Unatoč brzom širenju chatbotova s umjetnom inteligencijom i virtualnih asistenata, pronalaženje odgovora na pitanje za koje softver tvrtke nije programiran može biti frustrirajuće. Pretraživanje bezbrojnih mogućnosti na web stranicama za usporedbu cijena za najbolju policu osiguranja ili zrakoplovnu kartu može biti jednako iscrpljujuće. No ipak, skloni smo ovaj “danak na vrijeme” smatrati troškom poslovanja u današnjoj digitaliziranoj globalnoj ekonomiji.

Ionako već nesumnjivo provodimo velik dio vremena na mreži i zbog posla i zbog slobodnog vremena. Korisnici interneta u SAD-u provode otprilike osam sati dnevno na mreži na aktivnostima poput video sastanaka, kupovine ili gledanja emisija i filmova na streaming uslugama. Ali digitalne tehnologije također troše naše vrijeme na suptilnije načine, omogućujući tvrtkama da se rasterete zadavanjem zadataka korisnicima koje su njihovi zaposlenici prethodno obavljali.

Primjerice, razmislite o automatiziranim blagajnama koje nam omogućuju skeniranje i pakiranje namirnica. Time se smanjuje potreba za zapošljavanjem blagajnika, čime se lancima supermarketa omogućuje ušteda na troškovima plaća, povećavaju prihodi i produktivnost. Potrošači bi time mogli uštedjeti malo vremena jer se skraćuju redovi. Ipak, to predstavlja prijelaz s plaćene radne snage na neplaćeni rad kupaca.

Poremećaji na tržištu
Ili razmislite o podnošenju porezne prijave. Mnogi Amerikanci danas rabe softver poput TurboTaxa za podnošenje godišnjih poreznih prijava. Iako bi to potrošačima moglo uštedjeti vrijeme i novac, omogućujući im da izbjegnu plaćanje računovođe ili poreznog stručnjaka, i to predstavlja odmak od plaćenih stručnjaka prema samoposluživanju.

Ti trendovi mogu nagovijestiti moguće poremećaje na tržištu rada uzrokovane velikim jezičnim modelima i strojnim učenjem. Studija iz 2023. ukazuje na to da je gotovo 20 posto radnika u SAD-u, posebno onih s visokim primanjima, ugroženo automatizacijom. Međutim, sveobuhvatna procjena troškova i koristi revolucije umjetne inteligencije također mora uzeti u obzir njezin utjecaj na ono što ekonomisti nazivaju “računom kućanstva”: naše osobno (neplaćeno) vrijeme i vrijedne kućanske poslove koje ne možemo unovčiti.

Nadalje, iako umjetna inteligencija može pomoći poduzećima da smanje troškove i povećaju profitne marže, ti se dobici ne dijele nužno s potrošačima. Imaju li, primjerice, trgovine s automatiziranim blagajnama niže cijene ili pružaju bolju uslugu od svojih manje automatiziranih kolega?

Zapravo, čini se da postoji malo dokaza da su te tehnologije zapravo koristile potrošačima. Iako nam je digitalna ekonomija pružila vrijedne besplatne usluge, također je omogućila tvrtkama da izvuku novac od korisnika prikrivanjem cijena i kvalitete kroz pretjerano složene dizajne, “mračne obrasce” – sučelja namijenjena manipuliranju korisnicima da donose loše odluke – i potencijalno urotničkim algoritamskim modelima cijena.

No, pravo je pitanje zašto digitalne inovacije nisu dovele do značajnih poboljšanja produktivnosti kod kuće. Poznato je da je pokojni liječnik i statističar Hans Rosling tvrdio da je perilica rublja bila jedna od najvećih inovacija čovječanstva jer je uštedila njegovateljima, većinom ženama, ogromnu količinu vremena i truda. Digitalna revolucija do sada nije proizvela sličan napredak koji štedi vrijeme.

Jedno od mogućih objašnjenja jest da je teško kvantificirati ekonomiju skrbi. Iako je utvrđeno da potražnja za njegovateljima raste u zemljama OECD-a, ekonomske statistike ne obuhvaćaju količinu vremena posvećenog radu u području skrbi. Američki Ured za ekonomsku analizu i Ured za nacionalnu statistiku Ujedinjenog Kraljevstva povremeno objavljuju podatke o proizvodnji kućanstava, ali tvorci politika i mediji rijetko obraćaju pozornost na te podatke.

Neplaćene aktivnosti
Srećom, istraživači rade na premošćivanju tog jaza. Primjerice, ekonomistica sa Sveučilišta Kansas Misty Lee Heggeness trenutno razvija “nadzornu ploču” pokazatelja o radu u skrbi u SAD-u. Slično tome, Centar izvrsnosti za ekonomsku statistiku sa sjedištem u Londonu istražuje načine analize podataka o korištenju vremenom za mjerenje aktivnosti u kućanstvu.

Kao što je tvrdio ekonomist s MIT-a Erik Brynjolfsson, potreban je novi mjerni podatak nazvan “BDP-B (GDP-B)” kako bi se izmjerile prednosti besplatnih digitalnih usluga kao što su internetsko pretraživanje i e-pošta. Slično tome, potrebna nam je metrika – nazovimo je “BDP-K (GDP-H)” – koja se odnosi na aktivnost u neplaćenom gospodarstvu. Cilj takve metrike bio bi pružiti točnu sliku gospodarske aktivnosti. Trenutno zanemarujemo velik dio vrijednosti koju tehnologija stvara ili uništava samo zato što nije unovčena.

Iako mjerenje trzavica koje stvaraju današnje digitalne tehnologije i dalje predstavlja izazov, one zauzimaju sve veći dio našeg svakodnevnog života. S obzirom na to da se automatizacija utemeljena na umjetnoj inteligenciji nazire na horizontu, ključno je pobrinuti se da tehnološki napredak pojednostavi život, a ne da ga čini složenijim te da su koristi dostupne svima.

Da bi se to postiglo, industrija umjetne inteligencije mora generirati veću vrijednost od one koju uništava. Iako su glavne nove tehnologije uvijek razorne, njihovo društveno prihvaćanje ovisi o njihovoj sposobnosti da poboljšaju ljudima život na smislene načine.

© Project Syndicate 2024.