Mi smo ovdje članovi Vlade, a ne sindikata!", odrezao je frustrirano Andrej Plenković na prvoj sjednici kabineta nakon ljetne stanke.

Naravno, ribanje je išlo na adresu ministra Kujundžića i Divjak jer su otvoreno podržali sindikate koji traže veće plaće u zdravstvu i školstvu. I dok je Plenković frustriran jer mu Vladu non-stop tresu afere, unutar stranke traje obračun s tvrdolinijašima u očekivanju izbora (predsjedničkim ove, stranačkim i parlamentarnim iduće godine), baražnu vatru zahtjeva za većim plaćama može zahvaliti jedino – sebi. 

Četvrti krug porezne reforme s kojim će se Plenković pohvaliti da je težak 3,75 milijardi kuna, zbog vlastite taštine polako, ali sigurno pretvara mu se u veličanstveni pucanj u vlastito koljeno. Premda je svakom razumnom jasno da rošade unutar fiskalne politike mogu biti tek dio slagalice puno šire ekonomske politike, u mandatu ove Vlade sve reforme svele su se na prčkanje po poreznom sustavu. A onda kada sam premijer tvrdoglavo ostane pri smanjenju opće stope PDV sa 25 na 24 posto, unatoč zazivima stručnjaka, pa i zelenom svjetlu koalicijskih partnera, da potez ne donosi ništa osim što iz proračuna izbija milijarde kuna, kako to nazvati? 

Kalkulirao, kalkulirao…
Plenković je kalkulirao i kalkulirao pa iskalkulirao. Možda da mu se ne prigovori kako se ne drži HDZ-ovog slogana iz spota "Vjerodostojno" (eto ti vraga, snimanog u odvjetničkom uredu Šavorić poznatog iz afere Borg) zubima se zadržao za taj jedan postotni bod i zadao ga ministru financija Zdravku Mariću kao "conditio sine qua non". Potom je uslijedila drugačija vrsta baražne vatre, lobiranje sa svih strana. Među najglasnijima bili su ugostitelji koji su kumili da će ih loša sezona otjerati u propast, a da bi s manjim PDV-om, jasno, samo je pitanje dana, podigli plaće i investirali milijarde.

  To je dijelom podržala znanstvena zajednica, ili znanstvena prostitucija kako je ljutito ustvrdio član radne skupine za poreznu reformu Željko Lovrinčević u Večernjem listu. Napokon, uza sve se digla graja o lošoj sezoni (koja se pokazuje potpuno promašenom) pa je Vlada podlegla pritisku i najavila rezanje PDV-a sa 25 na 13 posto ugostiteljima za pripremu i usluživanje hrane.  Kad su plaće u pitanju, i tu Plenković plaća cijenu svog kalkuliranja. Od diranja poreza na dohodak nema ništa, niti od ukidanja najviše stope od 36 posto (koje bi značilo dizanje najviših plaća za, u pravilu, najobrazovaniju radnu snagu) niti od dizanja neoporezivog odbitka. 

Žetončići u Saboru
Oba su posljedica političkog kalkuliranja. Porez na dohodak primitak je lokalnih jedinica pa bi veće plaće za radnike značile rezanje prihoda lokalnim moćnicima, najviše Milanu Bandiću u Gradu Zagrebu. A kako Miki ima u Saboru svoje "žetončiće" kojima drži glasove Vladi, jasno je zašto je Plenković izabrao Bandića umjesto radnika. U vrlo prozirnoj maniri to je loše zamaskirano rasterećenjem plaća mladih do 30 godina, siguran potez koji neće ugroziti potporu u Saboru, ali ni donijeti bogznašto veće plaće mladima, osim izgovora poslodavcima da se bace u kreativne računice na plaćama.

Četvrti krug porezne reforme širom je otvorio vrata poslodavcima za kreacije dajući im veću lepezu neoporezivih primitaka (koje na papiru zvuče zgodno, a u praksi kompliciraju sustav i pozivaju na izbjegavanje plaćanja doprinosa i dodatno urušavanje zdravstvenog i mirovinskog sustava).

Kad sindikati uzmu u obzir prelijevanje milijardi u džepove maloprodajnih lanaca (najveći dio smanjenja PDV-a ide njima), stotine milijuna hotelijerima čije si usluge može priuštiti uski sloj gostiju među kojima su glavnina stranci, političko podilaženje za nekoliko ruku u Saboru nauštrb radnika, i priliku poslodavcima za poreznu evaziju pod pokroviteljstvom države, treba li čuditi baražna vatra zahtjeva za većim plaćama? Plenković je kalkulirao i kalkulirao pa naposljetku iskalkulirao. Samo mu se računica pokazala promašenom, a četvrti krug porezne reforme pretvorio u pucanj u vlastito koljeno. A to može zahvaliti samo sebi.