Tkivo našeg globalnog prehrambenog sustava lomi se pod pritiskom klimatskih promjena i sve većeg stanovništva.

Kako bismo spriječili njegov raspad, moramo prihvatiti distribuirana rješenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, koja su ključna za smanjenje emisija stakleničkih plinova, povećanje otpornosti i produktivnosti te smanjenje troškova. Ako to ne učinimo, ugrozit ćemo napore za postizanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda kao i sam vlastiti opstanak.

Na polovici krajnjeg roka do 2030., napredak prema ciljevima održivog razvoja, koji su zamišljeni kao “zajednički plan za mir i blagostanje za ljude i planet”, znatno zaostaje.

Politički forum UN-a na visokoj razini o održivom razvoju u New Yorku i UN-ov summit o prehrambenim sustavima u Rimu naglasili su u srpnju važnost osiguravanja pristupa modernoj energiji (cilj održivog razvoja br. 7) i postizanja nulte stope gladi (cilj održivog razvoja br. 2).

Problemi globalnog juga
Kad je riječ o jačanju dugoročne otpornosti i prilagodljivosti globalnog prehrambenog sustava, ta su dva cilja međusobno povezana. Prenošenje toga u javne politike poprimilo je novu hitnost s obzirom na to da su brzo globalno zatopljenje, rast stanovništva, javnozdravstvene krize, nestabilna energetska tržišta i sukobi razotkrili jedinstvene ranjivosti i nedostatke prehrambenog sustava.

Prošla rješenja i pristupi više neće funkcionirati; naprotiv, pridonijeli su trenutačnim problemima. Kao posljedica toga, agrobiznis (uključujući proizvodnju, prijevoz i skladištenje hrane) danas čini otprilike jednu trećinu svih emisija stakleničkih plinova, što pak ugrožava budućnost poljoprivrede.

Iako se učinci klimatskih promjena osjećaju u cijelom globalnom prehrambenom sustavu, nerazmjerno ih snose oni koji su najmanje odgovorni za taj problem: mali poljoprivrednici na globalnom jugu.

Primjerice, supsaharska Afrika, koja se oslanja na poljoprivredu navodnjavanja kišenjem, već je suočena s trećinom svjetskih suša i ugrožavaju je više temperature i drugi ekstremni vremenski uvjeti. Međunarodni monetarni fond utvrdio je da jedna suša može smanjiti srednjoročni potencijal gospodarskog rasta afričke zemlje za jedan postotni bod.

Taj zaključak odražava središnju ulogu poljoprivrede u zemljama u razvoju: u nekim od najnerazvijenijih zemalja ona čini više od 25% BDP-a, dok je 52% zaposlenih u supsaharskoj Africi aktivno u tom sektoru. S obzirom na to, postizanje održive i klimatski prihvatljive proizvodnje hrane na globalnom jugu moglo bi dovesti do znatnih poboljšanja dobrobiti.

To će nalagati prelazak na distribuiranu proizvodnju energije iz obnovljivih izvora koja se može koristiti u primarnoj proizvodnji, preradi nakon berbe, skladištenju i kuhanju – poljoprivrednim aktivnostima koje obično troše najviše energije u zemljama u razvoju. Decentralizirana proizvodnja energije bazirana na obnovljivim izvorima naravno nije lijek za sve.

Međutim, ona bi mogla znatno doprinijeti stabilizaciji globalnog prehrambenog sustava smanjenjem troškova energije, što je ključan čimbenik za povećanje produktivnosti; olakšavanjem financiranja njezinih primjena za produktivnost, što bi moglo demokratizirati pristup tehnologijama za povećanje prinosa; smanjenjem emisija stakleničkih plinova i promicanjem prilagodbe klimatskim promjenama.

Na kraju, ali ne i najmanje važno, smanjenje oslanjanja na fosilna goriva i decentralizacija proizvodnje energije mogu pomoći u promjeni globalne dinamike energije unutar prehrambenog sustava.

Otpornije i održivije
Primjerice, navodnjavanje na solarni pogon znatno je poboljšalo pristup vodi i omogućilo višestruke cikluse usjeva, povećavajući produktivnost i smanjujući emisije stakleničkih plinova. Pumpe na solarni pogon povećale su prihode poljoprivrednika za više od 50% u Indiji i dovele do značajnog povećanja prinosa u Ruandi.

Etiopsko Ministarstvo navodnjavanja i nizina, kojem je jedna od nas na čelu, nedavno je zabranilo uvoz pumpi za navodnjavanje koje rabe dizelska goriva kako bi poduprlo brz prijelaz na rješenja s obnovljivim izvorima energije.

U supsaharskoj Africi solarni mlinovi mogli bi mljevenje zrna u brašno učiniti učinkovitijim, pristupačnijim i održivijim. Osim toga, širenje mini mreža za napajanje procesa nakon berbe može donijeti više koristi za gospodarstvo i okoliš, omogućujući zajednicama da očuvaju svoje proizvode na lokalnoj razini.

Decentralizirana rješenja za hlađenje koja se napajaju obnovljivom energijom mogla bi poboljšati pristup tržištu i smanjiti kvarenje kod malih poljoprivrednika i udaljenih zajednica. Prenamjenom postojeće infrastrukture u obnovljive izvore energije možemo smanjiti emisije stakleničkih plinova i učiniti hladne lance ekološki prihvatljivijima i pristupačnijima.

Svi gore navedeni primjeri pokazuju različite primjene distribuirane energije iz obnovljivih izvora, a svako rješenje doprinosi otpornijem, održivijem i klimatski prihvatljivijem prehrambenom sustavu. Širom primjenom tih inovacija možemo se suočiti s energetskim izazovima s kojima se suočavaju mali poljoprivrednici, prerađivači i potrošači uz istodobno smanjenje ugljičnog otiska.

* Koautorica članka je Aisha Mohammed Mussa, ministrica navodnjavanja i nizina Etiopije

© Project Syndicate 2023.