Jedan od najprofitabilnijih globalnih zločinačkih poslova je onaj kojeg možda ne biste očekivali. Radi se o kaznenim djelima kao što su ilegalni ribolov i sječa šuma, trgovina otpadom i trgovina divljim životinjama. A financijski sektor ubire ogromne nagrade od tih napada na okoliš o kojem ovisimo.

Teško je precijeniti štetu koju uzrokuju kaznena djela protiv okoliša. Uništavanjem ekosustava i iscrpljivanjem prirodnih dobara takvi zločini uništavaju egzistenciju, potkopavaju vladajuće institucije i ometaju našu sposobnost rješavanja problema klimatskih promjena.

Kako se ističe u novom izvješću Finance for Biodiversity (F4B), takvi zločini svake godine generiraju do 280 milijardi dolara, smanjujući porezne prihode za oko 30 milijardi dolara godišnje, a najviše gube siromašnije, ekološki bogate zemlje.

Financijske institucije podupiru tu inicijativu – često nesvjesno – ulaganjem u poduzeća koja imaju koristi od takvih kaznenih djela. Kroz dobit ostvarenu tim ulaganjima, te institucije učinkovito peru prihode od kaznenih djela protiv okoliša.

Pravila o sprečavanju pranja novca trebala bi spriječiti pretvaranje prihoda od nezakonitih aktivnosti u čisti novac. Primjerice, pooštrena pravila i pojačana provedba posljednjih godina otežali su financiranje terorizma.

Međutim, neodgovarajuće informacije i manjak tehnologije koče takve napore, a regulatori nailaze na poteškoće u držanju koraka sa sve sofisticiranijim pristupima zataškavanju izvora sredstava.

Kada je riječ o kaznenim djelima protiv okoliša, primjena pravila o sprečavanju pranja novca posebno je slaba.

Radna skupina za financijsko djelovanje – međuvladina stručna skupina zadužena za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma – zasluženo dobiva veću pozornost na tom području.

Međutim, značajno djelovanje ostalo je uglavnom ograničeno na ilegalnu trgovinu divljim životinjama – zločinački pothvat koji je, unatoč utjecaju na tisuće vrsta divljih životinja i milijune ljudi, samo mali dio problema.

Prijetnja novčanom kaznom
Međutim, čak i da se postojeća pravila o sprečavanju pranja novca primjenjuju na više kaznenih djela protiv okoliša, to ne bi bilo dovoljno. Kao što pokazuje izvješće F4B-a, povrat ulaganja koji proizlazi iz kaznenih djela protiv okoliša također bi morao podlijegati pravilima o sprečavanju pranja novca.

Financijske institucije, uključujući mirovinske fondove, ne pružaju samo kanale kojima počinitelji kaznenih djela protiv okoliša peru dobit; također ulažu u sektore koji ovise o prirodi, kao što su hrana, drvni proizvodi i infrastruktura, čiji se profitabilnost može povećati kaznenim djelima protiv okoliša.

Primjerice, nezakonita sječa može učiniti više zemljišta dostupnim za poljoprivrednu proizvodnju, čime se smanjuju troškovi, povećava proizvodnja i poboljšava kvaliteta. Rezultat je veća dobit poduzeća – i veći povrat za njihove ulagače.

Iako ulaganja tehnički mogu biti zakonita, povrati djelomično proizlaze iz kriminalnih aktivnosti, što predstavlja protupravnu imovinsku korist koja se mora regulirati u skladu s tim.

Financijske institucije teoretski već imaju poticaj da ne podupiru poduzeća koja imaju koristi od kaznenih djela protiv okoliša: takve tvrtke suočavaju se s prijetnjom novčanih kazni ili čak prisilnom obustavom nekih aktivnosti, što ih čini rizičnijom okladom za ulagače.

Međutim, rizici su premali da bi učinkovito odvratili ulagače; u većini slučajeva zakoni o okolišu slabo se provode, a tamo gdje se i izriču novčane kazne, obično su male.

Ali ako kreditni rizici ne odvrate investitore, rastući reputacijski rizici bi to mogli. Budući da sve sofisticiranija javna kampanja temeljena na podacima povezuje točke između ulaganja i određenih kaznenih djela protiv okoliša, financijske institucije postat će sve osjetljivije na negodovanje javnosti zbog svojih destruktivnih ulaganja.

Od pomoći je što novi obvezni zahtjevi u pogledu okolišne dubinske analize poduzeća, većinom neposredno po krčenju šuma, uskoro stupaju na snagu u ključnim jurisdikcijama, uključujući Europsku uniju i Veliku Britaniju.

U Brazilu, gdje raširena kaznena djela protiv okoliša imaju ozbiljne globalne posljedice, središnja banka već uključuje socijalne, okolišne i klimatske čimbenike u financijsku regulativu.

Uspjeh klimatskih sporova
Kako se razotkrivanje povećava, tako će se povećavati i sudski sporovi od javnog interesa za kaznena djela protiv okoliša. Već sada, klimatski sporovi počinju imati određeni uspjeh, nadovezujući se na dugu povijest pravnih postupaka protiv poduzeća zbog sudjelovanja u nezakonitim aktivnostima unutar svojih vrijednosnih lanaca.

Međutim, ništa od toga ne negira potrebu za snažnijim djelovanjem vlada, počevši od šire primjene i strože provedbe pravila o sprečavanju pranja novca.

Nažalost, i dalje postoje velike prepreke napretku, među kojima je i izazov razlučivanja protupravnih financijskih tokova povezanih s kaznenim djelima protiv okoliša, osobito kada su povezani s neokaljanim financijskim tokovima.

Nadalje, provedba ovisi o nacionalnim regulatornim tijelima koja imaju vrlo različite resurse i sposobnosti. Regulatori se često suočavaju s pritiskom da izbjegnu nametanje tereta koji bi njihove jurisdikcije mogao učiniti manje privlačnima financijskim institucijama ili imati kratkoročne razvojne posljedice za egzistenciju i zajednice.

Kolektivno djelovanje moglo bi pomoći u prevladavanju tih prepreka, ali se uvijek odvija sporo i donosi konzervativne ishode. Zato F4B preporučuje razvoj ciljanih mehanizama, izvlačeći pouke iz onih koji su uspostavljeni kako bi oslobodili lance opskrbe od zala poput ropstva i korupcije.

Primjerice, Kimberley Proces – međunarodna inicijativa s više dionika koja je povećala transparentnost u industriji dijamanata – pomogla je u smanjenju trgovine takozvanim krvavim dijamantima.

© Project Syndicate, 2022.