Najveći izazov za turizam na području čitave Jadransko-jonske makroregije je nedostatak radne snage uz veliku fluktuaciju, neadekvatnost radne snage, zastarjeli programi svih razina po kojima se trenutno obrazuju radnici turističkog sektora u strukovnim i školama za cjeloživotno učenje, kao i u visokoobrazovnim institucijama.

Nedostaci su i loša ili nedostatna zakonska regulacija sektora, ali i nedostatna kontrola provedbe i primjene zakonskih propisa u praksi, posebice u dijelu koji se odnosi na zakone o radu. Zaključak je to sastanka Strategije za jadransko-jonsku regiju održanog ovih dana u Sarajevu, uoči još jedne sezone koju će mnogi morati odraditi bez potrebnog osoblja.

Jedan rinta za dvoje-troje
Ono što se ponekad zaboravlja, a rečeno je na ovom skupu, jest da je turizam radno intenzivna djelatnost koja izuzetno troši i vrlo često dovodi do izgaranja na radnom mjestu. Da ponekad ni plaća od 2000 eura neto nije dovoljna da se mladi zadrže u turističkom sektoru govorio je na događanju mladi chef iz Bosne i Hercegovine, Karlo Kovačević, s iskustvom rada u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Zbog svih navedenih problema pojačavaju se zahtjevi poslodavaca u turizmu i pritisci na zaposlenike. Zato jedna osoba, istaknuo je Kovačević, vrlo često radi poslove za dvije do tri osobe i dolazi do dugotrajnog preopterećenja koje najčešće rezultira potpunim izlaskom iz sektora. Neki njegovi mladi kolege kuhari, svjedoči Kovačević, izašli su iz ugostiteljstva i završili su u IT sektoru.

U razgovoru s jednom djelatnicom velikog hotela u Dalmaciji ovih dana saznajemo da se više ne zna ni radno vrijeme ni što će tko sutra raditi. Hotel je otvorio ranije nego prijašnjih godina, gostiju ima, ali još nema sezonaca, i lokalci doslovce rade sve, svaki dan dvokratno, jedan dan si u sobama, drugi dan poslužuješ doručak, pa večeru za grupu, pa ujutro u 6 ustajanje i sve iznova.

Nema privatnog života, nema planova. Poslodavac se nije na vrijeme snašao, ili štedi novac za skupu uvoznu radnu snagu, ali usput gubi radnike, koji izgore i pobjegnu. Mladi traže nešto novo, stariji odu na bolovanje, oni koji ostaju tek nadrapaju.

Mladi problem nezaposlenosti privremeno rješavaju sezonskim radom u turizmu i upravo im je posao u turizmu obično prvi posao. Iako se turizam pokazuje kao najotvoreniji sektor vezano za mogućnost i brzinu napredovanja, mladi se često osjećaju iscrpljeni radom, nesigurnim i raznolikim uvjetima rada, neadekvatnim kompenzacijama i vrlo brzo trajno napuštaju sektor, istaknuto je na ovom skupu.

Mnogi se usto osjećaju izigrano jer po zakonima strogo rade samo najveće kompanije, uz dodatnu regulaciju kolektivnim ugovorima i vlastitim pravilnicima, privlačnim kompenzacijskim paketima i vlastitim internim akademijama.

Lani 16.836 dozvola
No kako je u Sarajevu napomenula Josipa Jutt Ferlan, generalna direktorica klastera u Hilton hotelima u Zagrebu i direktorica Društva Zagreb City Hotelsa, te kompanije čine samo 15 posto ukupne smještajno-ugostiteljske ponude u Hrvatskoj. Veliku većinu čine mali poduzetnici – u Hrvatskoj ima više od 70.000 registriranih obrta za ugostiteljsku djelatnost.

U Hrvatskoj u turističkom sektoru, prema procjenama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, nedostaje oko deset tisuća radnika i više se ne može računati na popunjavanje kapaciteta iz bazena radne snage zemalja okruženja. Stoga se sve više okreće uvozu radne snage s azijskih tržišta poput Filipina, Nepala i Indije. U Bosni i Hercegovini fali osam tisuća radnika.

Prošle godine u Hrvatskoj je izdano 16.836 dozvola za sezonske radnike, od čega najviše za radnike iz Srbije, Bosne i Hercegovine te Makedonije, a slijede Nepal (1061) i Filipini (507).

Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma Hrvatske podsjeća da je lani nedostajalo 15-20 tisuća sezonskih radnika te da će se taj broj vjerojatno povećavati u sezoni koja će prema najavama biti jača od lanjske, do 30 tisuća. Kad bi samo svakom od ovih obrta nedostajao samo jedan radnik, to bi već bilo 70.000 radnika.

U Sindikatu napominju da nije problem samo u tom broju, nego je problem što među radnicima iz trećih zemalja nema stručne radne snage koja je potrebna našem turizmu.

Motivirati radnike financijskim benefitima sve je veći izazov u vremenima poskupljenja koja su pogodila poslodavce, a na drugoj strani su radnici, koji s plaćama u Hrvatskoj jedva prežive mjesec. Poslodavci očekuju profit, radnici veće plaće, sezonci adekvatne uvjete rada, dobar smještaj, plaćen put. A gosti… oni očekuju najbolju uslugu, naravno uz osmijeh.