Početkom 2021. godine konsenzus prognoza rasta kineskog BDP-a ovoj godini među 25 velikih svjetskih banaka i drugih profesionalnih prognostičara iznosila je 8,3%.

S druge strane, cilj rasta kineske vlade bio je oko 6%, što je manje od najboljih nagađanja 24 od 25 institucionalnih prognostičara. Je li vlada znala nešto što je strancima promaklo? Je li planirala učiniti nešto što smatra poželjnim iako bi moglo ugroziti rast?

U novije vrijeme međunarodne banke revidirale su svoje cjelogodišnje projekcije rasta za Kinu jer se širenje gospodarstva usporilo. Rast u trećem tromjesečju iznosio je samo 4,9 posto na godišnjoj razini, u odnosu na 18,3 posto, odnosno 7,9 posto u prva dva tromjesečja.

Visok rast u prvom tromjesečju na godišnjoj razini velikim je dijelom posljedica negativnog rasta u prvom tromjesečju 2020. zbog zatvaranja uzrokovanih pandemijom. Nizak rast u trećem tromjesečju izaziva zabrinutost po pitanju izgleda za rast u četvrtom tromjesečju i sljedeće godine.

Dio smanjenja rasta proizlazi iz kineske politike nulte tolerancije prema Covidu19, čime se traže češća zatvaranja nego većini drugih zemalja. To ne samo da je smanjilo proizvodnju, već je i ozbiljno utjecalo na mnoga radna mjesta u uslužnom sektoru, baš kada je turizam počeo cvjetati. No pandemija nije jedini čimbenik usporavanja. Vladina zelena industrijska politika, stroža regulacija sektora nekretnina i crne liste internetskih platformi također su kolektivno ograničili rast.

Protumonopolske mjere

Nakon obećanja da će zaustaviti rast kineskih emisija ugljikovog dioksida prije 2030. i postići neto nulu do 2060., vlada je snažno i često naglo smanjila proizvodnju električne energije u elektranama na ugljen, ponekad za 20%. Nestanak struje poremetio je proizvodnju u pogođenim tvornicama.

Osim toga, politikom “tri crvene linije”, koja je pokrenuta u kolovozu 2020. i intenzivirana ove godine, utvrđuju se gornje granice omjera duga i imovine poduzetnika koji grade nekretnine, omjera duga i kapitala te omjera duga i gotovine. Budući da mnoge od tih tvrtki nisu mogle zadovoljiti jednu ili više crvenih linija, a banke i tržišta kapitala nerado osiguravaju novo financiranje, moraju prodavati imovinu, smanjivati poslovanje ili oboje.

Evergrande je možda najistaknutiji kineski graditelj nekretnina koji je naišao na financijske probleme, ali nije jedini. Štoviše, pad nekretnina lako se može preliti na industrije kao što su čelik, cement i namještaj te uređaji za dom.

Naposljetku, odluke nadležnih tijela o stavljanju na crnu listu poduzeća za internetsko obrazovanje, jačanju provedbe protumonopolskih mjera i donošenju ugrubo sročenog zakona o zaštiti podataka pomogle su prepoloviti cijene dionica mnogih uvrštenih poduzeća iz digitalnog gospodarstva u posljednjih 12 mjeseci.

A pad vrijednosti kapitala samo je vrh ledenog brijega jer su mnoge digitalne tvrtke i njihovi dobavljači morali smanjiti svoje ambicije i planove. Stotine pružatelja usluga online obrazovanja odlučilo se za zatvaranje i otpustilo svoje zaposlenike.

Ciljevi politika razumni su, ali način njihove provedbe pogoršava njihove ekonomske troškove. Strategija nulte stope bolesti Covid-19 bila je nedvojbeno razumna u fazi prije cjepiva pandemije i pomogla je Kini ostvariti pozitivnu stopu gospodarskog rasta prošle godine.

No kako se nove varijante nastavljaju pojavljivati, sve će zemlje na kraju morati naučiti živjeti s koronavirusom. Srećom, troškovima toga može se sve bolje upravljati usporedno s rastom stopa cijepljenja i prirodnog imuniteta.

Rizik od naglih promjena

Što se tiče zelene industrijske politike, proizvodnja energije je sektor s najviše ugljika u Kini, koji čini oko 40% emisija temeljenih na potrošnji energije u zemlji.

Dakle, smanjenje oslanjanja na električnu energiju na ugljen daje vrijedan doprinos nacionalnim i globalnim naporima za smanjenje emisija. Ali postoje različiti načini upravljanja promjenom.

Kinesko vlastito iskustvo s gospodarskim reformama sugerira da korištenje cjenovnih signala i tržišnih sila nastoji smanjiti troškove strukturnih promjena.

Konkretno, podizanje kineske cijene ugljika na dovoljno visoku razinu i najava predvidljivog kretanja cijena s dovoljno velikim prijelaznim razdobljem mogli bi proizvođačima električne energije i korisnicima omogućiti bolju prilagodbu i navikavanje, čime bi im se pomoglo u postizanju iste količine smanjenja emisija s mnogo manje izgubljenog rasta BDP-a.

Isto tako, iako je moderiranje špekulativnog povećanja cijena nekretnina poželjan cilj, ograničavanje razvoja nekretnina ne mora nužno pomoći u njegovom postizanju. S obzirom na to da otprilike 30% kineskog gospodarstva raste ili pada u sektoru nekretnina i građevinarstva, alternativni put mogao bi ublažiti poteškoće prilagodbe.

Primjerice, promicanje povoljnijeg stanovanja za obitelji s niskim prihodima i migrante iz ruralnih područja moglo bi stvoriti kompenzaciju potražnje za namještajem, aparatima, čelikom i cementom.

Ograničavanje programa učenja nakon škole može djeci osloboditi vrijeme za sudjelovanje u aktivnostima koje potiču kreativnost i sportske vještine te ublažiti financijsko opterećenje obitelji koje su prethodno osjećale pritisak da kupuju sadržaje internetskog obrazovanja za svoju djecu. Dakle, postoji hvalevrijedno društveno obrazloženje za novu regulativu.

Međutim, relativno iznenadnom provedbom ne samo da se smanjuje dobit, cijene dionica i zaposlenost internetskih obrazovnih poduzeća, već se ističe i rizik od naglih promjena politika drugim sektorima, što utječe na šire raspoloženje ulagača.

Kina može vratiti povjerenje investitora i vratiti se svojoj potencijalnoj stopi rasta. Da bi se to ostvarilo, zemlja će imati koristi od reformi koje utječu na način na koji se o novim propisima i mjerama kontrole pandemije raspravlja, kako ih se temeljito ispituje i provodi.

© Project Syndicate 2021.