Sukob u Ukrajini brutalno se odugovlači, ali nije prerano za početak planiranja poslijeratnog oporavka zemlje. To je važno ne samo zato što za planiranje treba vremena, već i zato što ukazuje na to kakav će mir biti potreban kako bi se Ukrajini omogućio put prosperiteta.

Neki misle da Rusija nikada neće prihvatiti rješenje u kojem je Ukrajina bilo što drugo osim tampon države. Međutim, takav bi ishod podrazumijevao ogromne gospodarske troškove koji bi Ukrajinu osudili na budućnost bijede. Uostalom, tampon država je upravo ono što je Ukrajina bila nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, a rezultati su bili katastrofalni, što je pokrenulo i Narančastu revoluciju 2004. i revoluciju na Majdanu desetljeće kasnije.

Statistika je prilično zapanjujuća. Prema Svjetskoj banci, prihodi Ukrajine po stanovniku smanjili su se za polovicu između 1990. i 1998., što je treće po redu smanjenje (nakon smanjenja prihoda Tadžikistana i Moldavije) među bivšim komunističkim državama istočne Europe i srednje Azije. Štoviše, Ukrajina je doživjela najsporiji oporavak od svih država koje su ranije činile sovjetski blok.

Godine 1990. ukrajinski prihod po stanovniku bio je 28% veći od poljskog i 42% veći od rumunjskog. Do 2003. godine, uoči Narančaste revolucije, bio je 25 posto niži od rumunjskog i 54 posto niži od poljskog. Godine 2013., prije revolucije na Majdanu i pripajanja Krima Rusiji, bio je 46% ispod rumunjskog i 56% ispod poljskog. Do 2019., posljednje pune godine prije izbijanja pandemije bolesti Covid-19, razlika u prihodima Ukrajine po stanovniku u odnosu na Poljsku i Rumunjsku povećala se na 58%.

Loši rezultati Ukrajine posljedica su dvaju čimbenika: nedovoljne integracije sa Zapadom i sukoba s Rusijom nakon 2014., koji je i sam djelomično uzrokovan željom Ukrajine da se približi Zapadu.

Tradicija napredne proizvodnje

Duboke ekonomske veze Ukrajine s Rusijom datiraju iz sovjetskih vremena. Najsofisticiraniji izvoz te zemlje – uključujući električne transformatore, vakuumske pumpe, željeznička vozila i vozila – bio je povezan s ruskim lancima vrijednosti, dok je njen izvoz na Zapad bio koncentriran u manje složenim proizvodima kao što su poljoprivredna roba, odjeća i električna žica. Kada se Rusija oporavila nakon 2004. na temelju izvoza nafte i plina, njena je proizvodna industrija zaostala, što na neki način objašnjava loše rezultate Ukrajine.

Nakon ruske invazije na Krim 2014. i rata koji je uslijedio u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas, ukrajinski izvoz u Rusiju propao je. Ukrajina nije mogla prodati tu naprednu industrijsku robu negdje drugdje, jer ti proizvodi moraju biti prilagođeni kupcu, što zahtijeva dugoročne ugovore, prijenos tehnologije i stabilne vrijednosne lance koji se oslanjaju na dubok i trajan okvir integracije, poput onog koji pruža Europska unija.

Kao posljedica toga, iako je uvoz u Europsku uniju istih vrsta proizvoda koje je Ukrajina prodavala Rusiji procvao u tom razdoblju, Ukrajina nije mogla sudjelovati u tom rastu. Naime, njemački uvoz iz Ukrajine u 2019. bio je jedva iznad razine iz 2011., dok je njen uvoz iz Rumunjske, Poljske i drugdje u Europskoj uniji rastao.

To nije bilo zato što je Ukrajina imala manje proizvodnih kompetencija i stručnosti od Poljske i Rumunjske. Upravo suprotno: imala je mnogo dublju tradiciju napredne proizvodnje od bilo koje od tih zemalja. Rad Franka Neffkea iz Znanstveno složenih sustava u Beču i Mattea Hartoga i Yang Lija s harvardskog Laboratorija za rast pokazuje da se težište ukrajinskog gospodarstva preselilo na istok između 1990. i 2003. godine i od tada se kreće prema zapadu.

Međutim, gospodarski pomak Ukrajine prema zapadu bio je vrlo spor zbog niskih razina izravnih stranih ulaganja, posebno iz EU. Dok je zaposlenost u stranim poduzećima u 2019. činila 6,9% odnosno 9,3% ukupne zaposlenosti u Poljskoj i Rumunjskoj, ona je iznosila samo 1,9% od ukupnog broja zaposlenih u Ukrajini.

Ta loša uspješnost izravnih stranih ulaganja odražavala je nepostojanje dviju stvari: sigurnosnog kišobrana za zaštitu ulaganja u Ukrajini od ruske agresije nakon 2014.; i sporazume o dubokoj integraciji s EU ključne za trgovinu temeljenu na vrijednosnim lancima.

Obećanje Europske unije

Čini se da je drugi od tih preduvjeta moguć s obzirom na nedavne odluke Europske unije da Ukrajini dodijeli status kandidata, nakon posjeta Kijevu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, njemačkog kancelara Olafa Scholza i talijanskog premijera Marija Draghija 16. lipnja. No, bez sigurnosnih jamstava teško je zamisliti da će Ukrajina doživjeti takvu ekonomsku transformaciju kakvu smo vidjeli drugdje u istočnoj Europi. Tvrtke se neće htjeti oslanjati na vrijednosne lance za koje postoji visok rizik da ih Rusija uništi.

Navodni vanjskopolitički realisti poput Johna Mearsheimera za rat u Ukrajini okrivljuju proširenje NATO-a na istoku. Ako ništa drugo, istina je upravo suprotna: Ukrajina je napadnuta jer nije bila dio obrambenog vojnog saveza. Potrebna su sigurnosna jamstva kako bi se stvorilo sudjelovanje u lancima vrijednosti koji bi Ukrajinu mogli učiniti prosperitetnijom, Europu učinkovitijom, a svijet bolje hranjenim.

© Project Syndicate, 2022.