Europska unija izgubila je jednu od svojih najvažnijih država članica. Na Veliku Britaniju otpadala je oko jedna šestina stanovništva Europske unije i gospodarstva. Bez njega će Europska unija još uvijek biti jedna od glavnih svjetskih gospodarskih sila, ali će pretrpjeti gubitak dinamizma. Ipak, još uvijek postoji nada za plodonosan, kooperativan odnos Europske unije i Velike Britanije. Prvi korak je ispregovarati trgovinski sporazum.

No, bilo bi se pogrešno previše usredotočiti na pojedinosti tih pregovora. Trgovina je važna za obje strane, ali pojedinosti trgovinskih odnosa Velike Britanije s Europom neće odrediti njenu ekonomsku sudbinu.  Najizgledniji ishod je sporazum koji ukida carine za obje strane, no čak niti povratak na standardna pravila Svjetske trgovinske organizacije ne bi bio kraj svijeta. Dok bi bolji trgovinski sporazum mogao spriječiti gubitak nekoliko postotnih bodova BDP-a tijekom sljedećeg desetljeća, ostale varijable, kao što je kvaliteta obrazovanja, ulaganja i domaće regulative, naposljetku su od veće važnosti za rast.

Velika podrška euru
U svakom slučaju, Europska unija puno je više od samog tržišta. Ona ima svoju vlastitu valutu i ukinula je granice fiskalne politike diljem ogromnog geografskog područja. Velika Britanija nije sudjelovalo u niti jednom od tih ključnih područja integracija i ne bi to niti bilo učinilo u skoroj budućnosti.  Europska unija kao takva zapravo je izgubila samo “jedno trećinskog” člana.

Odnos s Velikom Britanijom potrebno je propisno urediti. No, činjenica je da europski vođe i donositelji politika imaju znatno hitnijih problema s kojima se moraju pozabaviti. Brexit je trenutačno sporedan. Najvažniji među prioritetima Europske unije je Europski zeleni sporazum, područje na kojem bi Velika Britanija mogla nastaviti sudjelovati, s obzirom na zajedničku zabrinutost po pitanju klimatskih promjena. Međutim, dugoročno, napori Europske unije usmjereni na kompletiranje eurozone i slobodnog putovanja bez putovnice unutar Schengenskog prostora dovest će Europsku uniju i Veliku Britaniju do točke na kojoj se njihovi putevi razilaze.

Ekonomisti će nastaviti s raspravama o tome je li euro ikada bio dobra ideja, gdje se Anglosaksonci drže stajališta prema kojem “Ne može se dogoditi, loša je ideja, neće potrajati”. Činilo se da će kriza eura opravdati skepticizam Velike Britanije. Pa ipak ispitivanja javnog mnijenja provedena tijekom posljednjih nekoliko godina pokazuju da je europsko stanovništvo napravilo pomak izvan akademske rasprave. Prema najnovijim anketama, blizu 80% ispitanika istraživanja Eurobarometra misli da je euro “dobar za EU”.

EU integracije idu dalje 
Za mlađe generacije koje nikad nisu poznavale niti jednu drugu valutu, besmisleno je i samo postavljanje pitanja o tome bi li one preferirale neku novouvedenu nacionalnu valutu. Postoji razlog zašto euroskeptične stranke i kandidati konzistentno gube na izborima u kojima eksplicitno zagovaraju izlazak iz eurozone. Čak je i jedan arhipopulist kao što je Matteo Salvini iz stranke Liga u Italiji napustio slogan “Ne Euru” kojim se nekada koristio.

Slična politička dinamika primjenjuje se na slobodno putovanje bez putovnice. Pitanje Schengenskog prostora još je uvijek nedovršeno, no smjer njegovog razvoja je jasan: umjesto povlačenja prema načelu slobode kretanja, države članice postepeno jačaju vanjsku granicu Europske unije. To će s vremenom dovesti do stanja u kojem su birači puni pouzdanja u to da im nisu potrebne stalne kontrole ili ograde između država članica. Istina, još uvijek postoje neke unutarnje kontrole preostale iz izbjegličke krize 2016. godine, ali to su iznimke koje potvrđuju pravilo.

Međutim, u većini slučajeva Europljani uživaju u slobodnom putovanju bez putovnice na kontinentu. U Velikoj Britaniji ti su pomaci odbačeni kao dio uvelike ismijanih težnji za “sve tješnje povezanom Unijom” koje britanski elektorat nikada nije prihvatio. Usprkos tome, europske integracije nastavit će se među preostalim 27 država članica, što će dovesti do daljnjih projekata koje Velika Britanija vjerojatno ionako ne bi bilo podržala.  Najupečatljiviji (i najdugoročniji) od tih projekata je europska obrana.

Ironično je da se Velika Britanija uvijek protivila prijedlozima o zajedničkim obrambenim snagama dok je bila u Europskoj uniji. No, sada kada se odvojila, podržava tu ideju jer će to olakšati obrambenu suradnju Europske unije i Velike Britanije. Velika Britanija već se navikla na svoju inferiornu poziciju u svom “posebnom odnosu” sa Sjedinjenim Američkim Državama, stoga nije nerazumno misliti da bi ona mogla prihvatiti sličan odnos s Europskom unijom.

U većini slučajeva, Velika Britanija neizbježno bi slijedila vodstvo Europe, dok bi istovremeno održavala vlastiti osjećaj kulturološke superiornosti kod kuće. Britanski diplomati bili bi u mogućnosti oživjeti vlastitu tradiciju distanciranosti i zbunjenosti nepraktičnim programima europskih poliglota koje su imali prethodno članstvu.

Unija u poziciji hegemona
Naravno, kako bi takav aranžman mogao funkcionirati, Europska unija trebat će uložiti napore u dobroj vjeri po pitanju razmatranja legitimnih interesa Velike Britanije. To će iziskivati prevladavanje nekih loših navika.  U vlastitom ophođenju s ostalim susjedima, uključujući zemlje Balkana, Ukrajinu, pa čak i Norvešku i Švicarsku, EU se obično ponaša poput priznatog hegemona, često zauzimajući poziciju “uzmi ili ostavi”.

U ekonomskom smislu zasigurno relativna veličina Europske unije govori sama za sebe. No, Velika Britanija bit će snažnija u brojnim drugim područjima, osobito s aspekta sigurnosti i obavještajne službe, gdje EU ima ograničene sposobnosti, dok ih većina pojedinih država članica gotovo uopće nema. S obzirom na ta šira razmatranja, bilo bi pogrešno kada bi Europska unija iskoristila svoju gospodarsku prednost na početku trgovinskih pregovora u ožujku.  Brexit bi naposljetku mogao dovesti do produktivnog posebnog odnosa u kojem Velika Britanija ostaje blizak partner Europske unije i daje vrijedan doprinos europskom miru i prosperitetu.

© Project Syndicate, 2020.