Čini se da su zadovoljno predenje svjetskog gospodarstva i nedavna euforija na burzi u suprotnosti s našim fragmentiranim svijetom koji je razorila kriza. Naizgled nerješivi sukobi u Gazi i Ukrajini doveli su do dubokih podjela na međunarodnoj razini i unutar bogatih, industrijaliziranih zemalja. U nemogućnosti da se dogovore o tome što im je u nacionalnom interesu, demokracije nastoje formulirati koherentnu vanjsku politiku. Ukratko, sve vrvi političkim krizama, osim u ekonomskim podacima.

Što nam govori ova neusklađenost? Čine li nas temeljni izvori gospodarskog rasta sigurnijima unatoč svemu ili bismo se trebali više zabrinuti zbog onoga što tek dolazi? Argumenti u korist pesimizma doimaju se snažnima. Nakon negativnog šoka ponude koji je izazvala pandemija bolesti Covid-19, a zatim i ruskog rata u Ukrajini, ljudi su izgubili nadu da bi sama ekonomija mogla riješiti njihove probleme. Kako se ratovi šire i napetosti rastu, raste i rizik od novih negativnih šokova ponude. Više nitko ne gaji iluzije da je gospodarstvo imuno na politiku.

Kriza pogoni sve

Iako je Švicarska nekoć služila kao učinkovit posrednik u međunarodnim sukobima, njezini nedavni napori bili su uzaludni. Mirovna konferencija u Bürgenstocku u lipnju nastojala je proizvesti nacrt za postizanje mira u Ukrajini, ali ni Rusija ni Kina nisu se pojavile, a tržišne sile u nastajanju poput Indije, Brazila, Saudijske Arabije, Tajlanda i Indonezije odbile su potpisati završno priopćenje.

U međuvremenu, dolazi i do pogoršanja u upravljanju globalnim gospodarstvom. Svjetska trgovinska organizacija na samrti je, a institucije iz Bretton Woodsa (Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond), koje trenutačno slave 80. rođendan, pokazuju znakove starenja. Čak i kineska alternativna verzija globalizacije, inicijativa Pojas i put, posustaje pod teretom duga.

Ovi i drugi događaji objašnjavaju popularnost izraza “polikriza”. Skovao ga je 1990-ih francuski filozof Edgar Morin, preuzeo predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker 2010-ih, a zatim ga je povjesničar Adam Tooze tijekom pandemije pretvorio u viralni meme.

Morin se osvrnuo na tvrdnju Francisa Fukuyame da povijesni razvoj teži prema liberalnoj demokraciji i tržišnom kapitalizmu. Osvrćući se na godine neposredno nakon Hladnog rata, Morin se zabrinuo da svako područje ljudskog postojanja progoni kriza – od gospodarstva, društva i tradicionalnog kućanstva do vrijednosti, mladih, znanosti i prava. Svijet je stvorio opasne povratne sprege koje su prijetile da će nadjačati propise, povećavajući smrtne opasnosti od razaranja okoliša i nuklearnog sukoba.

“Kriza” je izvedena iz grčke riječi za izbor (krinō): klasično se koristila za opisivanje prekretnice, često u bolesti, kada pacijent krene ususret smrti ili, alternativno, oporavku. A “poli” dolazi od polis, što u širem smislu znači “država ili društvo, osobito kada ga karakterizira osjećaj zajednice”. Množina je polloi, a možda bismo trebali govoriti o “krizama društava”. Raspadaju se naša društva, naše zajednice.

Razmišljajući o putanji pojma kriza, veliki teoretičar povijesti i povijesnih pojmova Reinhart Koselleck primijetio je: “Takva sklonost prema nepreciznosti i neodređenosti, međutim, može se promatrati kao simptom povijesne krize koja se još ne može u potpunosti procijeniti.”

Srednjovjekovna globalizacija

Ali kriza i polikriza, naravno, nisu novost. Oba su koncepta dio ljudske povijesti, a time i ljudske psihe. Duboki šok izazvan epizodama gladi, bolesti i rata – predmodernim jahačima apokalipse – ostavlja dojam da su svi izazovi povezani. Kao što Klaudije kaže u Shakespeareovom Hamletu: “Kada jadi dođu, ne dolaze kao pojedinačne uhode, već u bataljunima.”

Pad Rimskog carstva nastupio je uslijed njegove prekomjerne ekspanzije, neuspjeha u opskrbi velikih gradova, eskalacije nejednakosti, gladi i napadima izvana; zasigurno je bilo pogođeno polikrizom. Slično tome, 1340-ih, nakon stečaja država (prije svega engleske monarhije) i stečaja velikih financijskih kuća u Firenci, bilo je još rata, što je pomoglo u širenju Crne smrti diljem Europe. Tako je kasnosrednjovjekovna verzija globalizacije divljački prekinuta.

Neobičnost sadašnjeg trenutka je u tome što se pred tolikom negativom čini da su rješenja i bliža i dalekosežnija nego u bilo kojem trenutku u prošlosti. Tempo tehničkih inovacija, često kao odgovor na krize, ubrzava se i postoji opravdan optimizam u pogledu sposobnosti umjetne inteligencije da ostvari velika poboljšanja u medicini (novi lijekovi, nove tehnike) i obrazovanju (nove metode učenja), kao i da stvori alternative energiji ugljika ili raširenoj upotrebi pesticida.

Možda bismo onda trebali biti optimistični, usredotočujući se više na “poli” nego na “krizu”. Sam prefiks “poli” postao je vodeći meme 2020-ih s novim interesom za još jedan stari fenomen: poliamoriju. Psihoterapeutkinja Jessica Fern koja prakticira poliamoriju pionirka je pojmova kao što su Polysecure (Polisigurnost) i Polywise (Polimudrost), ponavljajući Morinovu paralelu između pojedinačnih kriza malih razmjera i svjetskih događaja. Doista, pojmovi koji se koriste za osobni život postaju primjenjivi na šire političke trendove. Primjerice, Kina i SAD krenule su u “svjesno razdvajanje”, što je također način na koji je Gwyneth Paltrow opisala svoj prekid s Chrisom Martinom.

Svijet bi mogao biti sigurniji nego što mislimo. Iako se suočavamo s polinegativnim šokovima ponude, oni će generirati nove inovacije koje bi mogle dovesti do većeg, a ne manjeg prosperiteta i sigurnosti.

* autor je profesor povijesti i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Princeton, a najnovija mu je knjiga Seven Crashes: The Economic Crises That Shaped Globalization (Sedam burzovnih slomova: ekonomske krize koje su oblikovale globalizaciju)