Krajem ovoga tjedna trebala bi ponovno biti u pogonu nuklearna elektrana Krško (NEK), nakon što je privremeno zatvorena početkom listopada zbog kvara na rashladnom sustavu.

Ova elektrana koja je otvorena prije četrdesetak godina, pokriva oko 20 posto potreba Slovenije i oko 15 posto potreba Hrvatske za strujom.

Izazovi opskrbe i cijena
U HEP-u ističu da je u 2022. hrvatski dio proizvodnje iz NEK-a iznosio 2,65 TWh, što je činilo 14,42 posto ukupno raspoložive električne energije u Hrvatskoj. Tijekom ove godine očekuje se da NEK proizvede više od 6 milijardi kWh električne energije. Stoga je jasno što njeno privremeno zatvaranje i ponovno otvaranje znači za opskrbu Hrvatske električnom energijom.

Ipak pitanje nuklearne energije nije samo pitanje sigurnosti opskrbe električnom energijom, jer u novonastalim vanjskopolitičkim nestabilnostima, poput rata u Ukrajini ili rata u Izraelu, koje imaju posljedice na energetsku sigurnost i dobavne pravce energenata, nuklearna energija ponovno postaje dio razmišljanja energetskih stratega ka niskougljičnom gospodarstvu.

Jer, UN-ova klimatska konferencija, koja se ovoga mjeseca održava u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u europskim je medijima ponovno pokrenula rasprave o realnosti postizanja nultog ugljičnog otiska do 2050. godina.

Naime, u uvjetima izazova za opskrbu Europe plinom, kako zbog prestanka korištenja kopnenih plinovoda zbog sankcija protiv ruskih energenata, kako bi se spriječilo financiranje agresije na Ukrajinu, tako i zbog cjenovnog pritiska na dobavu ukapljenog plina zbog krize u lancima brodske opskrbe, ali i zbog, pod spomenutim pritiscima, privremene suspenzije korištenja ugljena, sve više je glasova ponovnog pozicioniranja nuklearne energije u energetskim mješavinama.

Nuklearna je energija godinama bila na glasu kao iznimno opasna, zbog nekoliko havarija koje su se dogodile u bližoj povijesti, gotovo u cijeloj Europi, osim u Francuskoj.

Sada se to mijenja, pa se na taj se val ukrcala i Hrvatska. Isprva se nije činilo tako jer je Hrvatska u nekoliko izrada energetskih strategija bježala od nuklearne energije, pa je tako odbila ponudu ulaska u gradnju nuklearne elektrane Paks 2 u Mađarskoj, u vrijeme vlade Tihomira Oreškovića, a ministarstvo Tomislava Ćorića u nekoliko je navrata komuniciralo kako Hrvatska na nuklearnu energiju ne računa.

Slučajno ili ne u vrijeme dogovaranja obrambenog posla s francuskom vojnom industrijom i nabavke francuskih vojnih zrakoplova, hrvatski su ministri Zdravko Marić i Tomislav Ćorić potpisali inicijativu za jače okretanje EU prema nuklearnoj energiji. Sukladno tome obnovili su se razgovori o budućnosti naše nuklearne elektrane, koja bi, prema slovenskom Ministarstvu zaštite okoliša, mogla raditi još dvadeset godina.

Slovenci već planiraju i gradnju drugoga bloka nuklearne elektrane Krško, za čiji projekt postoji snažna politička volja, ne samo u Sloveniji, nego i u Hrvatskoj. Taj bi drugi blok, prema projekcijama, trebao biti pušten u pogon do 2038. godine.

Slijede fuzijske elektrane
Kritičari govore kako je projekt izrazito skup i kao takav manje isplativ od poticaja i investicija u obnovljive izvore energije, međutim u uvjetima kada tehnologija obnovljivih izvora još uvijek ima određene izazove, poglavito u izloženosti fosilnoj energiji i skladištenju energije, nuklearna energija koja je nisko ugljična, mogla bi poslužiti kao tranzicijsko gorivo.

Također, napuštanje nuklearne energije moglo bi dovesti do gubitka nuklearnih znanja i nuklearne tehnologije, što bi u uvjetima razvoja nuklearnih tehnologija nove generacije, fuzijskih elektrana, bila neopisiva šteta zbog toga što bi takve elektrane značajno pojeftinile proizvodnju i korištenje nuklearne energije.

Zato ohrabruju izvori iz HEP-a, koji je vlasnik pola nuklearne elektrane Krško, koji ističu kako postojeća nuklearna elektrana, ali i mogući novi blok, u kojem bi HEP ponovno vjerojatno bio suvlasnikom, ima stratešku važnost kako za kompaniju tako i za ukupni hrvatski energetski sektor s ekonomsko, energetskog i okolišnog aspekta.

Iako ima neke perceptivne izazove, u spomenutim havarijama, poput Černobila i Fukušime, one su se događale primarno zbog ljudske greške, a iz kompanije ističu kako ovaj projekt zadovoljava najstrože sigurnosne standarde, koji su potvrđeni i tijekom ishođenja okolišne suglasnosti tijekom ove godine.

Proces je to koji je bio iznimno dug i složen, a u izradi dokumentacije sudjelovale su brojne znanstvene institucije iz Slovenije i Hrvatske, a provedena je i prekogranična procjena utjecaja na okoliš u susjednim zemljama poput Italije, Mađarske, Austrije, ali i Njemačke.

Prema neslužbenim informacijama, uvjet za produljenje rada postojećeg bloka elektrana bio je i završetak modernizacije i povećanja sigurnosti elektrane koji je ispunjen završavanjem Programa nuklearne sigurnosti. Cijeli je posao vrijedio 370 milijuna eura, koji su platili vlasnici, GEN Energija i HEP u jednakim dijelovima.

Uvjeti ulaska u vrijeme većih vanjskopolitičkih nestabilnosti i snažna politička želja za prelazak na niskougljično gospodarstvo, za nadat se, dat će dodatni vjetar u leđa političkih, ekonomskoj i energetskoj volji za novim blokom u Krškom i povećanjem postotka nuklearne energije u miksu proizvodnje struje u Hrvatskoj, što će razvojem tehnologije smanjiti troškove električne energije kako za gospodarstvo, tako i za kućanstva.