Klimatske katastrofe koje se događaju diljem svijeta, uključujući neviđene poplave u Brazilu, Africi i Kini, toplinske valove u Aziji i na Bliskom istoku i trajne suše u Europi i Latinskoj Americi, ukazuju da se planet nalazi na kritičnoj prekretnici.

Srećom, još možemo iskoristiti priliku da redefiniramo svoje paradigme ekonomskog i društvenog razvoja. Osim očuvanja i obnove naših šuma, moramo okončati ovisnost o fosilnim gorivima i prihvatiti obnovljive izvore energije.

Sa znanjem naših predaka i poštovanjem prema prirodi, autohtoni narodi neprocjenjiva su prednost u suočavanju s tim izazovom. Unatoč tome što udio naših zemalja u svjetskoj populaciji iznosi samo 5 posto, naše zemlje čuvaju više od 80 posto svjetske biološke raznolikosti.

Znamo da priroda uvijek reagira kada ljudi pokušaju dominirati njome. Današnje klimatske tragedije odraz su tog odnosa. One pokazuju zašto moramo nadići svoja individualna iskustva kako bismo dosegli više stanje svijesti u odnosu na prirodu.

U tu svrhu, mi u Brazilu predani smo borbi protiv krčenja šuma i unaprjeđenju razgraničenja, zaštite i upravljanja okolišem autohtonih teritorija. Takve su mjere ključne za očuvanje biološke raznolikosti, ograničavanje emisija ugljičnog dioksida i izbjegavanje točke s koje nema povratka za bitne biome poput Amazone. Brazil se također usredotočuje na energiju koju proizvodimo i trošimo, što je izazov koji uključuje složene rasprave i primorava na neugodne odluke.

Utjecaj na najranjivije
Ali klimatske promjene su globalna kriza. Neodrživi ekonomski modeli izgrađeni na energiji iz fosilnih goriva nerazmjerno utječu na najranjivije populacije. Napuštanjem zastarjelih razvojnih modela temeljenih na uništavanju prirode možemo krenuti putem koji nije samo održiviji, već i pravedniji.

Unatoč jasnim opasnostima koje predstavljaju fosilna goriva, značajna ulaganja u ove izvore energije i dalje ostaju neosporena. Uobičajeno opravdanje je da sagorijevanje fosilnih goriva donosi ekonomske koristi, ali naftna industrija visoko je koncentrirana na prihode, donoseći značajne dobitke samo nekima i negativne vanjske učinke, prije svega zagađenje, korupciju i raseljavanje, mnogima.

Ipak, ljudski, financijski i ekološki troškovi naše fiksacije na fosilna goriva sve su jasniji. Razmislite o nedavnim katastrofalnim poplavama u Rio Grande do Sulu u Brazilu, koje su ubile stotine ljudi i raselile mnogo više; ili neviđenoj suši zbog koje su tisuće ljudi ostale bez vode i hrane u Amazoniji, gdje je najveći sliv na planetu; ili požarima u Pantanalu, najvećoj močvari na svijetu. Dok se milijarde dolara poreznih obveznika troše na potporu oporavku od takvih katastrofa, milijarde će i dalje subvencionirati industriju fosilnih goriva i njezine dioničare.

Što će biti potrebno da vlade daju prioritet ulaganjima u ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu nad tim destruktivnim subvencijama? Skupina G7 i druga napredna gospodarstva imaju odgovornost pokazati više vodstva po tom pitanju.

Učinci klimatskih promjena opipljive su prijetnje koje potkopavaju rast i sigurnost posvuda. Dok se čelnici država i vlada, posebno oni iz skupina G7 i G20, pripremaju za nadolazeće klimatske sastanke u Azerbajdžanu i Brazilu, trebali bi se zapitati koliko još klimatskih katastrofa žele predsjedavati.

Imamo pravo odlučiti kakav svijet želimo izgraditi. Hoćemo li nastaviti putem obilježenim izrabljivačkom logikom koja se sve više okreće protiv nas ili ćemo iskoristiti ovaj trenutak, promijeniti smjer i početi cijeniti znanje predaka? Ako odaberemo potonju opciju, kao što moramo, morat ćemo osigurati slobodni, prethodni i informirani pristanak svih zajednica uključenih u sve nove projekte, ne samo kako bismo zaštitili prava, već i kako bismo osigurali učinkovitije rezultate.

Tehnologija i znanje za pravednu tranziciju već postoje. Mnoge su zemlje već ostvarile značajan napredak u tom smjeru, dokazujući da je održiva budućnost moguća i ekonomski održiva. Tragedije koje se odvijaju oko nas trebale bi biti upozorenje svim zemljama da prekinu istraživanje fosilnih goriva, što je više moguće smanje njihovu uporabu i ulažu u obnovljivu energiju, bioekonomiju i otpornu infrastrukturu.

Odgovornost sjevera
Veliko, neriješeno pitanje jest da se financijski tokovi još uvijek moraju uskladiti s ciljevima postavljenim u Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama. Ne samo da bi se godišnja ulaganja u klimatske mjere trebala znatno povećati, već sjeverne zemlje moraju preuzeti odgovornost za mobilizaciju klimatskog financiranja na globalnom jugu u ovom desetljeću.

Tek tada možemo osigurati pravednu i ubrzanu energetsku tranziciju i istinski zaštititi prirodu, dopuštajući joj da odigra svoju nezamjenjivu ulogu u stabilizaciji planetarnih sustava o kojima ovise ljudski život i prosperitet.

Klimatska kriza prilika je da preispitamo svoje izbore i prioritete. Priroda nas je upozorila već mnogo puta, a nudi nam i rješenja. Ali ublažavanje klimatskih promjena, ukidanje fosilnih goriva, očuvanje i obnova šuma i zaštita autohtonih teritorija neće se dogoditi automatski. Sve to iziskuje financiranje, konkretne politike i globalnu suradnju.

Čut ćemo mnogo uzvišenih, ambicioznih govora u nadolazećim mjesecima, ali ako oni ne budu potkrijepljeni sveobuhvatnim planovima provedbe, sve će to biti samo šepurenje. Toga već imamo više nego što želimo.

© Project Syndicate 2024.