Je li američka politika toliko disfunkcionalna da vlada Sjedinjenih Američkih Država ne može ni platiti račune na vrijeme? To je središnje pitanje koje proizlazi iz najnovije drame s gornjom granicom duga koja se odigrava u Washingtonu. Do sada, napori oko povećanja limita zaduživanja te zemlje ukazuju da bi odgovor vrlo lako mogao biti potvrdan.

Prvi je znak disfunkcije da su izabrani dužnosnici tek počeli međusobno razgovarati. SAD se približava katastrofalnom neispunjavanju obveza sljedećeg mjeseca, a ipak su se predsjednik Joe Biden, predsjednik Zastupničkog doma Kevin McCarthy i čelnici Kongresa sastali kako bi razgovarali o situaciji tek 9. svibnja, dok je drugi sastanak, zakazan za 12. svibnja, odgođen.

Smanjenje državne potrošnje
Bidenovo odbijanje pregovora bio je još jedan razlog za zabrinutost. Želi da Kongres podigne gornju granicu duga bez ikakvih uvjeta, uključujući smanjenje državne potrošnje. Iako je Biden možda u pravu po suštini stvari, američki sustav vlasti ne rješava uvijek sporove na temelju toga tko je u pravu po suštini stvari.

Republikanska većina u Zastupničkom domu nije bila voljna usvojiti “čisto” povećanje limita zaduživanja. Uz to žele uvjete, 43 republikanska senatora 6. svibnja objavila su da neće glasati za povećanje gornje granice duga “bez reformi proračuna i materijalne potrošnje”.

Biden je možda pretpostavio da republikanci neće biti dovoljno organizirani da se ujedine u nizu zahtjeva. Republikanci u Zastupničkom domu svakako su kaotični, trebali su više od četiri dana i 15 krugova glasovanja samo za izbor predsjednika Zastupničkog doma u siječnju.

Međutim, Dom je prije više od dva tjedna usvojio prijedlog zakona kojim bi se podigla gornja granica duga, smanjio rast državne potrošnje, povećali zahtjevi za radom u programima socijalne pomoći i reformirali propisi u energetskom sektoru…

Štoviše, republikanci u Senatu podržali su napore Zastupničkog doma i čvrsto stoje iza zakona o dugu, koji bi trebao biti temelj pregovora. Biden mora ublažiti svoj stav.

Zabrinjavajući je i dvostranački dogovor da se ne smanje buduća izdvajanja za socijalno osiguranje i Medicare. Nestranački Kongresni ured za proračun očekuje da će ova dva programa povećati potrošnju kao udio u godišnjoj gospodarskoj proizvodnji za 0,7 postotnih bodova u sljedećih deset godina.

Međutim, republikanci se usredotočuju na smanjenje proračunskih kategorija poput obrazovanja, stambenog zbrinjavanja i financiranja državne policije. Iako republikanci imaju pravo obuzdati te kategorije državne potrošnje, svoju retoriku moraju uskladiti s djelovanjem – rezovima u programima koji pridonose američkom dugu.

Čak i ako se Biden i čelnici Zastupničkog doma i Senata uspiju dogovoriti, to ipak mora proći u oba doma. McCarthy će morati uvjeriti svoj klub da je to najbolji mogući ishod. Najvjerojatnije bi se mogao prepirati s većinom republikanskih članova, ali manjina pokretača nereda u Domu mogla bi ići toliko daleko da postanu prijetnja njegovom mandatu ako budu nezadovoljni dogovorom.

Narušavanje slobode tržišta
Naravno, znakovi političke disfunkcije mogu označiti put koji u konačnici završava kompromisom. Ali takav put mora se brzo prijeći. Čak i ako Kongres i predsjednik na vrijeme podignu gornju granicu duga, čekanje do zadnjeg časa i koketiranje s neispunjavanjem obveza imalo bi ozbiljne ekonomske i financijske posljedice: pad dionica na burzi, pad povjerenja potrošača, povećanje kamatnih stopa, porezni obveznici našli bi se u škripcu zbog milijardi dolara plaćanja dodatnih kamata i bio bi to početak globalne financijske krize. Financijska tržišta već počinju odražavati trenutačni nedostatak napretka, uz velika povećanja kratkoročnih kamatnih stopa.

Na kocki je još više od toga. Ako Kongres i Biden ne uspiju podići gornju granicu prije nego što SAD ostane bez novca, to bi bio još jedan pokazatelj da američkom političkom sustavu nedostaju adekvatne zaštitne ograde. Predsjednik koji odbija pregovarati s Kongresom o pitanju koje je hitno i od najveće važnosti znak je neuspjeha, kao i predsjednik Zastupničkog doma čiji bi posao mogao postati taocem male manjine svog kluba zastupnika.

Nagrizanje normi i nedostatak ozbiljnosti u Washingtonu mogli bi izazvati ekonomsku katastrofu. To će uslijediti neposredno nakon pobune 6. siječnja 2021. i svega što ju je okruživalo – prvi put u američkoj povijesti da je predsjednik pokušao iskoristiti svoj ured kako bi spriječio miran prijenos vlasti nakon gubitka izbora.

U tom slomljenom sustavu mnogi izabrani dužnosnici ne poštuju rezultate predsjedničkih izbora i dopuštaju da političke i ideološke razlike stoje na putu poštivanju državnih financijskih obveza. Ulagači bi više razmišljali o dodjeli kapitala američkim subjektima, a uloga Amerike kao nositeljice liberalnih vrijednosti – uključujući slobodna tržišta – bila bi ozbiljno narušena.

Kome bi se onda svijet obratio? Nema očitog kandidata. No, nepostojanje bolje alternative znači da su nacionalna veličina i globalno ekonomsko i političko vodstvo na klimavim nogama. Urušit će se prije ili kasnije.

© Project Syndicate 2023.