Za ulaganja u poljoprivredu iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti planirano je izdvajanje 988 milijuna kuna.

Nacionalni program koji je Vlada predstavila daje veliki prostor za investicije u poljoprivredi, a ciljevi za poljoprivredu koji bi se trebali postići kroz ovo financiranje su povećanje prehrambene sigurnosti te konkurentnosti domaćeg poljoprivredno-prehrambenog sektora kroz četiri različite reforme.

Ipak mi u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (HPK) smatramo da je poljoprivreda i prerada proizvoda premalo zastupljena u Planu oporavka iako Hrvatska ima izuzetne mogućnosti rasta u poljoprivredi. To je pokazala korona kriza i niska razina samodostatnosti koja je otvorila pitanje brojnih mogućnosti pokretanja novih privatnih ulaganja u nove proizvodnje i podizanja razina domaće prerade i izvoza.

Sektori poput voća, povrća, ljekovitog bilja, prerade poljoprivrednih i nepoljoprivrednih proizvoda fenomenalan su pokazatelj zapošljavanja u kratkom vremenskom roku i mogli bi kroz Plan oporavak biti daleko bolje iskorišteni, uz više novca za privatne investicije u sektoru.

Žao nam je što Vlada nije prepoznala koje su mogućnosti privatnih ulaganja u poljoprivredu, a prije svega komasaciju kao ključnu mjeru koja može biti pokretač privatnih investicija jer je ona temelj od kojeg se mora krenuti.

Podizanje konkurentnosti

Iz najave Nacionalnog plana oporavka i otpornosti vidljivo je da će u poljoprivredi biti puno prostora za poticanje privatnih investicija koje su nam itekako potrebno, a ono što nas u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori raduje je što je konačno najavljeno investiranje u komasaciju.

Kako je proteklih dana u medijima komunicirala ministrica poljoprivrede Marija Vučković, za dugo očekivanu komasaciju poljoprivrednog zemljišta izdvojit će se 288 milijuna kuna, a riječ je o prvih 18 tisuća hektara što će biti snažan vjetar u leđa okrupnjavanju i podizanju konkurentnosti hrvatske poljoprivrede.

Komasacija može biti posebno snažan multiplikator privatnih investicija zbog čega u HPK mislimo da je za ovu agrarnu mjeru trebalo izdvojiti daleko više novca i potaknuti ovaj proces još snažnije kako bi se kroz njega privuklo privatne ulagače i potom potaknulo nova ulaganja u gore nabrojane sektore.

Plan oporavka je odlična prilika da se komasacija nakon 30 godina pokrene, ali za taj proces sadašnja izdvojena sredstva su premala i trebali bi ih povećati jer smo uvjereni da je to ključ koji bi uspavane poljoprivrednike potaknuo da snažnije investiraju i povećavaju proizvodnju, zapošljavanje i novi razvoj u Hrvatskoj.

Uspostavom sustava i postupcima komasacije doprinijet će se okrupnjavanju posjeda i racionalizaciji troškova proizvodnje, a iako je okrupnjavanje zemljišta tek početak u rješavanju mnogih problema poljoprivrede i prostora, a ne konačni cilj, potrebna su ozbiljnija sredstva koja će potaknuti ovaj proces.

On će u najvećoj mjeri biti temelj za buduće ozbiljnije investicije i jače tehnološko osnaživanje manjih poljoprivrednih gospodarstava koji danas gube jako puno snage, energije i novca na obrađivanje velikog broja malih parcela zemlje koje su razbacane na različite strane, što im otežava posao.

Poznato je da je komasacija je jedan od najzahtjevnijih zahvata koji potiče promjenu agrarne strukture odnosno smanjuje se broj poljoprivrednih gospodarstava uz istovremeno povećanje prosječne veličine posjeda, čime se značajno utječe i na uređenje i razvoj ruralnog prostora.

Njome se rješavaju dugo neriješena imovinsko-pravna pitanja, poboljšava se prometna povezanost s parcelama, ali i izvodi uređenje tla tj. hidromelioracije. Sam postupak komasacije mogu pokrenuti vlasnici privatnog poljoprivrednog zemljišta, što je rjeđi slučaj, a češće to treba inicirati država.

Kada to čini država, pretpostavka je dobro pripremljen teren, odnosno prihvaćanje ideje od većine vlasnika zemljišta, a vjerujemo da će kroz plan koji je predstavljen ovo biti početak jednog snažnog i važnog procesa u poljoprivredi što će potaknuti i privatne poljoprivredne investicije.

Zašto se toliko čekalo?

Poznato je da je posljednja veća komasacija u Hrvatskoj zabilježena prije tridesetak godina i logično je pitanje zašto se u međuvremenu nije ništa učinilo. Odnosno, je li se od nje odustalo i gdje je problem, odnosno tko je za to kriv. Posljednji Zakon o komasaciji datira iz 2015. i od tada nije učinjeno ništa. U izradi Zakona sudjelovali su sve relevantne institucije, ali važniji pomak nikada nije učinjen.

Hrvatska poljoprivreda se tako već godinama vrti u krug i ne rješavamo ovaj veliki izazov. Druga prepreka do sada bili su visoki troškove provođenja komasacije, što bi se sadašnjim planom moglo riješiti.

Prema nekim procjenama sami troškovi procjenjuju se između 400 i 500 eura po hektaru, a iako se proširila lepeza mogućih izvora financiranja ni to nije pomoglo da se krene dalje zbog čega je važno da je sada donesena odluka da se izdvoji ozbiljan novac za ovu važnu mjeru.

Najveća odgovornost za komasaciju u pravilu je na nositeljima poljoprivredne politike, kojima je obveza pronaći mehanizme, metode i sredstva za uređenje poljoprivrednih površina i okrupnjavanje.

Budući da sada imamo plan još jednom bi trebalo preispitati mogućnosti povećanja iznosa za komasaciju kako bi uvjerili poljoprivrednike i one vlasnike manjih parcela kako je ovo važno za budućnost hrvatske poljoprivrede i da komasacija mora biti ključni i dio strategije poljoprivrede koja je pred nama i koja se mora uklapati u standarde nove Zajedničke poljoprivredne politike EU-a.