Hrvatski prehrambeni sektor godinama već kaska za europskom konkurencijom, unatoč objektivnim komparativnim prednostima. Sigurnost hrane posljednjih je godina postala jedna od najvažnijih tema na globalnoj razini, pa i domaći potencijali sve više dolaze pod povećalo investitora, ali i javnosti.

Na početku pandemije dogodio se, nažalost, kratkotrajni trend kojeg nismo mogli nazvati “kupujmo domaće”, gdje su se potrošači iznenada okrenuli domaćim proizvođačima. No, ubrzo ta je priča zamrla, a ponovno su krenule analize što moramo popraviti u domaćem prehrambenom sektoru kako bismo podigli konkurentnost.

Krah domaće proizvodnje

Prema podacima udruge Croatiastočar od ulaska Hrvatske u Europsku uniju do prošle godine ostvarena je negativna trgovinska bilanca od oko 11 milijardi eura, od čega na negativnu bilancu žive stoke i pratećih proizvoda animalnog podrijetla otpada gotovo pet milijardi eura.

Ukupan uvoz poljoprivredno prehrambenih proizvoda u prošloj je godini bio 4,9 milijardi eura, a izvoz 3,5 milijardi eura, pa je pokrivenost uvoza izvozom iznosila 71 posto.

Sektoru peradarstva u kojem možda i najbolje kotiramo, koji je prema svima podacima u proteklom desetljeću relativno samodostatan, oko 90 posto, prijeti prema riječima stručnjaka krah koji će navode, unazaditi domaću proizvodnju. Problem nije hrvatski, već i europski. Tržište EU ‘zagušeno’ je piletinom iz Ukrajine. Od lipnja 2022. od kada su na snazi mjere privremene liberalizacije i druge trgovinske povlastice s Ukrajinom, kao mjere pomoći državi pogođenoj ratom, iz te je zemlje uvoz narastao za 240 posto, što dovodi u opasnost cijelo tržište.

Na taj problem sve jasnije upozoravaju i iz krovnog europskog Udruženja prerađivača i trgovine peradi (AVEC), zahtijevajući ponovno uvođenje kvota i zaštitnih klauzula.

Gledajući europske poteze, stručna ali i šira javnost počela je propitivati najavu ukrajinskog poduzetnika Jurija Kosiuka koji u Hrvatskoj planira graditi farmu za milijune komada peradi. Kosiukova je kompanija MHP kupila dvije tvrtke za preradu piletine u EU, jednu u Nizozemskoj, a drugu u Slovačkoj. Nakon toga preuzeo je i slovensku Perutnina Ptuj, a putem nje i tvrtku Pipo Čakovec.

Upravo je i na sastanku AVEC-a iznesena zabrinutost kako bi ostvare li se njegove najave o izgradnji farme za 25 milijuna komada peradi u Hrvatskoj, to dovelo do problema ne samo za hrvatske već i europske farmere.

U međuvremenu se pojavio još jedan potencijalni investitor, također Ukrajinac Andrii Matiukha, vlasnik sportskih kladionica FavBet i kasina u Hrvatskoj, koji bi također gradio peradarsku farmu na Baniji. Riječ je o gotovo identičnoj ideji kao i kod Kosiuka, “od farme do stola” i s najavom zapošljavanja oko 3500 ljudi.

Investicije dvosjekli mač

Predsjednik Odbora za peradarstvo HPK-a i perspektivni poduzetnik Dražen Ćurila upozorava kako na hrvatskom tržištu nema mjesta za 300% povećanja proizvodnje piletine, posebno s vertikalnim sustavom koji potencijalni ukrajinski investitori najavljuju. To bi ističe, ispraznilo domaće farme investirane sredstvima fondova EU, a neke i hrvatskim novcem te bi postale beskorisne.

Ministarstvo poljoprivrede pozdravlja pak najave o ukrajinskim investicijama i smatra ih kao i sve druge dobrodošlima. Istodobno

predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu Marijana Petir naglašava kako se problemi s piletinom proizašli iz pomoći ukrajinskim poljoprivrednicima zbog rata, ne smiju ignorirati. Ako će investicije biti povezane s domaćim kooperantima riječ je o dobrodošlom poticaju konkurentnosti, međutim ako je cilj investicija samo otvaranje ulaza na europsko tržište, razumljivo je zašto involvirani u cijelu priču propituju na koji će se način štititi domaća proizvodnja, tvrtke i kooperanti. Tko će, pitaju se, pomoći našim tvrtkama i zaposlenicima, ako budu ugrožena njihova radna mjesta i egzistencija brojnih obitelji.

Država sasvim logično otvara prostor stranim investicijama koje su itekako poželjne, ali stručnjaci upozoravaju kako bi istovremeno trebalo potaknuti domaći investicijski ciklus sukladno nacionalnoj strategiji. Gotovo sve države članice EU odlučile su iz svojih proračuna za investicijske potrebe u ruralnoj omotnici novog programskog razdoblja angažirati više novca iz nacionalnih izvora.

Prema podacima udruge Croatiastočar, udio nacionalnih sredstava ruralne omotnice do 2027., u Hrvatskoj u odnosu na europska sredstva je svega 25 posto, dok je taj udio svih država članica 66 posto. Pitaju se zašto ne povećati investicijski ciklus, privući više europskih sredstava te poticati domaće tvrtke umjesto stranih investicija.

Kako bi se to ostvarilo nužna je nacionalna poljoprivredna strategija, koju je Sabor doduše početkom 2022. i donio, ali se prema mišljenju stručnjaka ne realizira na zadovoljavajući način, jer kažu, prehrambena industrija nije dovoljno u državnom fokusu.

Bez povećanja samodostatnosti, konkurentnosti u koju će biti uključeni svi dionici, budućnost domaće proizvodnje ostaje u magli, bez obzira na to što Hrvatska evidentno ima dostatno znanje, sposobnosti i kapacitete za provedbu takvih projekata.