Guranje glave u pijesak ili ignoriranje stvarnosti jedan je od najsnažnijih ljudskih obrambenih mehanizama. Znanost kaže da se odbijanjem razmišljanja o nekoj temi, s njom lakše nosimo. Bile to loše kočnice na automobilu, sumnjivi nalazi sa sistematskog pregleda ili kredit s promjenjivom kamatom. No, u dugom roku filozofija ‘nije to ništa’, ‘nekak bu bilo’ ili ‘ma neće valjda’ nerijetko se razleti udarom u zid stvarnosti.

Ako je netko mislio da će brzo proći val rasta kamatnih stopa, upravo gleda u taj zid. Piše li mu, pritom, promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu, sudar bi ga mogao skupo stajati.

Iako sa zadrškom, što zbog eura, što zbog zakonskih propisa, kamatne stope na kredite u Hrvatskoj počele su rasti. Hrvatska narodna banka u najnovijem Biltenu notira da se prijenos referentnih stopa Europske središnje banke na domaće uvjete financiranja nastavio i u veljači, a kamate banaka uglavnom porasle.

Prosječna kamata na nove kredite tvrtkama u veljači je porasla za 0,53 postotna boda na 3,7 posto u samo mjesec dana. U godinu dana otplata kredita poduzećima poskupila je 20 posto.

Nema razloga za opuštanje
Premda je za građane situacija osjetno blaža s tek blagim rastom, nema razloga za opuštanje. Prosječna kamata na nove stambene kredite ostala je na siječanjskih 2,9 posto, a gotovinci su dosegnuli 5,6 posto.

No, statistika je varljiva jer je zbog državnog subvencioniranja u ožujku početkom godine tržište u svojevrsnoj stazi, nakon čega kreće mahnito kupovanje nekretnina. I u HNB-u navode da se u idućim mjesecima može očekivati daljnji rast kreditiranja od polovine ožujka.

Dok sama cijena stambenih kredita neće snažnije porasti jer je APN-om ograničena na maksimalnih 3,75 posto godine, uglavnom se ugovara i niža, čak i ispod tržišnog prosjeka. Nije nevažno da je APN program, kako je najavljeno, konačno došao kraju i tek treba vidjeti koliko će to u nastavku godine oblikovati cijenu stambenog kreditiranja.

Sve je, naravno, na budućim potezima Frankfurta. Na prvi pogled ukupna inflacija je u ožujku sve iznenadila snažnim padom, više od očekivanja, spustivši se na 6,9 posto u eurozoni na krilima ispuhivanja cijena energenata. (I u Hrvatskoj inflacija pada par mjeseci, ali je još uvijek bitno iznad prosjeka zemalja eura, na 10,5 posto.)

Temeljna inflacija, ona koja isključuje cijene hrane i energije i ključna je mjera inflatornih pritisaka, međutim, nastavlja rasti. U eurozoni je prošli mjesec porasla na 5,7 posto s 5,6 posto u veljači, dosegnuvši rekord svih vremena (u Hrvatskoj je procijenjena na 9,8 posto).

Dok temeljna inflacija raste znači da se sve ulazne cijene još nisu ugradile u finalne proizvode i usluge te da je prerano kalkulirati da bi Europska središnja banka mogla prikočiti sa stezanjem monetarne politike kao što se neopravdano znaju poveseliti burzovni igrači. Za 20-ak dana novi je sastanak guvernera i, izvjesno, još jedno podizanje ključne stope (depozitne) s aktualnih 3 posto.

Uostalom i euribor, ulazna stavka za većinu domaćih kredita s promjenjivom kamatom, unaprijed reflektira oprez. Šestomjesečni euribor raste kontinuirano, već dulje od godine dana, nekoliko mjeseci prije nego je ECB povukao prvi anti-inflacijski potez. Trenutno je na 3,35 posto, dakle iznad referentne depozitne stope. (Prije ljeta 2022. bio je na nuli.)

Bez staklene kugle
Za sve one koji otplaćuju kredite bankama ugovorene uz promjenjive stope, bilo da se radi o tvrtkama ili građanima, takva konstelacija je jasan signal da računaju na veći teret otplata. Kada je HNB prije nekoliko mjeseci vagao što znači rast euribora od tri postotna boda, pokazalo se da bi to donijelo za gotovo trećinu kredita skok troška otplate preko 20 posto.

Posebno je to ključno za one kojima je ostalo puno do dospijeća jer vrijeme otplate ide ruku pod ruku rastom rate. Dužnicima s više od 20 godina do dospijeća stambenog kredita rast euribora donio bi prosječno 30 posto veće otplate nego prilikom ugovaranja, a onima s deset godina do dospijeća otprilike 13 posto.

Iako zakon za stambene kredite i u nešto manjoj mjeri i za potrošačke, pruža određeni amortizer protiv kamatnog udara, fiksiranje kamata jedini je siguran adut. Pogotovo što nakon uvođenja eura fiksiranje kamata na najduža dospijeća polako, ali sigurno postaje dio ponude. Zaštita za klijente, ali i banke da im se ne ponovi novi slučaj ‘švicarac’.

Naravno, fiksiranjem kamata klijent mora biti spreman plaćati više ako tržišne kamatne stope padnu u budućnosti. Hoće li se to dogoditi ili ne, nitko nema staklenu kuglu prognozirati, no nije zgorega podsjetiti se da smo zadnje desetljeće živjeli u monetarnom eksperimentu s cijenom novca zabetoniranom pri nuli. Povratak na povijesne prosjeke bio je samo pitanje vremena. Drugim riječima, novac uvijek ima cijenu.

Pitanje je samo jesmo li ju spremni platiti. S obzirom na razinu financijske (ne)pismenosti u društvu i državu koja ima tendenciju javnim novcem plaćati osobnu neodgovornost, poput neosiguravanja imovine od prirodnih nepogoda, nije isključeno da ćemo za nekoliko mjeseci ponovno slušati jadikovke o pohlepnim bankama koje zarađuju na kamatama. Jer ‘bu nekak bilo’.