Bez obzira na to tko će pobijediti na američkim predsjedničkim izborima u studenom, potpredsjednica Kamala Harris ili bivši predsjednik Donald Trump, nema sumnje da će ishod imati dubok utjecaj na političku klimu u zemlji. Međutim, posljedice za gospodarstvo manje su jasne zbog Trumpovog nedostatka interesa za politiku i napora kampanje Harris da skrene pozornost s povećanja cijena namirnica tijekom mandata Joea Bidena.

Dosad su financijska tržišta ostala uglavnom ravnodušna prema izborima, možda zato što ulagači pretpostavljaju da ni Harris ni Trump neće osigurati kontrolu nad oba doma Kongresa, što će im ograničiti sposobnost donošenja značajnih zakona. S obzirom na to da ankete i tržišta klađenja predviđaju iznimno tijesnu utrku, razumno je zaključiti da je politički zastoj najvjerojatniji ishod.

Ali je li tome tako? Po mom mišljenju, izgledi za pobjedu Demokrata rastu, a ulagačima bi bilo mudro da obrate pozornost. Otkako je Biden završio svoju kampanju za reizbor, a Harris započela svoj izvanredan uspon, čini se da republikanci, ili, točnije, Trump, igraju damu dok demokrati igraju šah. Iako Republikanskoj stranci ne nedostaje oštrih stratega, vođa stranke ili ignorira njihove savjete ili mu nedostaje usredotočenost da ih slijedi.

Disciplinirana kampanja
Nasuprot tome, demokrati vode izuzetno discipliniranu kampanju, uglavnom držeći Harris podalje od intervjua za medije i improviziranih trenutaka, s jedinom iznimkom njezinog sastanka s vrlo simpatičnim dopisnikom CNN-a i svojim protukandidatom Timom Walzom, koji su bili pri ruci za podršku.

Ova se strategija pokazala vrlo učinkovitom, a Harris zrači karizmom i energijom u svojim pomno osmišljenim govorima i s lakoćom se drži u svom prvom intervjuu. Trump se, nakon desetljeća dominacije u ciklusu vijesti, našao po strani i bori se da povrati pozornost javnosti.

Ako demokrati “osvoje” Bijelu kuću, zadrže Senat i ponovno preuzmu Zastupnički dom, Harris će moći provesti sveobuhvatne gospodarske reforme. Ukidanje senatskog pravila o ometanju djelovanja, opstrukcije donošenja zakona, tzv. filibustera, kao što su demokrati više puta obećali, omogućilo bi njezinoj administraciji bezobzirno gaženje republikanske opozicije čak i s tijesnom većinom.

Iako bi ova strategija nesumnjivo utrla put republikancima da učine isto kada se na kraju vrate na vlast, što bi moglo dovesti do dugoročne volatilnosti, demokratsko vodstvo čini se nepokolebljivim. Ipak, stjecanje kontrole nad izvršnom i zakonodavnom vlašću omogućilo bi Harris i demokratima da barem djelomično riješe američki deficit, za koji se predviđa da će doseći 1,9 bilijuna dolara u 2024., i sve veći dugoročni dug donošenjem prijeko potrebnih povećanja poreza.

Harris je već predložila povećanje poreza za bogate i korporacije kako bi se generiralo pet bilijuna dolara novih prihoda tijekom sljedećeg desetljeća. No, borit će se da provede svoje ambiciozne progresivne planove bez povećanja deficita ili kršenja obećanja da neće povećati poreze za svakoga tko zarađuje manje od 400.000 dolara godišnje. Iako Harris kaže da želi “okrenuti stranicu” nakon Donalda Trumpa i proteklog desetljeća američke politike, nije baš bila jasna o tome kako bi sljedeće poglavlje moglo izgledati.

Naravno, Trump je također predložio povećanje poreza, iako u obliku univerzalne carine na uvoz od 10 posto i carine od 60 posto na kinesku robu. S obzirom na to da je SAD uvezao robu u vrijednosti većoj od tri bilijuna dolara u 2023., ovaj bi pristup doista mogao generirati značajan prihod.

Naime, carine su uobičajene u zemljama u razvoju sa slabim sustavima naplate poreza. No, unatoč Trumpovim tvrdnjama o suprotnom, njegove predložene carine, iako tehnički nametnute stranim tvrtkama, u konačnici bi dovele do viših cijena za američke potrošače, koji bi snosili najveći teret troškova. Štoviše, strane zemlje neizbježno će uzvratiti, dodatno povećavajući troškove uvezene robe.

Malo interesa za deficit
Čini se da ni Trump ni Harris nisu posebno zainteresirani za smanjenje deficita. Harrisin plan za gospodarstvo uključuje nekoliko skupih mjera, poput vraćanja poreznih olakšica na djecu Bidenove administracije i nuđenja subvencija kupcima koji prvi put kupuju kuću. S obzirom na Harrisinu prošlost kao progresivne demokratkinje iz Kalifornije, sumnja se da će njezin program potrošnje na kraju ići daleko dalje od ovih početnih prijedloga.

Trump je obećao smanjenje poreza za sve, obećavajući da će naknade iz sustava socijalne skrbi biti oslobođene poreza ne samo za umirovljenike s niskim primanjima, već i za bogate, koji plaćaju više porezne stope i stoga će imati najviše koristi. Ne treba ni reći da je ovaj pristup nepromišljen.

Kada je riječ o Federalnim rezervama, razlike između dva kandidata postaju još jasnije. Harris je obećala da će poštivati neovisnost Feda, iako će vjerojatno imenovati dužnosnike “golubice” koji se zalažu za održavanje niskih kamatnih stopa, čak i uz rizik od veće inflacije. Trump je, pak, ukazao na to da bi predsjednik trebao imati “pravo glasa” u raspravama o Fedu, što je povratak u dane prije autonomije središnje banke. S obzirom na Trumpovu sklonost monopoliziranju razgovora, treba se zapitati bi li još netko imao priliku govoriti.

U idealnom slučaju, nijedna strana neće izaći s izbora u studenom s moći da nametne svoju volju. Ali ako jedna strana na kraju bude kontrolirala Bijelu kuću i oba doma Kongresa, mnogo je vjerojatnije da će to biti demokrati nego republikanci. Iako bi bilo kakva pobjeda Harris bila bolja za dušu Amerike, što bi to značilo za gospodarstvo daleko je manje jasno.

© Project Syndicate 2024.