U godini najvećeg gospodarskog rasta od početka hrvatske neovisnosti, s dobrim prognozama i za 2023. kao godinu uvođenja eura, uz paket od oko 5 milijardi kuna za obuzdavanje inflacije, Vlada “tvita” novu, dobru vijest. Izboren je presedan u vidu produženja roka za korištenje novca za obnovu iz Fonda solidarnosti za lipanj 2023.

To je zapravo znak da je kucnuo čas za urbi et orbi obećanu reformsku oluju. Ključan test za naciju na svim razinama, prilika na valu bespovratnih, helikopterskih milijardi, najviše kroz Mehanizam za oporavak i otpornost u okviru Next Generation EU, a pritom bez kalkulatora koja će biti stvarna cijena. To će pokazati poputnina.

Primjerice, Lijepa naša na početku četvrtog desetljeća, dok mnogi i dalje migriraju, po prvi put kreće u povijesno resetiranje pravosuđa.

Iznjedriti jednu od najbitnijih pokretačkih snaga za cijelo društvo i gospodarstvo – pravosudnu reformu, ravno je društvenoj katarzi – ispod te crte nije moguće jer se inače neće vratiti povjerenje u sudstvo, bitno za ukupni progres.

Trebat će se upregnuti sudski kapaciteti 100%, de facto isti korpus koji se ne može pohvaliti jer smo po indikatorima mjerenja na europskom dnu učinkovitosti.

Ukupno 13 intervencija čini paket velikih rezova u pravosudnom sustavu i zakonima, no za građane i gospodarstvo bitno je što donose nova pravila za parnični propis.

Sudovi su prošlu godinu završili s blizu pola milijuna zaostataka ukupno, 10% otpada na Općinski građanski sud u Zagrebu, najduže se čeka pravorijek u Splitu, no šanse da 2025. imamo efikasno i kvalitetno pravosuđe, ujedno učinkovitu parnicu, ako se sve svede samo na nova zakonska rješenja koja su na e-savjetovanju, čak i da su neupitne kvalitete, na kladionici ne bi bile velike.

Novčana stimulacija sudaca
Ako u setting uđu soft čimbenici kao što je motivacija, npr. novčana stimulacija zbog pojačanog angažmana sudaca, osobito na starijim predmetima, ili uvjeti rada, npr. uz poticajni model upravljanja sucima, kao i potrebna infrastruktura, velika očekivanja ne moraju biti promašena.

Pacijent koji se zove sporo i neučinkovito parnično sudovanje mnogo toga treba za oporavak. Građanska materija prava karakteristična je po najvećem broju zaostataka i najvećem priljevu predmeta, a prevladavajući mentalitet je kao u vicu “se bum vas tužil”.

A kroz svoju primjenu u praksi razne novele s ciljem ubrzanja postupka ipak bi se prometnule u suprotnost, tako je ovo još kao “živo blato”, kojem je drugo ime golema pravna nesigurnost, s ozbiljnom sjenom na sudskom aparatu zbog neotpornosti na društveno najveću ugrozu – jaki zagriz korupcije kroz političke i ekonomske interesne sprege i utjecaje.

Takvu rak ranu društva ova Vlada kani operirati, jednim zamahom odrezati mogućnost trajanja procesa bez vremenskog limita. Suci neka se snađu kako znaju i umiju, misle li to Banski dvori, u nastojanju samo da se poluči osnovni cilj ubrzanja postupka koji je postavljen kao prvi i najvažniji novelom Zakona o parničnom postupku 2022.

Kako bilo, predviđa se uvođenje instruktivnih rokova kao ograničenje trajanja postupka na svim instancama. U prvom stupnju na tri godine, u drugom na jednu i tako dalje.

S kritikom na račun nesagledavanja ukupne slike zašto parnice bujaju, svoju poruku odaslao je predsjednik Vrhovnog suda RH koji na svoj način teži istom, pa traži polaganje računa čime se suci bave iza 16 sati.

Dodatni angažman suca može utjecati na kvalitetu rada u situaciji ukupno velikog broja neriješenih predmeta, sigurno zbraja sve resurse šef sudbene vlasti, no u javnoj raspravi od prijedloga čut će se još puno toga što stoji i ne stoji.

Međutim, notorna činjenica sporosti sudovanja nije jedini problem. Percepcija neovisnosti i nepristranosti sudova u domaćoj javnosti je vrlo nepovoljna, ništa bolje s time ne stoje niti po percepciji poduzetnika, pa je Hrvatska po tome došla na niske grane, praktički na dno među članicama EU.

Transparentnost nije jaka karta; online dostupnost informacija o pravosudnom sustavu je posebna boljka, pa osim iznimke iz faze ispunjavanja mjerila iz poglavlja 23 – Pravosuđe i ljudska prava, u povodu pristupanja EU, pravilo je da službeni Zagreb ne provodi ankete među korisnicima sudskih usluga.

Izgubljeno povjerenje u sudstvo
Zato nije nerealno očekivati niti radikalne prijedloge u smjeru građanskog nadzora, ali pitanje svih pitanja glasi hoće li se usvojiti prijedlog naše odvjetničke komore da se uz instruktivne rokove, kao kontrolni punkt uvede obvezno izvješće, zapravo pravo polaganje računa svakog suca u svakom predmetu u kojim je rok prekoračen o razlozima prekoračenja, a sve vidljivo u e-Spisu.

Tako se može mjeriti uspješnost predloženog rješenja, pa i ako se ne postigne ubrzanja procesa, detektiralo bi se gdje i zašto zapinje. S tim u vezi u vrlo rijetkim istraživanjima pokazuje se da u parničnim predmetima na općinskim sudovima ne postoji korelacija između vrijednosti predmeta spora te trajanja postupka i broja ročišta, dok je moguće istina drukčija, odnosno da parnice čija je vrijednost predmeta spora znatnija – traju duže.

Što je točno? Kroz obvezno izvješće bi se otkrila tajna pojedinačno i u ukupnosti gledano (ne)efikasnosti, ali i pokazalo može li rok – koji inače može biti odlično rješenje ako se pravilno unese u zakone, ovdje biti “bingo” i u tom slučaju lijek za izgubljeno povjerenje u sudstvo.

Indikator DT (pokazatelj vremena rješavanja predmeta) ukazuje kako je općinskim sudovima za rješavanje građanskih parničnih predmeta potrebno prosječno oko 700 dana. Indikator CR (stopa rješavanja) ukazuje na činjenicu kako se rješava manje parnica nego što ih se zaprima pa se akumuliraju još veći zaostatci.

Statistički loše, u stvarnosti i gore, ako se uzme da se stalno organizacijski “miješaju karte” – više od 30.000 prekršajnih predmeta 2019. prebačeno je na općinske sudove zbog čega su upitne usporedbe s ranijim razdobljem, pa je sljedeća tema koja se otvara novo praćenje rada na predmetima, nova statistika koja će biti pouzdanija.