije slične. Kritičari se usredotočuju na kompenzacije u kojima jedna tvrtka ili zemlja plaća drugoj kako bi smanjila emisije, a zatim tvrde da je smanjenje nastalo samo po sebi.

To je vrsta pomaka koji se ne može dopustiti ako svijet u cjelini želi doći do nulte emisije. Međutim, postoji mjesto za kompenzacije generirane uklanjanjem stakleničkih plinova iz atmosfere, na primjer izravnim hvatanjem zraka ili rastom šuma.

Ako tvrtka emitira 100 tona CO2, a zatim ukloni istu količinu, njene neto emisije stvarno su nula. Ako sve tvrtke to učine, svijet u cjelini postići će nultu neto stopu emisija.

Istina, pribjegavanje šumarstvu zahtijeva upozoravajuću opomenu. Sadnja stabala otvara pitanja i dodatnosti i trajnosti – dodatnosti jer je teško biti siguran da do rasta šuma ionako ne bi došlo, i trajnosti jer postoji rizik da će šuma izgorjeti, problem koji je posljednjih godina postao vidljiviji i teži.

Ipak, kompenzacije mogu igrati pozitivnu ulogu. Troškovi smanjenja emisija stakleničkih plinova te spremnost i sposobnost plaćanja takvih smanjenja, razlikuju se znatno od zemlje do zemlje, ovisno o izvorima njegovih emisija i stupnju razvoja.

Neke zemlje možda neće biti voljne ili sposobne platiti skupo smanjenje emisija kod kuće, ali bi ipak mogle platiti jeftinija smanjenja u inozemstvu.

Kada se to dogodi, tržište kompenzacija može olakšati smanjenje emisija koje se inače ne bi dogodilo ili koje se ne bi dogodilo bez politike koja kažnjava emisije CO2.

U tom slučaju, kompenzacije mogu biti korisne barem u približavanju svijeta nultoj neto stopi emisija. Ali da bismo došli do cilja, morat će se postupno ukinuti u nekom trenutku. U konačnici nema mjesta za kompenzacije u svijetu nultih emisija.

U međuvremenu, donositeljima politika i poslovnim čelnicima bilo bi dobro da se pobrinu za povezano pitanje koje je zanemareno: neuspjeh u razlikovanju takozvanih emisija prvog opsega, drugog opsega i emisija trećeg opsega.

Emisije iz prvog opsega odnose se na emisije koje proizlaze iz vlastitog poslovanja trgovačkog društva, dok se drugi opseg odnosi na one povezane s proizvodnjom električne energije koju je društvo kupilo, a treći opseg na one koje proizlaze iz drugih dijelova lanca opskrbe, posebno iz potrošnje proizvoda.

Dvostruko brojanje
Jasno je da ovdje postoji potencijal za masovno dvostruko brojanje ako se zbroje sve emisije u tvrtkama. Ako moja tvrtka kupuje struju od lokalne komunalne tvrtke, emisije u vezi s time su drugog opsega za mene i prvog opsega za komunalno poduzeće.

Ako Exxon proda mlazno gorivo American Airlinesu za upotrebu u Boeing zrakoplovima, emisije su trećeg opsega za Exxon i Boeing, a prvog opsega za American Airlines. Emisije se broje tri puta, što je anatema svakom nadležnom računovodstvenom sustavu. Svaki drugi ili treći opseg emisija je tuđi prvi opseg emisija.

Srećom, takva zbrka se može izbjeći. Ako je svaka tvrtka smanjila svoje emisije prvog opsega na nulu, ukupne korporativne emisije bit će nula.

Stoga ima smisla da se svaka tvrtka fokusira samo na taj faktor. Ako se emisije prvog opsega dovedu na nulu, emisije drugog i trećeg opsega riješit će se same po sebi.

To bi trebalo pomoći u pojednostavljivanju općih smjernica politike i uputa danih tvrtkama: usredotočite se na smanjenje emisija prvog opsega. Planirajte postupno ukidanje kompenzacija na duge staze.

Nastavite s traženjem mogućnosti za uklanjanje stakleničkih plinova iz atmosfere jer se ta uklanjanja još uvijek mogu računati u odnosu na vlastite emisije prvog opsega.

© Project Syndicate 2021.