Što za koga znači prijedlog nove karte izbornih jedinica, tko njome dobiva a tko gubi, koliko su (ne)logično pod paskom vladajuće većine “presložene” izborne jedinice, je li i zašto trebalo mijenjati njihov broj…

Ukratko, prošli tjedan izneseni Vladin plan prekrajanja izbornih jedinica potaknuo je brojna pitanja i reakcije, potiskujući u drugi plan ništa manje inspirativna propitivanja nove runde promjena u poreznom sustavu za koje su procjene efekata zasad nepotpune.

Vlada ih je izračunala u mjeri u kojoj će planirane izmjene zakonskih propisa izvjesno utjecati na “propuštene” prihode. U slučaju državnog proračuna, to se više-manje odnosi na procijenjene učinke olakšica na osnovicu za obračun mirovinskih doprinosa za prvi stup za (naj)niže plaće, a kod lokalnih proračuna na gubitak prihoda po osnovi povećanja visine osnovnog osobnog odbitka i podizanja granice za primjenu više stope (30%) poreza na dohodak.

Te računice kažu da na teret središnje države u ovom krugu rasterećenja plaća ide približno tri četvrtine fiskalnih efekata (329 od 437 milijuna eura). U konačnici oni mogu ispasti i manji i veći.

Ali to će se znati tek kad se vidi kakav će biti odgovor lokalnih jedinica na “povećanje fiskalne autonomije” gradova i općina u novom krugu poreznih pretumbavanja, za koji su im u Vladi poručili kako otvara i prostor za natjecanje u privlačenju ljudi u svoje sredine.

Tek će se, dakle, vidjeti u kojoj mjeri su lokalne vlasti “raspoložene” za nadmetanja u toj sferi. Među kandidatima za to mogli bi biti, recimo, oni koji i sad funkconiraju bez prireza.

Primorac: Igra atraktivnosti
Veća fiskalna autonomija u prvom redu je i vezana uz ukidanje prireza i mogućnost kompenzacije time izgubljenih prihoda lokalnih proračuna kroz propisani raspon niže i više stope poreza na dohodak umjesto sadašnjih 20 i 30 posto. Ako je suditi prema najavama gradske vlasti u Zagrebu, njegovi žitelji ne trebaju računati na rasterećenje s te osnove; rezolutno je poručila da ne namjerava biti na gubitku s osnove ukidanja prireza (ići će, kažu, na maksimalnu visinu dviju stopa za Grad).

Većina lokalnih čelnika zasad se u tom pogledu ne istrčava. Uzet će si vremena za kalkulacije (time se mogu baviti još oko pola godine), pri čemu one ipak imaju više varijabli od samih efekta gubitka prireza (ako ga sad imaju) i stope poreza koja ga nadoknađuje.

Postoje, naime, i drugi nameti koji mogu biti dio tih jednadžbi – od npr. paušalnog oporezivanja kratkoročnih najmova i oporezivanja vikendica do npr. vaganja cijena komunalnih usluga. Usto, kao što prihodi od tog poreza (i prireza) u lokalnim proračunima već neko vrijeme pojačano rastu već zbog rasta plaća i zaposlenosti, dio tih kalkulacija svakako je i nastavak rasta plaća koji je ove godine dodatno ubrzao.

Sve u svemu, dio JLS-a mogao bi zaigrati i na, kako kaže ministar financija Marko Primorac, “igru atraktivnosti”, koja bi, doduše, usput mogla potaknuti i novi val fiktivnih prijavljivanja prebivališta.

U međuvremenu se za novi paket poreznih promjena trebaju osigurati i zakonska uporišta kroz izmjene devet zakona. Uz glavne promjene koje su dosad privukle i najviše pažnje, dio izmjena propisa odnosi se i na niz “sitnijih” koje su pri predstavljanju svrstane među “ostale”.

Za pojedine kategorije poreznih obveznika one nisu nužno ni sitne ni nevažne, i često su predmet lobiranja. Među “ostalim izmjenama” jedna od onih koje su privukle više pažnje šire javnosti je novi porezni tretman napojnica kojim je određen iznos neoporezive napojnice (za plaćanja u gotovini i karticama) i način njezina oporezivanja iznad neoporezivog dijela.

To pitanje već otprije se potenciralo iz redova poslodavaca iz ugostiteljskog sektora. U javnom prostoru bilo je manje uvertire i glasnih pritisaka na uvođenje opcijskih planova i za društva s ograničenom odgovornošću, čime se i vlasnicima d.o.o.-a, a ne samo dioničkih društava omogućuje da zaposlenike nagrađuju dodjelom udjela u poduzeću.

Ta je novina pozdravljena na konferenciji Američke gospodarske komore (AmCham) koja se otprije za to zalagala. Ministar Primorac tom ju je prilikom ocijenio kao “velik iskorak za hrvatsku poslovnu zajednicu, a posebno za IT industriju i start-upove kojima je takav način zadržavanja zaposlenika posebno bitan”.

Opcijske dodjele
No, neki promatrači reći će kako možda nije baš slučajno da su u prethodnom krugu poreznih promjena opcijske dodjele bile ograničene na d.d.-e (kroz porezni tretman dohotka od kapitala, tj. bez obračuna doprinosa). Među ostalim, to se smatralo poticajem razvoju tržišta kapitala, a u opcijskim dodjelama dionica obično je lakše utvrditi i razmjere tog nagrađivanja uz povoljniji porezni tretman.

U slučaju opcijske dodjele udjela moglo bi se u pogledu ciljeva vs. prakse dogoditi slično kao što se dogodilo s paušalnim oporezivanjem obrta. Prvotno je ono bilo zamišljeno kao poticaj malim, tradicionalnim obrtnicima, a u hodu je preraslo u masovnu pojavu prikrivenog nesamostalnog rada potaknutog poreznim pogodnostima i minimalnim uplatama doprinosa.

Opcijske dodjele udjela mogle bi biti sjeme slične priče, ali na pojedinačnoj razini iznosi (benefiti) bi mogli biti i znatno veći, smatraju neki ekonomisti, podsjećajući kako se anegdotalno već komentira kako socijalne fondove pune mahom luzeri koji žive (samo) od transparentnih plaća. Možda ovaj put noviteti ne izađu iz ciljanih okvira?