Eurostat je izračunao i objavio prosječan trošak rada po satu u gospodarstvu kao cjelini za svaku zemlju članicu EU u 2019. godini. Budući da se zemlje znatno razlikuju u pogledu strukture gospodarstva prema djelatnostima, uputno je uspoređivati bruto plaće radnika iz iste skupine djelatnosti.

Osim toga, usporedba je još valjanija ako se promatraju geografski bliske i slične zemlje. Stoga se u nastavku uspoređuju plaće industrijskih radnika u Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj s jedne strane te u Austriji i Njemačkoj s druge strane.

Tako je u mađarskoj prerađivačkoj industriji, na primjer, prosječna bruto satnica iznosila 10,6 eura, dok su poslodavci u austrijskoj prerađivačkoj industriji isplaćivali 38,5 eura po satu rada. Bruto plaća industrijskog radnika u Mađarskoj činila je, dakle, samo 28 posto bruto plaće industrijskog radnika u Austriji.

S Austrijom se može uspoređivati i Slovačka u kojoj je prosječna bruto plaća po satu rada u prerađivačkoj industriji iznosila 12,9 eura, što je 33,5 posto plaće u Austriji.

Mađarska najviše zaostaje

Sljedeća usporedba obuhvaća Češku i Njemačku. Radnik u češkoj prerađivačkoj industriji zarađivao je 13,5 eura po satu rada, dok je radnik u njemačkoj prerađivačkoj industriji ostvarivao satnicu od 40,9 eura. Prosječna bruto plaća u Češkoj jednaka je, dakle, trećini prosječne bruto plaće u Njemačkoj.

Budući da plaće u prerađivačkoj industriji preko utjecaja na potražnju za uslugama u velikoj mjeri određuju plaće u ostalim djelatnostima, omjeri plaća u uslužnom sektoru spomenutih zemalja uglavnom su slični. Izuzetak su hotelijerstvo i ugostiteljstvo u kojima je razlika manja, vjerojatno zato što u Austriji i Njemačkoj u tim djelatnostima radi relativno velik broj stranih radnika.

Nameće se pitanje zašto su razlike u plaćama industrijskih radnika toliko velike, pogotovo ako se ima u vidu da je riječ o susjednim zemaljama koje pripadaju zajedničkom tržištu Europske unije.

Analiza podataka o europskim zemljama upućuje na zaključak da su razlike u plaćama određene razlikama u produktivnosti rada. Postoji, naime, veoma čvrsta statistička veza između dodane vrijednosti po satu rada i troškova rada po satu u prerađivačkoj industriji. Što je veća produktivnost industrijskih radnika u nekoj zemlji, to su veće i njihove plaće.

Tako je bruto dodana vrijednost po satu rada u prerađivačkoj industriji iznosila 62,4 eura u Austriji te 59,4 eura u Njemačkoj. Nasuprot tome, u Češkoj je spomenuti pokazatelj iznosio 20,4 eura, u Slovačkoj 19,4 eura, a u Mađarskoj 16,9 eura.

Drugim riječima, industrijski su radnici u Austriji i Njemačkoj oko tri puta produktivniji od industrijskih radnika u Češkoj i Slovačkoj, dok je taj omjer za Mađarsku još veći.

Usput rečeno, razlike u proizvođačkim cijenama mogu biti jedan od izvora razlika u nominalnoj produktivnosti rada, ali njihov je opseg u ovome slučaju veoma ograničen zajedničkim tržištem i geografskom blizinom.

U objašnjavanju izvora razlika u produktivnosti rada između promatranih srednjoeuropskih zemalja potrebno je razmotriti važnost razlika u količini ljudskog i fizičkog kapitala. Ljudski kapital čine znanja i vještine radnika, dok fizički kapital obuhvaća zgrade, strojeve i opremu.

Promatrane zemlje razlikuju se po udjelu visoko obrazovanih u ukupnom broju zaposlenih. Prema Eurostatovim podacima, u Austriji 35,9 posto radnika u gospodarstvu ima visoko obrazovanje, a u Njemačkoj 30,3 posto, dok je taj udio u Slovačkoj i Mađarskoj 27,5 posto, a u Češkoj 24,6 posto.

Nedovoljna ulaganja

Obrazovanje je važno, ali još je važnije koliko visoko obrazovanih osoba radi na adekvatnim poslovima stručnjaka, posebno u prerađivačkoj industriji. Udio stručnjaka u ukupnom broju radnika u njemačkoj prerađivačkoj industriji iznosi 12,9 posto, a u austrijskoj 9,8 posto. Za razliku od toga, u mađarskoj prerađivačkoj industriji stručnjaka ima 7,8 posto, u češkoj 6 posto, a u slovačkoj samo 3,6 posto.

Na produktivnost rada može utjecati i relativan broj tehničara, pogotovo ako su prošli kvalitetno dualno strukovno obrazovanje. Udio tehničara u ukupnom broju radnika zaposlenih u prerađivačkoj industriji također je veći u Austriji i Njemačkoj nego u Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj.

S druge strane, možda su razlike u količini odnosno vrijednosti fizičkog kapitala po radniku još značajniji izvor razlika u produktivnosti rada između promatranih zemalja. Budući da je sadašnja količina akumuliranoga fizičkog kapitala vjerojatno proporcionalna investicijama tijekom duljega prethodnog razdoblja, glavni uzrok zaostatka bivših socijalističkih zemalja zacijelo su nedovoljna ulaganja u fizički kapital nakon tranzicije.

To potvrđuju Eurostatovi podaci prema kojima se u Austriji tijekom zadnjih 20 godina u strojeve i opremu unutar prerađivačke industrije ulagalo, u stalnim cijenama, oko 8400 eura godišnje po radniku, a u Njemačkoj 6700 eura, dok su u Slovačkoj ulaganja iznosila 5100 eura, u Češkoj 4500 eura, a u Mađarskoj samo 3600 eura.

Može se zaključiti da su bivše socijalističke zemlje srednje Europe još uvijek veoma daleko od svojih zapadnih susjeda u pogledu produktivnosti rada i plaća u prerađivačkoj industriji te da takvo stanje vjerojatno odražava razlike u relativnoj količini ljudskog kapitala i posebno fizičkoga kapitala.

* Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima institucije u kojoj radi