Unatoč niza godina ekspanzivne monetarne politike, Europska središnja banka nije uspjela postići svoj cilj postizanja stope inflacije koja je “ispod ali blizu 2%.” Nije vjerojatno da će najnovije mjere – nulta kamatna stopa u glavnim operacijama refinanciranja Europske središnje banke, porasti sa 60 milijardi eura (67 milijardi dolara) na 80 milijardi eura u mjesečnoj kupnji vrijednosnih papira te čak još niža kamatna stopa na depozite po viđenju od -0.40% – to promijeniti. Stoga neki ekonomisti potiču Europsku središnju banku na korak dalje – s takozvanim “helikopterskim izbacivanjem novca” – to jest financiranjem privatne potrošnje štampanjem novca.

Prilagodljivo knjigovodstvo
Ideja helikopterskog novca potječe još od rasprava o monetarizmu u 1960-ima. Zagovaralo se stajalište da središnja banka uvijek ima raspoloživih opcija za stimuliranje agregatne potražnje i poticanje inflacije, pod uvjetom da je voljna pribjeći radikalnim mjerama.  Ono što je nekoć bio samo teoretski pojam trenutno se doima konkretnom mogućnošću. U praksi, helikopterski novac bio bi u obliku jednokratnih isplata kućanstvima ili bonova za potrošnju za svakoga, što bi isključivo financirale središnje banke.

Vladama ili komercijalnim bankama koje bi distribuirale novac bila bi pripisana deponirana sredstva ili doznačena gotovina, ali nikakvih potraživanja ne bi bilo na lijevoj strani platne bilance središnjih banaka.  Ta vrsta jednostavnog knjigovodstva smanjila bi vlasnički kapital središnjih banaka, osim ako ne prodaju revalorizacijske pričuve na svojoj bilanci stanja. Zagovaratelji zastupaju taj pristup tvrdnjama da su središnje banke podložne posebnim pravilima knjigovodstvene struke koja mogu biti prilagođena po potrebi. Među zagovarateljima helikopterskog izbacivanja novca trenutno su neke eminentne osobe, uključujući bivšeg predsjednika američkih Federalnih rezervi Bena Bernankea i Adaira Turnera, bivšeg direktora britanske agencije za nadzor financijskog tržišta Financial Services Authority.

Dok je predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi naglasio tehničke, zakonske i računovodstvene prepreke koje stoje na putu helikopterskom izbacivanju novca od strane njegove institucije, on ih nije isključio kao mogućnost. Postavlja se pitanje – je li takav ekstremni korak opravdan? Odgovor je niječan. Dok se helikopterski novac smatra provedivom političkom opcijom ako se deflacija kreće silaznom putanjom, kao što je to bio slučaj u kasnim 1920-ima i ranim 1930-ima, to nije slučaj danas – niti u eurozoni, a niti u globalnom gospodarstvu.

Profit je rekordno visok
Doista, rast potražnje je prigušen, što odražava postojanje posljedica globalne financijske krize koja je izbila u 2008. Banke, tvrtke i kućanstva još uvijek raščišćavaju svoje zaključne račune i odrađuju gomile dugova koje su nakupile tijekom kreditnog procvata koji je prethodio propasti. Ali oni su već postigli značajan napredak, što podrazumijeva da će se zapreke rastu napokon smanjiti. Današnji potrošači ne susprežu se od potrošnje jer očekuju pojeftinjenje svih roba i usluga, što se može očekivati tijekom deflacije.

Umjesto toga, oni postepeno povećavaju svoju potrošnju, iskorištavajući ponovno uspostavljeni rast prihoda i znatno poboljšanje kupovne moći uzrokovano urušavanjem cijena nafte i robe široke potrošnje. Posljedično, proizvodnja većine naprednih gospodarstava još jednom doseže gotovo puni kapacitet.  Podaci o korporativnom profitu također opovrgavaju stajalište da smo zaglibili u deflaciji. Stabilnost cijena nije dovela do pritiska na profitnu maržu. Naprotiv, u brojnim razvijenim gospodarstvima profit je visok – doseže čak rekordne razine – djelomično kao posljedica nižih troškova poslovnih inputa.

U takvom okruženju, distributivno velikodušje koje financiraju središnje banke dugoročno bi imalo opasne sustavne posljedice, jer bi stvorilo perverzne poticaje za sve koji su u to upleteni. Kreatori politika bili bi u iskušenju pribjeći helikopterskom novcu kad god rast nije toliko snažan koliko bi oni to željeli, umjesto provedbe teških strukturnih reformi koje bi se uhvatile u koštac s temeljnim uzrocima slabe gospodarske performanse.

Uloga premije rizika
Sve to podiglo bi očekivanja aktera na financijskom tržištu da će središnje banke i vlade uvijek uskočiti kako bi izgladile kreditne balone i ublažile njihove posljedice, čak i kad bi to značilo akumulaciju dodatnog duga. Stoga bi percepcija rizika među tim akterima bila iskrivljena, dok bi važnost uloge premija rizika bila smanjena.  Doda li se tome učinak iscrpljenja revalorizacijskih pričuva i rizika negativnog kapitala – pojava koje bi mogle potkopati kredibilitet središnjih banaka i time i samih valuta – i izgleda očigledno da bi helikopterski novac trebao, barem zasad, zasigurno ostati samo u domeni akademskih rasprava.

© Project Syndicate, 2016.