Nova stvarnost s kojom moraju računati mnoga napredna gospodarstva i tržišta u nastajanju je veća inflacija i usporavanje gospodarskog rasta. A veliki razlog za trenutni napad stagflacije je niz negativnih agregatnih šokova opskrbe koji su ograničili proizvodnju i povećali troškove.

Ovo ne bi trebalo biti iznenađenje. Pandemija bolesti Covid-19 primorala je mnoge sektore na zatvaranje, poremetila globalne lance opskrbe i proizvela očito trajno smanjenje ponude radne snage, posebno u SAD-u. Zatim je uslijedila ruska invazija na Ukrajinu, koja je povećala cijenu energije, industrijskih metala, hrane i gnojiva. A sada je Kina naredila drakonsko zaključavanje zbog bolesti Covid-19 u glavnim gospodarskim čvorištima poput Šangaja, uzrokujući dodatne poremećaje u lancu opskrbe i uska grla u transportu.

Mnogo je razloga za zabrinutost da će današnji stagflacijski uvjeti i dalje karakterizirati globalno gospodarstvo, stvarajući veću inflaciju, niži rast, a možda i recesiju u mnogim gospodarstvima.

Prije svega, od globalne financijske krize došlo je do povlačenja iz globalizacije i povratka raznim oblicima protekcionizma. To odražava geopolitičke čimbenike i domaće političke motivacije u zemljama u kojima se velike kohorte stanovništva osjećaju “zapostavljeno”. Jačanje geopolitičkih napetosti i traume u lancu opskrbe koje je pandemija ostavila vjerojatno će dovesti do većeg vraćanja proizvodnje iz Kine i tržišta u nastajanju u napredna gospodarstva ili barem vraćanja proizvodnje u susjednu zemlju (ili u prijateljsku zemlju), u skupine zemalja koje su politički saveznici. U svakom slučaju, proizvodnja će biti pogrešno raspodijeljena u regije i zemlje s višim troškovima.

Pritisak na rast plaća

Povrh toga, demografsko starenje u razvijenim gospodarstvima i nekim ključnim tržištima u nastajanju (poput Kine, Rusije i Južne Koreje) nastavit će smanjivati ponudu radne snage, uzrokujući inflaciju plaća. A budući da starije osobe obično troše štednju i ne rade, rast ove kohorte pridonijet će inflatornim pritiscima uz smanjenje potencijala rasta gospodarstva.

Kontinuirani politički i ekonomski otpor imigraciji u naprednim gospodarstvima također će smanjiti ponudu radne snage i primijeniti pritisak na rast plaća. Desetljećima je imigracija velikih razmjera obuzdavala rast plaća u razvijenim gospodarstvima. Ali čini se da su ti dani gotovi.

Slično tome, novi hladni rat između SAD-a i Kine proizvest će stagflacijske učinke velikih razmjera. Razdvajanje Kine i SAD-a podrazumijeva fragmentaciju globalnog gospodarstva, rascjepkanost lanaca opskrbe i stroža ograničenja trgovine tehnologijom, podacima i informacijama – ključne elemente budućih trgovinskih obrazaca.

Klimatske promjene također će biti stagflacijske. Politika napuštanja fosilnih goriva i zahtijevanja agresivne dekarbonizacije dovela je do nedovoljnog ulaganja u kapacitete na bazi ugljika prije nego što obnovljivi izvori energije dosegnu razmjere dovoljne da nadoknade smanjenu opskrbu ugljikovodicima. U tim uvjetima neizbježni su nagli skokovi cijena energije. A kako cijena energije raste inflacija uzrokovana energetskom tranzicijom u dekarbonizaciju pogodit će cijene sirovina koje se koriste u solarnim panelima, baterijama, električnim vozilima i drugim čistim tehnologijama.

Moramo brinuti i o kibernetičkom ratovanju, koje može uzrokovati ozbiljne poremećaje u proizvodnji, kao što su pokazali nedavni napadi na cjevovode i prerađivače mesa. Ako se tvrtke i vlade žele zaštititi, morat će potrošiti stotine milijardi dolara na kibernetičku sigurnost, dodajući troškove koji će se prenijeti na potrošače.

Ti čimbenici pridonijet će političkom zazoru od velikih nejednakosti u prihodima i bogatstvu, što će dovesti do veće fiskalne potrošnje za potporu radnicima, nezaposlenima, ranjivim manjinama i “onima koji zaostaju.” Napori na povećanju udjela dohotka radne snage u odnosu na kapital, koliko god bili dobronamjerni, podrazumijevaju više radničkih sukoba i povećanje cijena uslijed povećanja plaća.

Regionalni monetarni sustavi

Zatim je tu ruski rat protiv Ukrajine, koji signalizira povratak politike nulte sume velikih sila. Prvi put u mnogo desetljeća moramo uzeti u obzir rizik od velikih vojnih sukoba koji ometaju globalnu trgovinu i proizvodnju. Usto, sankcije koje se koriste za odvraćanje i kažnjavanje državne agresije i same su stagflacijske. Danas je to Rusija protiv Ukrajine i Zapada. Sutra bi to mogao biti Iran s nuklearnim napadom, Sjeverna Koreja koja dovodi situaciju s nuklearnim oružjem do ruba ili Kina koja pokušava zauzeti Tajvan.

Na kraju, iskorištavanje američkog dolara kao oružja i središnjeg instrumenta u provedbi sankcija također je stagflacijsko. Ne samo da stvara ozbiljne trzavice u međunarodnoj trgovini robom, uslugama, robom i kapitalom; potiče američke suparnike na diverzifikaciju svojih deviznih rezervi daleko od sredstava denominiranih u dolarima. S vremenom bi taj proces mogao naglo oslabiti dolar (čineći tako američki uvoz skupljim i potičući inflaciju) i dovesti do stvaranja regionalnih monetarnih sustava, uz dodatno fragmentiranje globalne trgovine i financija.

Optimisti mogu tvrditi da se još uvijek možemo osloniti na tehnološke inovacije kako bismo s vremenom vršili dezinflacijske pritiske. To je možda istina, ali tehnološki faktor daleko su nadjačali gore navedeni stagflacijski čimbenici.

U svakom slučaju, umjetna inteligencija, automatizacija i robotika nisu bezuvjetno dobro. Ako se poboljšaju do te mjere da mogu stvoriti značajnu dezinflaciju, vjerojatno bi poremetile i cijela zanimanja i industrije, povećavajući ionako velike razlike u bogatstvu i prihodima. To bi izazvalo još snažniji politički zazor od onog koji smo već vidjeli – sa svim stagflacijskim političkim posljedicama koje će vjerojatno uslijediti.

© Project Syndicate, 2022.