Sada kada je završena petogodišnja izborna borba za mjesta u Europskom parlamentu, europski političari moraju se brzo prebaciti s međusobnog nadmetanja na pomaganje Europi da se nadmeće na globalnoj razini.

Iako Europa očajnički treba ojačati svoju kolektivnu industrijsku moć, unutarnje podjele i suparništva već joj dugo predstavljaju prepreku. Sada novouređeni međudržavni popis prioriteta to potvrđuje kao ključno pitanje za Europsku uniju u godinama koje slijede.

Iako su predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen šefovi država predložili za još jedan mandat (uz odobrenje novoizabranog parlamenta), njezini su rezultati u području industrijske politike nepoticajni. Kako bi ojačala industrijsku konkurentnost Europe u okviru obnovljenog mandata, morat će apelirati izvan državnih i političkih granica.

Kako stvari stoje, velikim industrijama koje su ključne za zelenu tranziciju dominira Kina, koja je povećala izvoz električnih vozila za 70 posto od 2022. godine i sada proizvodi 86 posto svih solarnih fotonaponskih sustava.

Ali pravila igre brzo se mijenjaju. Američki predsjednik Joe Biden nedavno je uveo 100 postotne carine na kineska električna vozila, a njegovim će povijesnim Zakonom o smanjenju inflacije biti izdvojeno do bilijun dolara ulaganja u domaću proizvodnju čiste energije do 2032. godine.

Naviše strateškog smisla
U međuvremenu, reakcija EU-a bila je spora i plašljiva. Akt o industriji s nultom neto stopom emisija bio je dobar prvi korak, ali s obzirom na to da nema ambicije i resurse poput svojih ekvivalenata u SAD-u i Kini, EU je izložen riziku zaostajanja u ključnim sektorima. Nove carine na kineska električna vozila bile su jedina stvarna opcija EU-a u trenutačnoj geopolitičkoj klimi. Ali jedinstvene zaštitne mjere poput tih neće biti dovoljne da osiguraju dugoročnu konkurentnost.

Temeljni dio problema je u tome što Europa ima dvije brzine. Iako njezine gospodarske sile istodobno podupiru svoje tradicionalne industrijske baze i ulažu u nove čiste industrije, gospodarski potencijal slabijih regija i dalje je uglavnom neiskorišten. To se odnosi na cijele zemlje i regije unutar država članica.

Ta geografska raspodjela industrija ne temelji se na gospodarskom potencijalu, već na fiskalnoj moći država članica. U razdoblju od ožujka 2022. do lipnja 2023. na Njemačku i Francusku otpadale su nevjerojatne tri četvrtine državnih potpora dodijeljenih u EU-u, dok su mnoge druge zemlje imale poteškoća s pružanjem bilo kakvih potpora industriji. Kao posljedica toga, tvrtke se koncentriraju u područjima koja već dobro stoje, a ne u onima koja imaju najviše strateškog smisla.

To rezultira velikom neučinkovitošću. Uzmite u obzir, primjerice, da 60 posto europske opskrbe solarnom energijom dolazi iz manje sunčanih sjevernih zemalja, pri čemu je najveći fotonaponski kapacitet u Njemačkoj.

Uspostava zelenih proizvodnih pogona u područjima s najvećim gospodarskim potencijalom ne bi samo potaknula ukupnu konkurentnost Europe, time bi se također došlo do radnih mjesta i ulaganja regijama kojima je prijeko potrebna gospodarska revitalizacija.

Primjerice, u slučaju europskog čelika, energetski najintenzivniji dijelovi regionalnog lanca vrijednosti mogli bi se premjestiti na mjesta s najjeftinijom energijom, čime bi se smanjile cijene. Europska industrija čelika i sve industrije prema kraju proizvodnog lanca u odnosu na nju postale bi troškovno konkurentnije, a gospodarski slabije regije i one koje stagniraju imale bi koristi od modernizacije, otvaranja radnih mjesta i novih ulaganja.

Koordiniranim pristupom utvrđivanju i iskorištavanju regionalnih prednosti u kapacitetima za obnovljivu energiju, dostupnošću i vještinama radne snage te drugim čimbenicima troškova, sektori ključni za tranziciju mogli bi postati konkurentniji.

Neučinkovita potrošnja
Nadalje, neke od jedinstvenih prednosti regija unutar EU-a i dalje su nedovoljno iskorištene. Uspjeh “doline toplinskih pumpi” u Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj dobar je primjer onoga što regionalna inovacijska i proizvodna središta mogu postići. Međutim, da bi iskoristili tu priliku, političari i tvorci politika moraju uvidjeti vrijednost jedinstvenog europskog pristupa.

S obzirom na razmjere američke i kineske industrije, nijedna pojedinačna država članica ne može se nadati da će uspjeti sama u današnjem međunarodnom industrijskom okruženju koje se brzo mijenja. Iako se očekuje da će zelene industrije dominirati tržištima u budućnosti, velik dio potrebne tehnologije još ne dopušta ulagačima da posluju na razini točke pokrića. Otprilike 60 posto ulaganja potrebnih za postizanje ugljične neutralnosti EU-a do 2050. nema kratkoročni poslovni plan.

Bit će potrebna državna potpora kako bi se popunila ta praznina sve dok te tehnologije ne budu dovoljno zrele da se same natječu. Države se također moraju pobrinuti da europska poduzeća mogu iskoristiti odgovarajuću infrastrukturu i kvalificiranu radnu snagu.

Uspjeh Mehanizma za oporavak i otpornost nakon pandemije vrijednog 723 milijarde eura pokazuje da EU može pružiti takvu ciljanu financijsku pomoć. Financijska sredstva na razini EU-a namijenjena potpori industrijama u strateški odabranim regijama mogu pomoći tim gospodarstvima da u konačnici napreduju bez državnih potpora. Ako subvencije postanu “ovisne o napretku” (prema različitim društvenim i ekološkim mjerilima), neučinkovita potrošnja može se svesti na najmanju moguću mjeru, a poboljšana konkurentnost može se gotovo zajamčiti.

Zapravo, ciljana potpora koja ovisi o napretku za mjesta s velikim potencijalom može biti temelj jedinstvene industrijske politike na razini EU-a. Paneuropskom strategijom može se poboljšati gospodarska kohezija, dovesti do novih radnih mjesta “spremnih za budućnost” u zapostavljenim regijama i prekinuti ovisnosti o neučinkovitim obrascima. Nadalje, sadašnji industrijski centri također bi imali koristi od tog pristupa jer bi se premještanjem određene proizvodnje u troškovno učinkovite regije smanjili vlastiti ulazni troškovi.

S promjenom načina razmišljanja kojom se izdvajaju unutarnja suparništva i usredotočuje se na iskorištavanje neiskorištenog potencijala Europe, tvorci politika EU-a mogu europskoj industriji pružiti ono što joj je potrebno za pokretanje kontinenta prema prosperitetnoj i održivoj budućnosti.

© Project Syndicate 2024.